Dobročinstvo u ramazanu – prilika koja se ne smije propustiti

Piše: Samir-ef. Krbuljić

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom, Onome Koji je stvorio čovjeka, podario mu razum i uputio ga putem dobra. Hvala Allahu što nam je podario ramazan kao mjesec posebne prilike da upoznamo sebe, da se približimo Njemu, da se popravimo u odnosima prema ljudima oko nas i da obnovimo društvene niti koje slabe tokom godine. Neka je salavat i selam na našeg voljenog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, čestite i uzorite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Ramazan je mjesec u kojem se vjernik približava svome Gospodaru, ali i mjesec u kojem se vjernik približava čovjeku. To je mjesec obnove imana, ali i mjesec našeg pojačanog djelovanja, lijepe riječi, milosti, pomoći, oprosta, brižnosti i društvenog (džematskog) djelovanja. U mjesecu ramazanu čovjek shvati da se najveća vrijednost ne mjeri onim što se posjeduje, nego onim što se daje i dijeli. Najveće dobro koje čovjek može nositi sa sobom nije imetak, nije ugled, nije snaga, već dobrota njegova srca i dobročinstvo koje ostavlja iza sebe ljudima.

U Kur’anu, kada Allah opisuje bogobojazne, opisuje ih kroz njihovu dušu i njihova djela. Nakon što govori o namazu, postu, noćnom stajanju i ibadetu, Allah govori i o dobročinstvu, kao o sastavnom dijelu vjere. Uzvišeni kaže: O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite… (El-Hadždž, 77) U ovom kratkom kur’anskom pozivu nalazi se jasna poruka da dobro nije samo ukras vjere nego i sredstvo spasa, a dobročinstvo nije samo ukras plemenitih ljudi nego i put do Allahove milosti.

Ramazan je vrijeme kada se srca i ruke otvaraju prema dobru. Ono što čovjek inače teško daje u ramazanu postaje lakše. Ono što čovjek inače teško oprašta u ramazanu će se lakše oprostiti. Ramazan nosi posebnu berićetnu emociju u kojoj svaki vjernik osjeti da je bliži milosti, da je lakše činiti dobro, da je ljepše biti dobar. Allah je tako uredio da se u ramazanu povećaju ibadeti, ojača sabur i olakša čistoća srca, kako bi čovjek mogao biti bolji, iskreniji i korisniji.

U ramazanu se dobročinstvo pokazuje na dva načina: kroz ibadet i pokornost Allahu, ali i kroz lijep odnos prema ljudima. Naš odnos prema Allahu ogleda se u namjeri da povećamo bogobojaznost čineći ibadete: učenje Kur’ana, obavljanje namaza, post, zikr, dove, izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra. To je onaj prvi sloj dobra bez kojeg čovjek ne može napredovati u vjeri, tj. bez kojeg ne može očistiti svoju dušu i povećati svoju vjeru (iman). Međutim, islam nas uči da vjera nije zatvorena u četiri zida niti zbijena u srce bez tragova u društvu (džematu). Vjera traži da bude živa, da bude vidljiva i korisna po čovjeka i zajednicu. Zato se dobro prema ljudima smatra mjerom čovjekove vjere. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najbolji primjer toga jer je spajao ibadet i dobročinstvo prema ljudima, spajajući ove dvije stvari u jednu cjelinu. Ramazan je za njega bio mjesec Kur’ana, noćnog stajanja na namazu, dove, suza, ali i mjesec darežljivosti, solidarnosti, brige o siromašnima i gladnima, mjesec međuljudske pažnje i milosti.

Kada vjernik posti, on osjeća glad i žeđ i kroz to otkriva vrijednost hrane i vode, ali i stanje onih koji žive u oskudici. Post nije samo fizičko uskraćivanje, već škola milosti, ljubavi i razumijevanja. Ramazan nas uči da gledamo oko sebe i da ne budemo zarobljeni samo svojim potrebama. Ramazan nas uči da znamo ko su naše komšije, da se raspitamo o stanju naše rodbine, da znamo ko u našem džematu ima pravo na našu pomoć, da posjetimo bolesnog, da obradujemo siroče, da nahranimo postača, da otvorimo naša vrata onima koji su usamljeni. Vjera u islamu nije savršena sve dok ne obuhvati dobrotu prema ljudima, a ramazan je najbolje vrijeme da se to i ostvari.

Allah u Kur’anu kaže: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati. (Ali Imran, 92) Ovo je poziv vjerniku da se uzdigne iznad  svoje sebičnosti. Čovjek najlakše dijeli ono što mu ne treba, ono što mu je višak, ono što ne osjeća važnim u svom imetku. Međutim, Kur’an nas uči da pravo dobročinstvo počinje onda kada podijelimo ono što volimo, ono što smatramo posebnim, ono do čega nam je mnogo stalo. Ramazan je vrijeme kada se ovakvo dobročinstvo najviše cijeni, jer se dijeli u trenutku kada je čovjek i sam uskraćen za hranu, vodu i ostale tjelesne užitke, i baš tada dijeli i uglavnom daje iskreno, iz srca.

Ramazan je i vrijeme kada djeca uče o dobru, kada mladi uče o odgovornosti, a odrasli uče o posvećenosti. Ovo je mjesec odgoja. Kada dijete nauči da podijeli hurmu ili čašu vode sa bratom, ono je ušlo u svijet dobročinstva. Kada mladić ili djevojka odluče učestvovati u humanitarnoj akciji, odvojiti dio džeparca za siroče, posjetiti bolesnog ili otići na iftar kod starice koja živi sama, oni su spoznali da su dio zajednice i da se dobročinstvo uči djelom, a ne riječima. Kada odrasli otvore vrata svoje kuće komšijama, kada svoj imetak daju u korisne projekte, kada se odazovu na pozive za pomoć, oni grade društvo koje se zasniva na milosti, a ne na interesu.

U našoj tradiciji ramazan je uvijek bio vrijeme kada džemati ožive. Teravih-namazi okupljaju ljude koji se cijele godine malo ili nikako nisu vidjeli, iftari okupljaju porodice koje se rijetko sastaju; humanitarne akcije pokreću srca koja su zaspala, a sadekatul-fitr i sadaka usmjeravaju imetak prema siromašnima, bolesnima i jetimima. Ramazan je društvena škola u kojoj svako ima svoju ulogu i u kojoj niko ne smije biti zaboravljen.

Međutim, ono što je posebno u ramazanu jeste da dobročinstvo dobija vrijednost i onda kada je skriveno. Dobro djelo je najčistije onda kada niko za njega ne zna osim Allaha. Nekada je najljepši iftar onaj koji je poslan na vrata siromaha bez imena darovaoca. Nekada je najljepša sadaka ona koja se tiho spusti u džep potrebnom, a da pri tome ne osjeti stid. Nekada je najljepša posjeta ona na koju idemo tiho, bez fotografija, bez objava, bez publike. U ramazanu se vjera čisti i od pretvaranja i od hvalisanja, pa zato dobročinstvo ima jaču težinu.

Ramazan nas uči i jednoj od najvažnijih istina: dobročinstvo nije samo u imetku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je naučio da je osmijeh dobročinstvo, lijepa riječ je dobročinstvo, savjet je dobročinstvo, izvinjenje je dobročinstvo, opraštanje je najveće dobročinstvo. Koliko je samo ramazana prošlo u kojima su se ljudi odrekli svoje oholosti i prišli jedni drugima, popravili odnose, izmirili se, zagrlili i počeli ispočetka. Takvi ljudi su shvatili da se najveće dobro ne dijeli iz našeg imatka, nego iz srca.

U Kur’anu Allah posebno opisuje one koji savladavaju svoju ljutnju i opraštaju ljudima. To je također vid dobročinstva. Uzvišeni kaže: (…) za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali Imran, 134) Ovo nam govori da dobar čovjek nije samo onaj koji daje, nego i onaj koji trpi, prašta i nosi teret ljudskih slabosti. U ramazanu je ovo posebno važno jer postač čuva svoj jezik, čuva svoje ponašanje, čuva svoje dostojanstvo. Ako ga neko uvrijedi, on kaže: “Ja postim”, i tako pretvara zlo u dobro.

Na kraju, treba naglasiti da je dobročinstvo u ramazanu prilika koja se ne smije propustiti. Dani brzo prođu, iftari se smjenjuju, teravih-namazi brzo nestaju, noći odlete, a čovjek ostane sa pitanjem: šta sam ponio iz ramazana? Jesam li samo gladovao i žednio ili sam zagrlio siromaha, posjetio bolesnog, nahranio postača, oprostio uvredu, pomogao komšiju, izmirio rodbinu, učinio dovu za umornog, dao hranu gladnom, ispunio srce dobrotom?

Dobro je ono što gradi čovjeka. Dobročinstvo je ono što gradi zajednicu. A ramazan je mjesec u kojem se i čovjek i društvo obnavljaju. Kada ramazan završi, ostaje pitanje: jesmo li izašli bolji nego što smo ušli? Ako jesmo – onda smo razumjeli ramazan. Ako se dobro iz ramazana nastavilo činiti u ostataku godine – onda su ibadet i dobročinstvo u ramazanu ispunili svoj cilj.

Neka nam Allah podari iskrenost u djelima, širinu u grudima, blagost u ophođenju, darežljivost u imetku i ustrajnost u dobročinstvu. Neka nam podari ramazan u kojem ćemo osjetiti ljepotu ibadeta i slast pomaganja drugima. Neka podari da iz ramazana izađemo bolji vjernici i bolji ljudi. Amin.