Ramazan – mjesec sveopćeg dobra i dobročinstva

Piše: Dr. Nedim-ef. Smajlović

Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga. (Ez-Zilzal, 7)

Ramazan predstavlja posebno vrijeme za samopreispitivanje i moralno snaženje. U ovom mjesecu se stvara povoljan ambijent za izgradnju i učvršćivanje pozitivnih moralnih osobina. Te osobine, oblikovane u ramazanskom vremenu, imaju za cilj da postanu trajna obilježja vjernikovog ponašanja i nakon završetka ovog blagoslovljenog mjeseca.

Ramazan je mjesec u kojem se dobra djela višestruko nagrađuju. Osim što je mjesec posta, dobrovoljnih namaza i učenja Kur’ana, ramazan je mjesec zekata i sadake, mjesec dijeljenja imetka, mjesec dobročinstva i materijalnog pomaganja muslimana. Stoga je Muhammed, a.s., rekao: „Najbolja sadaka i milostinja je ona koja se daje u ramazanu.“[1]

Poslanik Muhammed, a.s., predstavlja najbolji primjer činjenja dobra i dobročinstva. Njegov život i djelovanje svjedoče o neraskidivoj povezanosti vjere i aktivne brige za čovjeka, naročito za siromašne, slabe i društveno marginalizirane. Pod njegovim vodstvom oblikovana je zajednica utemeljena na dobru, humanosti i međusobnoj solidarnosti. Od samih početaka poslanstva, kao i u periodu koji mu je prethodio, Poslanik, a.s., iskazivao je izraženu brigu i dobročinstvo prema nemoćnim, siromašnim, bolesnim i drugim ljudima u potrebi. Džamija u Medini nije bila isključivo mjesto obavljanja ibadeta, već i središte odgojnog, društvenog i humanitarnog djelovanja. U njoj su se odgajali ashabi, donosile važne odluke i pružala pomoć potrebnima. Na taj način Poslanik, a.s., jasno je pokazao da zajednica treba biti izvor dobra i dobročinstva za svakog njenog člana. Stoga je njegova misija obuhvatala i izgradnju zajednice zasnovane na dobru, uzajamnoj pomoći, solidarnosti i trajnoj brizi za one kojima je pomoć potrebna.

Poslanikova darežljivost je bila stalna, a naročito je dolazila do izražaja u mjesecu ramazanu, kako navodi Abdullah b. Abbas, r.a.: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu.“[2]

Dobročinstvo je jedna od najljepših osobina čovjeka. Različiti su oblici dobročinstva među ljudima. One koji čine dobro, dobročinstvo, pomažu drugima, čekaju velike nagrade kako se prenosi od poslanika Muhammeda, a.s., da je rekao:

„Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nasilje, ne izdaje ga. Ko pomogne bratu muslimanu – Allah će njemu pomoći, ko otkloni nevolju od brata muslimana – Allah će otkloniti njegove nevolje na Sudnjem danu, ko pokrije sramotu brata muslimana – Allah će pokriti njegovu sramotu na ovom i onom svijetu. Allah će pomagati svome robu dok on pomaže svome bratu muslimanu.”[3]

Ramazan je posebna prilika za darežljive, jer je to mjesec sveopćeg dobra i dobročinstva. U ovom mubarek-mjesecu Allah, dž.š., daruje Svoje robove na najljepši način: u prvoj trećini Svojom milošću, u drugoj trećini oprostom od grijeha, a u trećoj trećini zaštitom od džehennemske vatre. Upravo u ramazanu, u odabranoj noći Lejletul-kadr, Uzvišeni Allah je čovječanstvu podario Svoju Uputu – Kur’an, najveći dar i uputu cijelom čovječanstvu.

Ramazan je posebno vrijeme kada se ljudska srca oslobađaju škrtosti i postaju otvorena. Post u mjesecu ramzanu suzbija pohlepu i želju za gomilanjem imetka, čini ljude velikodušnima i potiče ih na suosjećanje sa slabima i nemoćnima. Ramazan je vrijeme kada je čovjek najbliži Allahu, a kada je čovjek blizu Allahu, tada je blizu i ljudima.

Brojni kur’anski ajeti podstiču nas na dobročinstvo. Allah od vjernika traži da dijele od onoga što imaju jer se time oslobađaju škrtosti i grade osobine dobrote, solidarnosti i plemenitosti, a to je najljepši oblik zahvalnosti.

I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu. (En-Nisa, 36)

Jedno od Allahovih lijepih imena je El-Vehab – Onaj Koji neprestano i obilno poklanja. Zbog toga nas Uzvišeni Allah poziva da udjeljujemo od onoga što nam daje i obećava da će nam sve ono što udijelimo na putu dobročinstva nadoknaditi.

Reci: „Gospodar moj daje obilnu oprskrbu onome kome On hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje. (Es-Saba, 39)

Onima koji sadaku budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu budu zajam davali – mnogostruko će im se vratiti i njih čeka nagrada plemenita. (El-Hadid, 18)

U tefsiru Ibn Kesira stoji da Uzvišeni Allah obavještava o nagradama za one koji svojim postupcima pomažu potrebne i siromašne: I koji drage volje Allahu zajam budu davali, tj. daju i pomažu potaknuti nijetom, tražeći zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, ne želeći nagrade ni zahvale od onih kojima su pružili pomoć. Zbog toga Allah, dž.š., kaže: Mnogostruko će im se vratiti, tj. nagrada za dobro djelo umnožena je deset puta, a može dostići vrijednost i do sedamsto puta. I iznad svega: i njih čeka nagrada plemenita, tj. velika i lijepa nagrada, dobar povratak i divno boravište u Džennetu.[4]

U vremenu društvenih nejednakosti, siromaštva, samoće, Poslanikov život nam daje smjernice da vjera mora biti aktivna i korisna, da zajednica mora biti organizovana oko brige, da siromašni članovi zajednice nisu teret nego emanet, da pojedinci i zajednica nose odgovornost jedni za druge. Vrhunac brige o ljudima u potrebi vidimo u Poslanikovom hadisu: „Nije vjernik ko zanoći sit, a komšija pored njega gladan.”[5] U ovom hadisu se naglašava istinska vjera da vjernik ne može biti ravnodušan dok njegov komšija, čovjek koji živi do njega, prolazi kroz siromaštvo, glad ili teškoću. Hadis nas podjeća da zajednica opastaje na dobročinstvu, solidarnosti, da se ljudi međusobno oslanjaju, brinu, dijele i pomažu. Komšija je prvo ogledalo našeg zajedništva i našeg odnosa prema zajednici.

 „Upitan je Poslanik od svojih ashaba: ‘Ko je Allahu najdraži?’ Poslanik je odgovorio: ‘Allahu su najdraži oni koji najviše koriste ljudima.’”[6] Čovjek je najbolji ako svojim djelima olakšava život drugima, pomaže im, podržava ih i širi dobro. Islam stavlja međusobnu pomoć u središte vjerskog života. Zbog toga dobročinstvo u ramazanu ima društvenu dimenziju. Zekat, sadekatul-fitr, dobrovoljna sadaka, humanitarne akcije i različiti oblici društvene brige upravo postaju intenzivniji u ramazanu. Na taj način ramazan postaje društveni korektiv, smanjuje jaz između bogatih i siromašnih, jača solidarnost i otvara osjećaj kolektivne odgovornosti.

Islam afirmiše kod vjernika društvenu brigu, dobro i dobročinstvo. Brojni kur’anski i hadiski tekstovi afirmišu međusobno pomaganje. Svi propisi islama koji afirmišu dobročinstvo predstavljaju idealni socijalni program koji nam Uzvišeni Allah nudi i obećava da će primjenom Njegovih propisa u zajednici vladati blagostanje. Ako uzmemo propise zekata, sadake i sadekatul-fitra, možemo vidjeti društvenu dimenziju navedenih propisa. Svi propisi imaju za cilj da u praktičnom smislu pomognu ljudima u potrebi. Upravo je cilj sadekatul-fitra da u dane Bajrama siromašni ljudi imaju dovoljno hrane. Zekat, koji se kod nas najčešće izdvaja tokom ramazana, ima za cilj da se kroz institucionalno prikupljanje u fond Bejtul-mal pomogne osam kategorija ljudi obuhvaćenih širinom Božanske riječi, među kojima su i siromasi.

Islamski pristup dobročinstva prevazilazi milostinju, on predstavlja institucionalni pristup brizi o slabima, bolesnima i socijalno ugroženima. Ramazansko vrijeme gradi kulturu pomaganja i čuva dostojanstvo primaoca. Ramazan doprinosi jačanju društvene kohezije kroz zajedničke iftare, namaze u džematu, međusobne posjete, druženja u džamijama, dijeljenju i jačanju međuljudskih veza. Zbog toga je ramazan blagoslovljeni mjesec, mjesec sveopćeg dobra i dobročinsta, a što god uradimo od dobra u ramazanu – Allah zna, jer kako se kaže u Kur’anu: Gospodar tvoj ne zaboravlja. (Merjem, 64)

Molimo Allaha, dž.š., da nam ramazan učini rahmetom (milošću), magfiretom (oprostom) i selametom (spasom). Allahu, učini ramazan mjesecom naše dobrote, solidarnosti i dobročinstva.

[1] Džami’-Sunen, Tirmizijina zbirka hadisa.

[2] Buhari i Muslim, Miškat al-Masabih, hadis br. 2098.

[3] Buharijina zbirka hadisa, hadis br. 2442, ili Muslimova zbirka hadisa, hadis br. 2580.

[4] Ibn Kesir, Tefsir, skraćeno izdanje, izabrao Muhammed Nesib er-Rifai, str.1440.

[5] El-Bejheki, Šu’abul-iman, broj 3381.

[6] Muslim, Sahih, hadis br. 2508.

(Edukativni magazin Moj ramazan, broj 8, februar 2026.)