Živinice PODNE 11:31
Žepa PODNE 11:29
Zvornik PODNE 11:29
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA
ZORA

Tekstovi

Iz Hikmeta: Akaidska misao u opusu Mehmeda Džemaludina Čauševića

23.06.2026.

Slika

Vahid Fazlović

Kao o rijetko kojoj ličnosti iz bošnjačke povijesti, o životu i djelu Mehmeda Džemaludin-ef. Čauševića (u. 1938. godine) intenzivno se piše i u kontinuitetu objavljuje skoro već stotinu godina. Pomno i sveobuhvatno su, često i s različitim kritičkim pristupima i ocjenama, rasvjetljavani njegova predano i autoritativno obavljana dužnost reisu-l-uleme Islamske zajednice (od 1913. do 1930. godine), te impozantno prosvjetiteljsko i reformatorsko djelovanje u društvu, kulturi i nauci.

Vođen širokim obrazovanjem i znanjima sticanim tokom skoro dva desetljeća u Istanbulu (važni su i njegovi duži boravci u Kairu, Damasku, Ankari, Jerusalemu…), kao i iznimno velikom energijom i odlučnošću, te svojom vjerskom liderskom odgovornošću, Džemaludin Čaušević je ostvario vidan utjecaj na sve važnije tokove duhovnog i nacionalnog života Bošnjaka u prvoj polovini  dvadesetog stoljeća. Nemjerljiva je njegova prosvjetiteljska uloga u bošnjačkom narodu, ali i u redovima uleme i druge inteligencije, posebno na planu afirmiranja vjerskog prosvjećivanja na bosanskom jeziku, kao i reorganiziranja i reformi kulturno-obrazovnih institucija u duhu novog vremena. Progresivne vjerske ideje i pozivi na sveopće obrazovanje i aktivno društveno djelovanje koje nalazimo u skoro svim radovima ovog velikana, nesumnjivo se mogu okarakterizirati modernističkim i reformatorskim. Konkretniji pokazatelji ovakve orijentacije vezani su za njegovo opredjeljenje da se u skladu s potrebama modernog doba neposredno oslanja na Kur’an i sunnet, zanemarivanje tradicionalnih vjerskih škola, te afirmiranje idžtihada, a odstupanje od taklida, što je u skladu s tadašnjim općim reformističkim težnjama u islamskom svijetu. Pored toga, Čauševićevi zahtjevi za prilagođavanjem islamskih normi i ustanova savremenim društvenim i kulturnim prilikama bili su posve jasni i kategorični. Gledano u cjelini, njegovi modernistički i reformatorski napori ostvarivali su se i na misaonom i na interpretativnom planu, po uzoru na egipatskog učenjaka Muhameda Abduhua (u. 1905. godine).

Pošto su danas uglavnom šire poznata i dostupna brojna i dobro dokumentirana svjedočanstva o mnogim društveno-povijesnim doprinosima ovog našeg mislioca i pregaoca, ovdje ćemo kratko predočiti nekoliko karakteristika njegovog pisanog opusa, posebno se orijentirajući na segment koji se tiče nauke o islamskom vjerovanju.


Cijeli tekst, objavljen u 151. broju Časopisa za islamske teme i kulturu Hikmet, s podnaslovima:

  • UVOD
  • ČVRST OSLONAC NA KUR’AN I SUNNET
  • O KARAKTERU ČAUŠEVIĆEVE REFORMATORSKE MISLI
  • O IMANU
  • OBJAVA I VJERA
  • POGLEDI NA NEKA TEOLOŠKA UČENJA U ISLAMU I DRUGIM RELIGIJAMA
  • ISLAMSKI MONOTEIZAM (TEVHID)
  • AKAIDSKE TEME S NAGLAŠENIM RACIONALISTIČKIM RAZUMIJEVANJEM
  • ZAKLJUČAK.

nalazi se na linku: Akaidska misao u opusu Mehmeda Džemaludina Čauševića

Najnovije