Bajramska hutba muftije Fazlovića: U vjeri živimo svoj život i radujemo se što pripadamo dobrom narodu ove lijepe zemlje Bosne

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Dana Sudnjeg. Molimo Ga da najljepšim blagoslovima obaspe Muhammeda, alejhi selam, i sve vjerovjesnike i dobre ljude. Molimo Ga da sve nas u ovom velikom, bajramskom danu obraduje Svojom plemenitom milošću.

Poštovana braćo i sestre!

Kada naš Milostivi Gospodar u početnim ajetima sure El-Insan opisuje ahiretsku nagradu Svojim odanim robovima, navodi da će oni kušati dženetske blagodati jer su bili čestiti (el-ebrar), jer su zavjet (nezr), a to znači duhovne i društvene obaveze koje proizlaze iz njihove vjere ispunjavali, jer su se bojali strahota Dana sudnjeg, pa su s ljubavlju dijelili s drugima ono što je njima Svemilosni darovao. Allah će ih zato teških posljedica toga Dana sačuvati i ozarenost i radost im podariti – فَوَقٰيهُمُ اللّٰهُ شَرَّ ذٰلِكَ الْيَوْمِ وَلَقّٰيهُمْ نَضْرَةً وَسُرُورًاۚ (76:5-11).

Naša spoznaja o vlastitoj prolaznosti i težnja ka sigurnosti u Vječnosti, ka zaštiti koja je najjača kad je od Najmoćnijega, čini nas opreznima u našem hodu kroz kušnje ovoga svijeta i podstiče nas da sebe i porodice svoje nastojimo udaljiti od puteva koji u Vatru vode – قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ (66:6). Ta spoznaja vodi nas svjesnosti sveprisustva Gospodara svih svjetova – رَبِّ الْعَالَمِينَ (1:1), i želji da se vlastito postojanje oblikuje u svjetlu ove svjesnosti. Svijest da nam je naš Gospodar bliži od naše žile kucavice – مِنْ حَبْلِ الْوَرِيدِ (50:16) pomaže nam da se priključimo kategoriji koju Kur’ani-kerim definira pojmom muttekun – oni koji Boga stalno imaju na umu (2:2). To su ljudi takvaluka, ljudi koji dunjalukom ponosno pronose riječ svijesti o Bogu – كَلِمَةَ التَّقْوَىٰ (48:26) sadržanu u Kelimei-šehadetu. Oni tu uzvišenu riječ ponavljaju dok svoj obavezni i dobrovoljni namaz klanjaju, svojim obaveznim i dobrovoljnim postom je učvršćuju, obaveznim zekatom i dobrovoljnom sadakom pokazuju, a obaveznim i dobrovoljnim hadžom i umrom krunišu. Ako se prepoznajemo u toj skupini, onda treba čvrsto vjerovati da naše iskreno i srčano izgovaranje Kelimei-šehadeta, sve do posljednjeg dunjalučkog trena, kao rezultat ima to da će nas Allah zabraniti džehennemskoj vatri –حَرَّمَهُ اللَّهُ عَلَى النَّارِ). (Buharija, 126) Osim toga, Kelimei-šehadet je sporazum između nas i Gospodara kojem svjedoči cijeli kosmos, pa ako ga ispoštujemo, sve stvoreno svjedočit će u našu korist. To naše vjerovanje i svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, alejhi selam, Njegov poslanik postavlja osnovu našeg takvaluka jer postajemo svjesni Kome pripadamo i Kome odgovaramo.

Tako je i s namazom-salatom. Na putu takvaluka, obavljen u poniznosti, on nas, kao sjećanje na našeg Gospodara – ذِكْرُ اللَّهِ udaljava od razvrata i od svega što je ružno (29:45)… Zar nam Uzvišeni nije naredio: فَاعْبُدْنِي وَأَقِمِ الصَّلَاةَ لِذِكْرِي – Samo se Meni klanjaj i namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio (20:14)! Zato je naš namaz uzvišena veza, uzvišeni odnos između nas i našeg Gospodara i časni čin služenja, koji treba tragove svoje čistote da ostavlja duboko u našoj duši i na našem putu. I to je jedan od plodova takvaluka.

A i post nam je propisan upravo radi takvaluka – samokontrole, strpljenja i svijesti da Allah vidi i ono što je skriveno, tj. kako bismo razvili disciplinu kontrole jela, pića, govora, spavanja… A sve radi Božijeg zadovoljstva i uz svijest o Njegovoj sveprisutnosti – لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ (2:183). Kako bismo, tom kontrolom, grijeh izbjegli i svoju dušu vratili njenoj prvobitnoj čistoti u kojoj je Stvoritelj ljude stvorio –  فِطْرَتَ اللَّهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا (30:30). Postom čistimo dušu onako kako zekatom čistimo i sebe i imetak koji unaprjeđujemo – تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِم بِهَا (9:103), a takvaluk uključuje i brigu za druge i svijest da je imetak Allahov emanet. Namaz i zekat su dva kur’anska propisa, čvrsto povezana. Namaz je centralni stub naše vjere – عِمَادُ الدِّينِ, drži je stabilnom, dok zekat štiti društveni poredak. Koliko samo mudrosti i dobra ima u ovoj istini dini-islama!

Ljudi takvaluka, ovih dana, na svetim mjestima Meke i Medine dok hadž obavljaju, sa sobom upravo takvaluk kao najbolju poputbinu – خَيْرَ الزَّادِ (2:197) nose, a srcem i jezikom svoju želju za dobrom ovoga i Onoga svijeta, formuliraju sljedećom kur’anskom dovom: رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ‎, moleći tim riječima i zaštitu od najteže kazne (2:201). Hadž će ih učvrstiti u poniznosti, strpljenju i pokornosti Allahu Svemogućem jer će, tokom njegovog obavljanja, morati ostaviti mnogo dozvoljeng zbog Allahove naredbe, što će dodatno ojačati njihov takvaluk.

Svako od njih će, zajedno sa svima nama, upućivati skrušene dove Svevišnjem Gospodaru, veličajući Ga, moleći za oprost grijeha i zahvaljujući Mu se na svim darovanim blagodatima. Čineći to u bijelom moru ihrama i na tako blagoslovljenom mjestu kakav je Arefat, svaki hodočasnik ima jedinstvenu priliku da podigne nivo svijesti o sebi kao čovjeku, kao sićušnom a tako važnom Božijem stvorenju, te svijest o zajednici, od porodice i svog naroda do ummeta i cijelog ljudskog roda. Arefatske dove vezane su za sve te razine, uz nadu da će kod Milostivog Gospodara imati najbolji prijem.

Cijenjene džematlije, braćo i sestre!

Takvaluk, svijest o Božijoj sveprisutnosti, predstavlja visoki duhovni stepen koji prožima sve naše ibadete, sve vidove našeg iskazivanja iskrene pokornosti Gospodaru svjetova.

Pet islamskih šartova su temelji i glavna konstrukcija iz kojih se razvija i kojima se učvršćuje takvaluk. Oni su vanjska djela islama, a takvaluk je njihova unutrašnja svrha i plod. Bez takvaluka, djela mogu ostati samo forma, a bez ibadeta i dobrih djela ni takvaluk nije moguć.

Takvaluk, kao bogobojaznost, svijest o Allahu i čuvanje od grijeha, nije samo osjećaj u srcu, nego stanje koje se gradi djelima. Tako nas svih pet islamskih šartova usmjeravaju da stalno budemo svjesni Allaha u našem moralnom postupanju i u našem odgovornom obavljanju dužnosti u skladu s najvišim načelima predanosti, pravde i solidarnosti.

S takvom spremnošću da se podvrgnemo učenjima i uputama naše vjere, mi ćemo ovih dana i svoju kurbansku žrtvu prinositi. Tako ćemo nastojati da se Svevišnjem Gospodaru približimo, kako bismo u Njegovoj blizini osjetili zadovoljstvo i sigurnost. Posebno ako smo svjesni da do Allaha neće doprijeti ni meso naših kurbana ni krv njihova, nego će Mu stići upravo naš takvaluk – يَنَالُهُ التَّقْوَىٰ مِنكُمْ  (22:37).  

Takvaluk je suština i cilj kurbana. U islamu nije najvažniji sam čin prinošenja žrtve, nego naša iskrena pokornost Allahu i stanje našeg srca dok obavljamo ibadet kurbana. To znači da vrijednost kurbana nije u materijalnom dobru, nego u našoj bogobojaznosti, iskrenosti i spremnosti da izvršimo Allahovu naredbu.

Pošto nas kurban podsjeća na Ibrahima, alejhi selam, i njegovu spremnost da se pokori Allahu bez kolebanja, što je jedan od najupečatljivijih primjera takvaluka u islamskoj tradiciji, možemo još jasnije zaključiti da je i kurban vanjski ibadet, a takvaluk je njegova unutrašnja vrijednost i smisao.

Poštovana braćo i sestre!

Od jednog Bajrama do drugog, od Ramazanskog do Kurban-bajrama i od Kurban-bajrama do ramazanskog, kao i u samim Bajramima, u vjeri živimo svoj život i radujemo se što pripadamo dobrom narodu ove lijepe zemlje Bosne, kao i ummetu Muhammedovom, sallellahu alejhi ve sellem. I mi i naša djeca. Zato molimo Milostivog Gospodara da ne dopusti da naša srca zastrane od Istine nakon što nas je On uputio; i da nas obdari Svojom milošću jer zaista je On (istinski) Darivatelj.

S posebnim osjećajem radosti i ponosa sam i ovog bajramskog jutra, kao što sam to činio desetinama puta ranije, sa svima vama podijelio neke misli o Istinama i Uputama našeg dini-islama. Gledajući vas ozarene i dostojanstvene s ovog časnog mjesta, Allahu Svemilosnom iskazujem neizmjernu zahvalnost što mi je podario privilegiju zajedničkih bajramskih ibadeta u ovoj prostranoj i svijetloj džamiji i u ovom uglednom tuzlanskom džematu. Molim Svevišnjeg da našu pobožnost primi i da nas u našem zajedništvu, naročito potvrđenom u našim džematima, čuva. Naši džemati su poput bistrih bosanskih izvora. Kao što je ova blagoslovljena zemlja nezamisliva bez svojih izvora i vrela, tako je i naša Islamska zajednica, rasprostrta u cijeloj domovini i u brojnim centrima širom svijeta, nezamisliva bez svojih džemata.

Braćo i sestre!

Kao i ranije, i ovog Bajrama svima vama prenosim srdačnu čestitku poštovanog reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein-ef. Kavazovića, i njegovu želju da vas Svemilosni čuva u vašem zdravlju i zadovoljstvu.

Dopustite mi da u ime svih vas, u ime muslimana Muftijstva tuzlanskog i u svoje ime, uputim veliku zahvalnost cijenjenom Reisul-ulemi za osvjedočenu brigu i zalog na putu nošenja svih njegovih emaneta. Molimo Allaha, dželle šanuhu, da njegovu plemenitu misiju u Islamskoj zajednici, našem narodu i domovini primi. 

Cijenjeni vjernici, braćo i sestre, svima vam želim hairli bajramske dane.

Neka nam na umu bude naša stalna obaveza prema slabima i nemoćnima. Briga o njihovom stanju je poseban ispit naše vjere i savjesti.

Podijelimo radost ovog velikog blagdana s našim komšijama i prijateljima.

Svima vama braćo i sestre, svim džematlijama Muftiluka tuzlanskog i svim muslimanima upućujem srdačne čestitke povodom Kurban-bajrama.

Bajram šerif mubarek olsun!

Džamija Kralj Abdullah, Tuzla, 10. zul-hidždže 1447./27 maj 2026. godine