Hutba: Nered na kopnu i moru – posljedica naših djela

Hvala Allahu, dželle šanuhu, Gospodaru svjetova, koji nas je počastio vjerom islamom, uputio nas na Pravi put i učinio sljedbenicima ummeta Muhammeda, a.s. Njemu zahvaljujemo na nebrojenim blagodatima kojima nas svakodnevno obasipa.

Donosimo salavat i selam na Allahovog Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Allah, dž.š., u plemenitoj Knjizi kaže:

Pojavio se nered na kopnu i moru zbog onoga što ljudi čine, da bi im On dao da iskuse nešto od onoga što su uradili, ne bi li se pokajali i vratili. (Er-Rum, 41)

Poštovana braćo i sestre!

U posljednje vrijeme svjedočimo brojna iskušenja i nedaće sa kojima se suočava čovječanstvo širom planete, od dalekog Istoka do krajnjeg Zapada. Brojni požari, zemljotresi, bujice koje pred sobom nose sela i gradove, ekstremne suše i druge nepogode svakodnevno odnose veliki broj ljudskih života i pokazuju koliko je čovjek slabašno biće. Međutim, u svijetu u kojem živimo sve ima svoje uzroke. Allah, dž.š., u proučenom kur’anskom ajetu opominje ljude da se nered na kopnu i moru pojavljuje zbog onoga što oni čine, zbog grijeha koje čine. Sve što postoji na Zemlji u prirodi pokorava se Uzvišenom Allahu, dž.š. Jedino je čovjek darivan razumom i slobodnom voljom, da se opredijeli između pokornosti ili nepokornosti Uzvišenom Allahu, dž.š.

Prema kur’anskim kazivanjima, grijesi drevnih naroda bili su uzrokom brojnihnedaća koje su ih pogađale, a često i njihovog nestanka sa lica zemlje. Allah, dž.š., govori o narodima koji su zbog svojih grijeha i moralnih padova bili uništeni. Nuhov, a.s., narod je bio ustrajan u nevjerovanju i griješenju, pa su kažnjeni velikim potopom. Samo Nuh, a.s., i vjernici koji su se ukrcali u lađu su spašeni. Na Lutov narod koji je u zlu svaku granicu prešao i činio razvrat kakav niko prije njih nije činio spuštena je kiša od pečenog blata. Šuajbov narod je činio fesad (nered) na Zemlji, drugima su se mimo Allaha klanjali,  prilikom mjerenja na litru i mjeru su zakidali, pa su kažnjeni strašnim potresom od kojeg su ostali nepomični u svojim domovima. 

Svim ovim narodima bile su date velike blagodati, ali su oni na njima bili nezahvalni i neposlušni, pa su zbog svojih djela bili kažnjeni. Allah, dž.š., u Kur’anu opominje čovjeka na blagodati kojima ga je darivao.

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (El-A’raf, 7:96)

Poštovana braćo i sestre!

Mi ovdje na ovoj našoj rodnoj grudi, u ovoj našoj domovini Bosni i Hercegovini, darivani smo brojnim blagodatima: vode, zelenila, plodne zemlje, umjerene klime i drugih prirodnih bogatstava. Ove blagodati predstavljaju naše komparativne prednosti u odnosu na mnoge druge narode u svijetu kojima su uskraćene. Naša zadaća je da Allahu, dž.š., zahvaljujemo na njima, da Mu ibadet činimo i da se grijeha klonimo jer ćemo samo na takav način postići duhovni smiraj i zadovoljstvo. Zahvalnost na blagodatima je uzrok njihovog zadržavanja, dok je nezahvalnost uzrok njihovog gubitka.

Allah, dž.š., kaže:

Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja će, zbilja, stroga biti. (Ibrahim, 7)

Često u našim govorima i međusobnoj komunikaciji jedni druge bodrimo, podstičemo na optimizam i nastojimo probuditi entuzijazam. Veoma je važno istaći stepen napretka koji smo kao narod postigli na brojnim životnim poljima. Sloboda vjerovanja i življenja, odgoj i obrazovanje, domovina, historija i jezik – sve su to vrijednosti koje moramo čuvati i unapređivati. Neuporediv je broj obrazovanih ljudi u našoj zajednici u odnosu na ranija vremena. Neuporediv je i broj imućnih ljudi u odnosu na ranija vremena.

Međutim, primijetno je da se u posljednje vrijeme suočavamo sa izraženijom krizom vrijednosti i u našem društvu. Vrijednost pojedinca prema kur’anskom kazivanju izražava se njegovom bogobojaznošću, odnosno snagom njegove vjere koja se manifestira u njegovom moralu. Zajednica koja je utemeljena na moralu stabilna je i snažna zajednica. Prva generacija muslimana nazvana je najboljomzajednicom zbog toga što su dosegli visoke stepene vjere i morala. Naređivali su dobro, a zabranjivali zlo. Sebi su naređivali dobro i sebi su zabranjivali zlo.

Zajednica u kojoj se ne drži do morala, u kojoj moral nije temelj življenja njenih stanovnika i njihovog poslovanja; u kojoj se zanemaruje pravda; u kojoj se ne poštujuučitelji, učeni i stariji ljudi; u kojoj se skrnavi institucija braka i porodice čiju temeljnu vrijednost predstavljaju čestitost i međusobno povjerenje supružnika; u kojoj se ljudi odaju razvratu i alkoholu; u kojoj se ne drži do pristojnosti u odijevanju, a da ne govorimo o propisima islama u ovom pogledu; u kojoj se zanemaruju obaveze prema roditeljima, siromašnima i prijateljima; u kojoj je stida sve manje, pa očevi, braća i sestre, majke i sinovi, komšije i prijatelji provode vrijeme na plažama, nedostojno odjeveni, a zatim tako i kući krenu, ne mareći za prolaznike –  takva zajednica gubi bereket.Njena snaga curi poput pijeska kroz prste. Allahov Poslanik, a.s., je ukazao na slabosti sa kojima će se suočiti takva zajednica ljudi:

„Približava se vrijeme kada će se narodi sa svih strana navaliti na vas, kao što se gladni pozivaju jedni druge na zdjelu s jelom.“

Ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, hoće li nas tada biti malo?“

Rekao je: „Ne, bit će vas tada mnogo, ali ćete biti poput pjene koju bujica nosi. Allah će iz srca vaših neprijatelja odstraniti strah od vas, a u vaša srca ubaciti vehen.“

Upitaše: „A šta je vehen?“

Rekao je: „Ljubav prema ovom svijetu i prezir prema smrti.“ (Ebu Davud)

Poštovana braćo i sestre!

Požari, izražene suše i nedostatk vode i brojne druge vremenske nepogode koje pogađaju čovječanstvo uzrok su ljudskih ruku, grijeha koje ljudi čine. Za vrijeme h. Omera, r.a., dogodio se zemljotres pa je rekao: „O ljudi, kakav je ovo potres? To je samo zbog nečega što ste učinili. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ako se ponovi, neću ostati među vama.” (Ibn Ebi Dunja, el-‘Ukūbāt)

Naše unutrašnje slabosti su naša najveća prijetnja. Naša snaga je u našoj duhovnosti, u našem ibadetu, našem namazu, zikrullahu, učenju Kur’ana, a.s., i slijeđenju njegovih propisa, u slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika. To su naši dinski odbrambeni mehanizmi koji rezultiraju posebnim plodovima i posebnim duhovnim stanjem. Iskrenost, plemenitost, bogobojaznost i čast su najveće vrijednosti koje krase čovjeka. Znanje bez morala, kompetencije bez moralapretvaraju se u svoju suprotnost, i veoma često služe nečasnim ciljevima. Allah, dž.š., nas opominje:

O vjernici, uđite u vjeru potpuno i ne slijedite stope šejtanove! On vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. (El-Bekare, 208)

Ovih dana obilježavamo rođenje Allahovog Poslanika, savršenog uzora kojeg slijede skoro dvije milijarde muslimana i koji svojim načinom života i djelovanja  inspirira brojne nemuslimane širom planete.Poslanikov životni put je put uspjeha na oba svijeta. Nastojmo da svoj individualni, porodični i društveni život provodimo u svijetlu Kur’ana, a.š., i sunneta Njegovog Poslanika. To je put zaštite od kazne.

Allah ih neće kazniti sve dok si ti među njima, i Allah ih neće kazniti sve dok oni mole za oprost. (El-Enfal, 33)

Talasi koji nas zapljuskuju nisu bezazleni, ali nisu ni nesavladivi.  U mnogo težim periodima naše historije ostajali smo uspravni, jer smo bili ukorijeneni u vrijednostima naše vjere, kulture i tradicije. Allah, dž.š., nas poziva:

O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao. Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (El-Ma’ida, 105)

Ako budemo pokorni Allahu, dž.š., i na blagodatima Mu zahvaljivali, čestito živjeli i privređivali, grijeha se klonili,  poštovali jedni druge i pravedno postupali, svoju djecu odgajali u islamu, dovili svakodnevno za njih i podržavali ih na putu postizanja obrazovanja za njihovo vrijeme, tada se možemo nadati da ćemo postići stepen „iskrenih Allahovih robova“ koji će izvojevati pobjedu u svim životnim bitkama. Allah, dž.š., kaže:

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako ste pravi vjernici. (Ali Imran, 139)

Svakog petka sa ovog časnog mjesta učimo ajet u kojem Allah, dž.š., kaže:

Allah, zaista, naređuje pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjima, a zabranjuje razvrat, sve što je odvratno i nasilje. On vas savjetuje da biste se opomenuli. (En-Nahl, 91) 

U ovom ajetu sadržana je smjernica za siguran, miran i prosperitetan život u zajednici. Nastojmo da ga razumijemo i primijenimo u svom životu.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu nakon što si nam na Pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje. (Ali Imran, 8)

Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost očiju naših i učini nas predvodnicima bogobojaznih. (El-Furkan, 74)

Amin, ja Rabbel-‘alemin!

Hatib: prof. dr. Mensur-ef. Husić