Ramazan u povratničkim džematima: Ibadet, sabur i nada

Piše: Muamer-ef. Jusupović

Ramazan je posebno blagoslovljeno vrijeme, mjesec posta i Objave, mjesec sehura i iftara, mjesec Kadra i Bedra, mjesec sadekatul-fitra i zekata, mjesec teravija i mukabela i svakog drugog dobročinstva. To je jedinstvena prilika koja se pruža vjerniku i vjernici kako bi se približili svome Gospodaru, osnažili svoje vjerovanje i kako bi popravili, očistili i ukrasili svoje duše. Rekao je Allahov poslanik Muhammed, a.s.: „Kada bi ljudi znali kolika je vrijednost ramazana, poželjeli bi da on traje cijelu godinu.“

Ramazan sa svim njegovim odlikama i počastima, ibadetima i blagodatima je vrijeme koje je poklonjeno samo ummetu Muhammeda, a.s., i po njemu smo prepoznatljivi u odnosu na sljedbenike drugih i prethodnih naroda.

Najodabraniji i najvažniji mjesec se podjednako željno iščekuje u svim muslimanskim zajednicama u cijelom svijetu, a mi Bošnjaci muslimani ga sa čežnjom iščekujemo u domovini i dijaspori, u našim domovima i porodicama, džamijama i centrima, džematima, mahalama i čaršijama, tamo odakle smo bili protjerani i tamo gdje smo postojani.

Gdje god dočekali ramazan i gdje god se koristili njegovim riznicama, on je došao da nas zbliži, da omekša naša srca i da naše bratske veze učvrsti.

Ramazan u povratničkim džematima ima posebnu boju i posebnu draž. Prvi susret s ramazanom uvijek počinje postom, trećim islamskim šartom i ibadetom koji nas uči disciplini, saburu i oslanjanju na Allaha. Allah, dželle šanuhu, kaže:

O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183)

Vjernik posti i kada mu se to čini teško i kada su obaveze brojne i kada život nije nimalo lahak. Kroz vrijeme i godine iza nas svjedočili smo kako post postaje oslonac čovjeku, nešto što ga podsjeća da Allah vidi njegov trud. Posebno pamtimo ljetne ramazane kada su džematlije, očevi i majke, mladi i stari, nakon dugih i napornih dana provedenih u raznim teškim fizičkim poslovima postili i pješačili kilometrima kako bi stigli na teravih-namaz.

S ponosom se sjećam prvih ramazana nakon povratka u Konjević-Polje, i to onih kada sam u džematu prihvatio veoma važnu ulogu mujezina kao učenik završnog razreda osnovne škole i pred polazak u Behram-begovu medresu. Sjećam se tog vremena i posebnog, nadahnutog, bratskog odnosa među našim narodom koji je tada ramazane dočekivao u skromnim uvjetima dok još uvjek ni stambeni ni vjerski objekti nisu bili obnovljeni. Danju se najčešće radilo na obnovi kuća,

čišćenju i kultivisanju imanja, a već od prediftarskog vremena sabirali bi se svaku večer kod drugog domaćina gdje bi zajednički iftarili, ibadetili i na kraju obavili teravih-namaz. Nijedna poteškoća nije bila prepreka da se umanje ramazanski ibadeti.

Ove godine ramazan nam dolazi u zimskom periodu, s kraćim danima i dužim noćima. To je posebna Allahova blagodat. Post nam je olakšan, a noći nam pružaju više vremena za namaz, dove i učenje Kur’ana. Takav ramazan daje priliku da se čovjek zadrži u ibadetu, da ne žuri i da ga doživi snažnije nego inače. U ovom blagoslovljenom mjesecu, u Noći kadr, boljoj od hiljadu mjeseci, započela je objava Allahove riječi. Učenje Kur’ana u ramazanu ima posebno mjesto u životu vjernika. Mukabele, zajedničko slušanje i samostalno učenje Kur’ana, vraćaju vjernika izvoru vjere. Mnogi u ramazanu ponovo pronađu put do Mushafa i osjete mir koji donosi Allahova riječ.

Iftari u povratničkim džematima imaju posebnu vrijednost. Zahvaljujući našim džematlijama iftari se najčešće upriliče za sve postače u džematu i najčešće velika većina bude i prisutna. Ono što iftar čini posebnim su ljudi koje iftar okuplja i podsjeća da ramazan nije individualni ibadet, nego jedno prelijepo zajedničko iskustvo. U tim danima ponovo se okupljaju porodice koje dođu iz daleka, pa i na nekoliko dana, samo da osjete ramazansku atmosferu svoga topraka, da iftare sa rodbinom i komšijama i da klanjaju teraviju tamo gdje su to činili njihovi roditelji i djedovi. Ramazanske noći su posebne jer su obilježene i teravih-namazima. Džamije u tim noćima oživljavaju na poseban način. Zajednički iftar i teravija u povratničkim džematima govore da se vjera ovdje nije ugasila, nego se, uprkos svemu, održala i prenijela. Najčešće se provede sve vrijeme od prije iftara do poslije teravije u zajedničkom ibadetu.

To je nešto što je upečatljivo i u džematu Cerska u kojem u ulozi imama, zajedno sa svojim džematlijama, dugi niz godina aktivno učestvujem u organizaciji ramazanskih aktivnosti. Zadivljujući osjećaj je vidjeti naše džematlije, braću i sestre, kako sa svojom djecom, koja su neizostavni dio ramazanske atmosfere, nastoje iskoristiti priliku koja nam je svima data u ramazanu.

Tokom ramazana često se ukazuje prilika da se sjetimo i onih prije nas. Sjećamo se naših dobrih prethodnika koji su vjeru čuvali u teškim vremenima i prenosili je kroz praksu ramazanskih ibadeta. U dovama se često sjećamo i naših šehida, moleći Allaha da im podari Svoju milost, ali i učeći dove za našu domovinu, za mir i sigurnost.

Posebno mjesto u ramazanu zauzima davanje zekata i sadake. Ovo je vrijeme kada nam se srca otvaraju i kada ljudi izvršavaju ovu obavezu putem institucije Bejtul-mal i na način da međusobno pomažu jedni drugima. Ramazan nas podsjeća da vjera nije potpuna bez brige o zajednici i drugima i da se imetak čisti dijeljenjem, a ne gomilanjem.

Kroz više od dvadeset ramazana provedenih u povratničkim džematima svjedočili smo kako se vjerski život polahko obnavljao. Od skromnih i izazovnih početaka do današnjeg vremena u kojem postoji pristojna infrastruktura, sadržaji za djecu, mlade i starije, te neometano izvršavanje svih zajedničkih i individualnih ibadeta. Taj put je bio zahtjevan, ali je uz čvrst nijet naših džematlija i stalnu brigu naše Islamske zajednice pokazao da Allah daje bereket u onome što se gradi iskreno.

Ramazan ne smije ostati samo lijepa uspomena. On treba ostaviti trag i nakon Bajrama. Ako nas post nije naučio strpljenju, ako nas Kur’an nije približio Allahu, ako nas ramazan nije učinio boljim prema porodici i džematu, onda smo propustili njegovu suštinu. Ako iz ramazana izađemo makar malo bolji nego što smo bili, ramazan je ispunio svoju svrhu. A Allah je Onaj Koji vidi trud, prima nijjet i daje bereket onima koji Mu se iskreno vraćaju.

Neka nam Allah, dž.š., primi post, namaz, dove i sadaku, i učini da ramazan ostavi trajan trag u našim životima. Amin.

(Edukativni magazin Moj ramazan, broj 8, februar 2026.)