Od petka do petka: Redžo Sivić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 12. do 18. juna 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše hafiz mr. Redžo-ef. Sivić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Orašje.

Petak, 12. juna 

Ovaj petak je osvanuo drugačije od drugih petaka. Već od ranih jutarnjih sati osjećalo se da se zajednica nalazi pred događajem koji će ostaviti dubok trag u njenom kolektivnom pamćenju. Nakon iščekivanja, truda, planiranja i dove, došao je trenutak kada su posljednje pripreme za svečano otvorenje Azizije džamije ulazile u svoju završnicu.

Poseban ton ovom danu dala je dodjela vakufnama za osamdeset vakifa, ljudi koji su svojim prilozima, podrškom i iskrenom namjerom postali dio jedne velike priče. Posmatrajući lica vakifa, mogla se primijetiti iskrena radost, ali i osjećaj pripadnosti nečemu što nadilazi pojedinca i njegovo vrijeme. Posebno je bilo to da je među njima bio i veliki broj djece u ulozi vakifa što je davalo jednu novu dimenziju i emociju svima nama. U svakoj uručenoj vakufnami nalazila se jedna životna priča, jedna dova, jedna želja da se ostavi trag koji će koristiti ljudima i nakon našeg odlaska s ovog svijeta.

Vakuf je kroz historiju bio temelj na kojem su građene džamije, škole, mostovi i čitave zajednice. Tog petka nije se govorilo samo o obnovljenoj džamiji; govorilo se o vrijednostima koje su omogućile njenu obnovu – vjeri, odgovornosti i svijesti da čovjek najviše posjeduje upravo u onome što podijeli s drugima.

Kada je nastupila večer, džamijski prostor ispunila je ljepota Kur’ana. Večer Kur’ana bila je mnogo više od programa; bila je duhovna priprema srca za ono što slijedi. Dok su se nizali ajeti Allahove Knjige u interpretaciji petorice hafiza, činilo se kao da vrijeme usporava, a srca prisutnih postaju svjesnija veličine blagodati kojoj svjedoče.

Bilo je teško ne razmišljati o generacijama koje su nekada u ovoj džamiji učile ajete, upućivale iste dove i gradile isti osjećaj pripadnosti vjeri i zajednici. Tog petka prošlost, sadašnjost i budućnost susrele su se pod svodovima obnovljene Azizije džamije, stvarajući atmosferu koju je bilo nemoguće opisati samo riječima.

Subota, 13. juna 

Subota je bila jedan od onih dana koje historija ne pamti samo kroz datume nego kroz emocije ljudi koji su ih živjeli. Od ranog jutra prema Orašju su pristizali gosti iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Svaki novi automobil, svaki autobus i svaki zagrljaj na ulazu u džamijski harem svjedočili su da ovaj događaj odavno nije bio samo lokalnog karaktera.

Kada se među hiljadama prisutnih, pogledi uzdignu prema našoj sultaniji Aziziji džamiji, postaje jasno da se pred nama nalazi mnogo više od građevine. Pred nama stoji simbol trajanja jednog naroda, njegove vjere, kulture i historijskog pamćenja.

Prisustvo reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein-ef. Kavazovića, muftije tuzlanskog dr. Vahid-ef. Fazlovića i brojnih zvanica dodatno je uveličalo i obilježilo ovaj dan mnogim važnim porukama, ali svakako posebnu sliku toga dana činile su džematlije i gosti. Ljudi koji su godinama pratili obnovu, pomagali svojim prilozima, širili optimizam kada je bilo teško i vjerovali da će ovaj dan doći.

Više od pet hiljada prisutnih dijelilo je istu emociju. Na licima starijih mogla se vidjeti radost pomiješana sa sjećanjima, dok su mlađi svjedočili historiji koju će jednoga dana prepričavati svojoj djeci. Mnogi nisu mogli sakriti suze. To nisu bile suze tuge, nego zahvalnosti. Zahvalnosti Allahu Uzvišenom što je omogućio da se san mnogih generacija ostvari.

Posebno snažno djelovala je spoznaja da je Azizija džamija kroz svoju historiju prolazila različita iskušenja, ali da je uvijek ostajala simbol opstanka i nade. Zato je njeno otvorenje bilo mnogo više od završetka jednog građevinskog projekta. Ono je predstavljalo pobjedu zajedništva nad podjelama, ustrajnosti nad preprekama i nade nad sumnjom.

Kada su se programi priveli kraju, a ljudi polahko počeli napuštati harem, ostao je osjećaj da smo prisustvovali događaju koji će dugo živjeti u pričama, fotografijama i sjećanjima. Bili smo svjedoci historijskog dana koji će buduće generacije pamtiti kao jedan od najznačajnijih trenutaka u novijoj historiji Orašja i Posavine.

Nedjelja, 14. juna 

Nakon snažnih emocija i intenzivnih aktivnosti, nedjelja je donijela prijeko potreban predah. Bio je to dan u kojem su se sabirali utisci i pokušavale pronaći riječi za ono što se prethodnih dana dogodilo.

Džamijski harem bio je mirniji nego dan ranije, ali su tragovi velikog događaja bili vidljivi na svakom koraku. U razgovorima džematlija, pozivima i porukama koje su pristizale sa svih strana i fotografijama koje su se dijelile među prijateljima još uvijek je živjela radost svečanog otvorenja.

Mnogi su tog dana dolazili u džamiju iz zahvalnosti Allahu i radi iskrenog ibadeta. Jednostavno su željeli provesti nekoliko trenutaka u prostoru koji je toliko dugo bio predmet njihovih dova i nadanja. Neki su posmatrali detalje unutrašnjosti, drugi su sjedili u tišini, a treći razgovarali o nesvakidašnjim događajima i aktivnostima u proteklim danima.

Nedjelja je podsjetila na jednu važnu istinu: najveća vrijednost džamije ne nalazi se u njenim zidovima, munari ili ukrasima. Njena istinska vrijednost nalazi se u ljudima koje okuplja, u dovama koje se u njoj upućuju, u znanju koje se prenosi i u dobroti koja iz nje izlazi prema zajednici.

Dok su se emocije polahko smirivale, rasla je svijest o odgovornosti koja dolazi nakon velikih uspjeha. Obnoviti džamiju veliki je poduhvat, ali ispuniti je životom, znanjem, omladinom i korisnim sadržajima još je veća obaveza. Upravo zato nedjelja nije predstavljala kraj jednog događaja, nego početak novog poglavlja.

Ostala je zahvalnost Allahu Uzvišenom što nam je podario priliku da budemo dio ovih historijskih dana, ali i dova da obnovljena Azizija džamija bude mjesto koje će okupljati ljude, jačati vjeru i graditi zajedništvo još mnogo generacija nakon nas, do Sudnjega dana, inšallah!

Ponedjeljak, 15. juna 

Dok su emocije svečanog otvorenja još bile svježe, nastupila je Nova 1448. hidžretska godina. Kao da je Allah Uzvišeni želio da se radost jednog velikog događaja nastavi kroz radost novog početka.

I dalje pod snažnim utiscima događaja koji su obilježili protekle dane, svjesni Allahovih blagodati i podrške koju smo osjećali na svakom koraku, novu godinu dočekali smo sa zahvalnošću i dovom. Bila je to prilika da zastanemo, osvrnemo se na ono što je iza nas i zamolimo Uzvišenog da naredne dane učini ispunjenim dobrom, bereketom i uspjehom.

Hidžra nas svake godine podsjeća da promjena nije samo kretanje kroz prostor i vrijeme, nego prije svega unutarnje putovanje čovjeka prema boljem sebi. Upravo s tom mišlju džemat Azizija džamije dočekao je novu godinu.

Po lijepoj bosanskoj tradiciji, predsjednik Medžlisa Smail Širbegović donio je halvu, simbol zajedništva i zahvalnosti. Nakon akšam-namaza džematlije su se zajedno počastile, dijeleći radost nastupanja nove hidžretske godine.

U toplini džematskog druženja i iskrenih razgovora, 1448. hidžretsku godinu dočekali smo s dovama, planovima i nastojanjima. Nakon velikih događaja kojima smo svjedočili, pred nama je novo poglavlje u kojem želimo nastaviti graditi zajednicu, jačati međusobne veze i činiti dobro, nadajući se Allahovom zadovoljstvu i blagoslovu.

Utorak, 16. juna 

Nakon velikih događaja, zajednica se postepeno vraćala svojoj svakodnevici. Međutim, to nije bila ista svakodnevica. Obnovljena Azizija džamija sada je živjela punim kapacitetom, okupljajući vjernike na namazima, susretima i razgovorima.

Posebnu radost ovog dana donijeli su susreti i razgovori s omladinom. Upravo u mladim ljudima najjasnije se vidi smisao svakog truda uloženog u džamiju i zajednicu. Njihova pitanja, interesovanje za vjeru i spremnost da svoje slobodno vrijeme posvete učenju i korisnim sadržajima predstavljaju najljepši pokazatelj da ulaganje u odgoj i obrazovanje nikada ne ostaje bez ploda.

Među njima se posebno istakao moj softa, učenik Behram-begove medrese, Ajdin Kamberović iz Orašja, koji ovih dana uspješno završava prvi razred Medrese s izuzetnim rezultatima. Kao njegov muallim i učitelj osjećam posebnu radost i ponos posmatrajući njegov napredak. Ono što njegov uspjeh čini još vrednijim jeste činjenica da je uz redovne školske obaveze posljednjih mjeseci napamet naučio cijeli Amme-džuz, trideseti džuz Kur’ana, te već započeo ozbiljne korake na putu hifza Kur’ana Časnog.

U vremenu u kojem se često govori o izazovima s kojima se mladi suočavaju, primjeri poput Ajdinovog podsjećaju da među nama odrastaju generacije koje znanje, vjeru i moral vide kao svoje životne prioritete. Takvi susreti ne motiviraju samo mlade nego i njihove učitelje, jer svjedoče da se trud uložen u odgoj novih naraštaja višestruko vraća kroz njihova postignuća i predanost.

Srijeda, 17. juna 

Srijeda je protekla u znaku zahvalnosti, ali i konkretnih planova za ono što slijedi. Nakon uspješno realiziranih aktivnosti proteklih dana, pažnja je usmjerena prema novim projektima koji će dodatno osnažiti vezu mladih s džamijom i zajednicom.

Posebno mjesto zauzeli su razgovori o organizaciji omladinske ekskurzije u Sarajevo za polaznike Kursa islama koji je tokom proteklih mjeseci realiziran u Orašju. Mladi koji su redovno pohađali predavanja, odvajali svoje vrijeme za stjecanje znanja i pokazali ozbiljnost na putu učenja zaslužili su posebnu pažnju i podršku.

Vođeni željom da njihov trud bude prepoznat i nagrađen, odlučili smo organizirati besplatnu ekskurziju kao izraz zahvalnosti za njihovu posvećenost, ustrajnost i spremnost da biraju put znanja i dobra. Planirano je da ekskurzija bude realizirana 27. juna 2026. godine, a pored edukativnog sadržaja predstavljat će i priliku za međusobno druženje, upoznavanje znamenitosti glavnog grada naše domovine i jačanje prijateljskih veza među mladima.

Takvi projekti podsjećaju da ulaganje u omladinu nije trošak nego najvrednija investicija koju jedna zajednica može napraviti. Svaki sat proveden u učenju, svako druženje u okrilju džamije i svaki korak na putu dobra ulaganje su u budućnost koja će, nadamo se, biti ispunjena odgovornim, obrazovanim i moralno izgrađenim ljudima, korisnim članovima džemata i zajednice.

Četvrtak, 18. juna

Iza nas su dani ispunjeni emocijama, historijskim trenucima, zajedništvom, ibadetom i susretima koji su ostavili trag u srcima svih koji su im svjedočili.

Posmatrajući proteklu sedmicu kao cjelinu, jasno se uočava jedna važna poruka: zajednicu ne grade zgrade nego ljudi, a ljudi se okupljaju oko ideala koji nadilaze njihove pojedinačne interese. Azizija džamija u proteklim je danima postala simbol upravo takve ideje – ideje zajedništva, odgovornosti, trajnog dobra i nade.

Dok su se utisci sa svečanog otvorenja još uvijek sabirali, aktivnosti u džematu nisu prestajale. Naprotiv, upravo su nas protekli događaji dodatno podsjetili da je svaki završetak ujedno i novi početak. Zato je četvrtak protekao i u znaku priprema za predstojeće takmičenje Škola Kur’ana Muftijstva tuzlanskog, na kojem će naš Medžlis imati svoje predstavnike.

Posebnu radost predstavlja činjenica da među našom djecom i omladinom postoje oni koji svoje vrijeme posvećuju učenju Kur’ana, usavršavanju kiraeta i razvijanju ljubavi prema Allahovoj knjizi. Takmičenja poput ovog nisu samo prilika za provjeru znanja, nego i potvrda da se trud uložen u mektepsku nastavu, kur’anske halke i rad s mladima pretvara u konkretne rezultate.

Prateći pripreme naših polaznika, čovjek ne može ostati ravnodušan pred činjenicom koliko iskrene želje, discipline i ljubavi prema Kur’anu nose mlada srca. Upravo u njima prepoznajemo najveću vrijednost zajednice i najljepši plod svakog uloženog napora.

Zahvalni smo Allahu Uzvišenom što nam je podario priliku da budemo dio procesa odgoja i obrazovanja generacija koje rastu uz Kur’an. Zahvalni smo roditeljima i svima koji svojim radom pomažu da se ljubav prema Kur’anu prenosi na nove naraštaje.

Dok se svakodnevni život vraća svom ustaljenom ritmu, ostaje svijest da smo iza sebe ostavili sedmicu ispunjenu Allahovim blagodatima. Od vakifa i Večeri Kur’ana, preko svečanog otvorenja Azizija džamije, do dočeka Nove hidžretske godine, rada s omladinom i pripremama za nova kur’anska nadmetanja, svaki dan nosio je svoju poruku i pouku.

Takve sedmice ne završavaju posljednjim danom. One nastavljaju živjeti u ljudima koje su nadahnule, u dovama koje su izgovorene i u djelima koja tek trebaju biti ostvarena. A kada se osvrnemo na sve što smo proživjeli, ostaje nam da ponovimo ono što vjernik izgovara nakon svake blagodati: “Ovo je blagodat mog Gospodara.“

I tako…

Dođe još jedan petak, mubarek dan! 

Elhamdulillah!