Bismillahirrahmanirrahim! Elhamdulillahi rabbi-l-alemin, ves-salatu ves-selamu ala sejjidina Muhammedin ve alihi ve sahbih.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana… (El-Fatiha, 1-3.)

Hvala Mu što nam je dao vid da vidimo i sluh da čujemo. On nam je podario srce da osjeća i pamet da razumije. Zahvalni smo Svemogućem na blagodati znanja i pamćenja onoga što vidimo i čujemo, osjetimo i doživimo. A mudrost i ispravno shvatanje, te pouka koju uzmemo, naše je dobro neizmjerno.

Draga braćo i sestre, poštovane porodice stradalih u Genocidu i drugim zločinima, prijatelji, cijenjeni promotori, poštovani Ahmete Bajriću, sve vas selamim i izražavam vam iskreno poštovanje.

Večeras smo istovremeno i zadovoljni i sjetni.

Ponosni smo što smo u prilici da govorimo o djelu jednog od nas, i to najboljeg u svome poslu. To je čovjek koji je svojim objektivom, i zahvaljujući nesvakidašnjem fotografskom umijeću, snimio mnoge ljudske živote, naše velike i male bitke, velike i male drame, radosti i sreće, tuge i tragedije.

Sjetni smo i tužni što na fotozapisima Ahmeta Bajrića u ovom djelu preovladavaju prizori patnje, bola i tuge, kojima smo i sami svjedočili. Naša bol je velika, a naša tuga neizreciva. Ona traje.

Ali, naša je i svijest o zlu koje nas je snašlo, o Srebrenici koja nije samo bosanski simbol patnje i stradanja, nego je i svjetska metafora zla i genocida, dovoljno jaka da o tom zlu znamo ono što se mora znati: njegova ishodišta i staništa. Od toga zla nam se valja dobro čuvati.

Zasigurno, naše pamćenje preduvjet je za to čuvanje, a njega ćemo najbolje njegovati ovakvim djelima i ovakvim događajima. Stoga večeras svi iskazujemo zahvalnost autoru Fotomonografije: Srebrenički put pakla 1995-2015 Ahmetu Bajriću. Ovo djelo je njegova predanost istini i njegova misija.

U Svojoj Mudroj Knjizi Allah, džellešanuhu, objavljuje: O, vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.(El-Maide, 105.)

Najveća briga jednog čovjeka je o čovjeku, njegovom pravu (haku) i sreći, njegovom pravom putu. Muhammed, a.s., podučio nas je da je čovjek najvrjednija građevina i nikome nije dopušteno da je skrnavi. Stoga je i on sam graditelj koji će doprinositi harmoniji svijeta i života, pronositi svjetlo i u posvemašnjoj tami. Svjetlo treba da odagna mrak i studen koja se, nažalost, može nastaniti u ljudskom biću. Mora se pobijediti snagom ljudskog i plemenitog.

Takvu snagu čovjek nije imao kada prije dvadeset godina nije spriječio Genocid u Srebrenici. Čovjek ga je, nakon što je postao nečovjek, počinio. Ima li poslije toga počinitelj ovog najvećeg grijeha snage da prizna svoje zlodjelo i da se pokaje? Samo jedan odgovor je ljudski i civilizacijski shvatljiv i prihvatljiv: On to mora učiniti, jer samo tako ima šansu da ponovo bude čovjek. Vidjet ćemo koliko dugo će takvi istinu poricati i neistinom je zaklanjati.

Stvoritelj svih svjetova je svim ljudima zapovijedio: I Istinu ne miješajte s neistinom, i Istinu, znajući je, ne tajite! (El-Bekare, 42.)

Ovo djelo koje nas je večeras okupilo neprolazno je svjedočanstvo jasne istine o Srebrenici. Ono je još jedan podstrek svima nama da poručimo da ćemo mi i oni koji će poslije nas naš emanet, ako Bog da, naslijediti, zauvijek istinu svjedočiti i istinom čuvati Bosnu i Hercegovinu, dobru zemlju svih ljudi koji u njoj žele živjeti.

Hvala vam i želim vam svako dobro.

(Bosanski kulturni centar Tuzlanskog kantona, 30.11.2016.)