Behram-begova medresa u Tuzli ove godine obilježava 390. godišnjicu rada i postojanja. Tim povodom će biti organizirane brojne manifestacije. 

U Bosanskom kulturnom centru Tuzlanskog kantona danas 20. oktobra 2016. godine bit će održan Okrugli sto na temu “390 godina Behram-begove medrese“, a učešće će uzeti i svoje radove izložiti eminentni izlagači, koji će sa različitih aspekata sagledati društvenu ulogu ove obrazovne ustanove u različitim vremenskim razdobljima i društvenim okolnostima.

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović je otvorio ovaj naučni skup i tom prilikom se obratio učesnicima. Uvodno izlaganje muftije Fazlovića na svečanom otvaranju prenosimo u cijelosti:

„Tokom cijele povijesti, muslimani u svijetu su svoju duhovnost čvrsto vezivali za džamiju i medresu (školu). Posredstvom ovih institucija čuvali su svoju vjeru i razvijali vlastitu kulturu i civilizaciju. Taj svojevrsni obrazac je prenesen i u ovaj dio svijeta gdje mi živimo i početak misije islama vezujemo za naše prve džamije i medrese.

Djelovanje bosanskih medresa ima svoj povijesni kontinuitet, koji je bilo moguće ostvariti zahvaljujući odgovornosti i pregalaštvu svake generacije Bošnjaka muslimana. Svaka od njih je predstavljala po jednu postojanu halku, a one su se spajale u neraskidivi niz koji traje više od pet stoljeća. U tom vremenu, istakli su se doprinosi petnaestak generacija, ako uvažimo sociološke teorije po kojima se djelovanje jedne generacije smješta u vremensku epohu od trideset godina. Tako je moguće povijesno sagledati specifičnu ulogu svake generacije i dominantna obilježja koja su je karakterizirala. Oni što dolaze kasnije, uče i poučavaju se na najboljem primjeru prethodnika, istovremeno utiskujući svoju originalnost u svom djelovanju. Tako smo jedni na druge nužno oslonjeni, ali i zasebno odgovorni za ono što uradimo ili propustimo uraditi.

Kur'anski kriterij to postavlja ovako:

Taj narod (generacija) bio je i nestao. Njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti… (El-Bekare, 134.)

Posebno je važno za ljude (pojedinačno i generacijski) da neprestano propituju svoje mogućnosti i rezultate, kako bi se, do određenog im roka, afirmirali u činjenju dobra, i sačuvali od nemara i stranputice.

Godišnjice, kojima se želi upečatljivije posvjedočiti djelo (povijesno djelo) jedne, a najčešće više generacija, važne su tačke u kojima se korisno, poučno prelome naše retrospektive i perspektive odnosno iskustva i vizije. U tom svjetlu treba sagledavati i aktualnu godišnjicu Behram-begove medrese u Tuzli. Zasigurno ovaj događaj može biti podstrek i ohrabrenje, što je danas toliko potrebno.

Možda se u ovoj prilici može kazati da će jedan od svjetlijih tragova naše generacije biti prosvjetiteljsko djelo bosanskih medresa. Od 1990. do 1995. godine, kada se, usljed Agresije na Bosnu i Hercegovinu, naša sudbina našla na sirat-ćupriji ovog svijeta, Bošnjaci su se, obnavljajući rad medresa u najvažnijim kulturnim centrima, pored Sarajeva, učvrstili u svojoj vjeri, tradiciji i identitetu. Obnavljajući medrese u Novom Pazaru, Tuzli, Mostaru, Travniku i Cazinskoj krajini i osnivajući nove u Visokom i Zagrebu, zasigurno smo obnovili i osnažili duh našeg naroda i ove zemlje.

Behram-begova medresa u Tuzli se od početka susrela s očekivanom toplom dobrodošlicom ovog grada i regije. Zabilježeno je u defterima da je uživala lijep ugled u ovoj sredini i u ranijim vremenima svoje bogate prošlosti. Kada se u turobnom vremenu s kraja Drugog svjetskog rata naslućivalo njezino nasilno zatvaranja, roditelji njenih učenika su svojom požrtvovanošću i dobročinstvom omogućili da se njeno svjetlo još neko vrijeme održi. I danas ona u dobrom bosanskom narodu nalazi svoje pripadajuće okrilje, nadajaći se da je Medrea opravdala povjerenje i ispunila mnoga važna očekivanja.

Njezina luča znanja, morala i kulturnog uzdizanja ima veliki značaj i u prošlosti i u sadašnjosti.

Nedvojbeno je da Behram-begova medresa predstavlja korijen razvoja institucionalnog obrazovanja u ovom gradu i ovom dijelu naše domovine. U određenim svojim razdobljima, bila je uzorno organizirana, napredna školska ustanova.

Danas je ona, također, svojom idejom i konceptom odgoja i obrazovanja, dragocjen putokaz koji nas okreće u najboljem smjeru u našoj odgovornosti za duh vremena u kome se odgojaju mladih. Neizmjerno je važna njezina uloga u afirmaciji moralnih društvenih vrijednosti.

Behram-begova medresa danas ima nezamjenjivu ulogu na području Muftijstva tuzlanskog. Ona je ponos muslimana u ovom dijelu Islamske zajednice. Medresa je stalno s  našim džematima, posredstvom porodica svojih učenika, džematlija i imama.

Jedan od najznačajnijih doprinosa Behram-begove medrese u novijoj njenoj povijesti ogleda se u džematima Podrinja. Mnogi njeni učenici, današnji imami, nemjerljivo su mnogo doprinijeli oporavku Istočne Bosne, hrabro predvodeći svoj narod u borbi da se na svoju rodnu grudu vrati.

Na čemu se temelje ovako važni doprinosi Medrese? Zašto je Medresa jedno od najvećih djela neprolazne vrijednosti (sadekatul-džarije/el-bakijat es-salihat)? Jedan od odgovora može glasiti: ovo veliko i trajno dobro djelo zasniva se na iskrenom nijetu, na svijesti da će naša dobra djela biti vrijedna koliko i namjere naše. U ovom svjetlu vidimo Behram-bega i druge osnivače naših medresa, ali i one koji su odgovorno i istrajno u svakoj generaciji čuvali ovakva djelo.

Doista je moguće ustvrditi da su najviše postigli oni koji su dali prednost znanju. Znanje je sjemenka iz koje stalno poniče dobro i korist za ljude. Tako je to po Allahovoj istinitoj riječi kojom počinje objava Njegove Plemenite Knjige: Uči, čitaj u ime Gospodara Koji stvara! A Muhammed, a.s, nas u jednom dijalogu poučava suštinskoj vezi između znanja i djela: Jedan od njegovih ashaba ga je upitao: ”O, Vjerovjesniče, koje je djelo najbolje?”, rekao je: ”Znanje!” Onda je upitan: ”Na koje znanje misliš?”, odgovorio je: ”Na znanje u ime Allaha.” Oni tada rekoše: ”Mi te pitamo za djelo, a ti nam govoriš o znanju!” Vjerovjesnik odgovori: ”Sa znanjem u ime Allaha (i sviješću o Uzvišenom) i malo djelo će biti vrijedno i dovoljno, a sa neznanjem neće biti dovoljno ni mnogo djela.”

Na prigovor da će njegovo djelo El-Muvta’ ponovit ono što je ranije napisano, imam-i Malik je odgovorio: ”Što nastane radi Allaha, trajat će”. I naše medrese će trajati. S našom bogobojaznošću i sviješću,  našim takvalukom, i našim znanjem, ako Bog da.

Ova istina se nahodi u riječima Uzvišenog, koje su uzete za moto u misiji naše Medrese: I Allaha se bojte, i Allah će vas znanjem obdariti! Allah zna svaku stvar! (El-Bekare, 282.)“