Tekstovi
Sehur i iftar
U prvom periodu kad je naređen post ashabima je nakon iftara bilo dozvoljeno jesti i piti sve dok u toku noći ne bi zaspali. No, ako bi zaspali u bilo koje vrijeme nakon zalaska sunca, smatrani su postačima sve do zalaska sunca narednog dana. Jednoga dana je ashab po imenu Kajs b. Sirma umoran došao kući i zamolio suprugu da mu pripremi nešto za iftar. Iscrpljen cjelodnevnim radom, Kajs je utonuo u san ne dočekavši iftar. Tako je bio primoran zapostiti i sljedeći dan a da nije ništa iftario, te nastaviti s radovima na njivi. Polovinom sljedećeg dana više nije mogao izdržati i onesviješten je pao na tlo. Poslanik, a.s., je obaviješten o Kajsovom slučaju. Nakon ovog događaja objavljen je ajet kojim je muslimanima data olakšica i počela je praksa sehura.
Riječ sehur dolazi iz korijena seher koji označava posljednju trećinu noći i koristi se kao naziv obroka koji se prakticira pred pojavu zore. Poslanik nas savjetuje da se tokom sehura okoristmo hranom da bismo lakše podnijeli post tokom dana.
U Kur’anu je naređeno da se posti do večeri i nije jasno navedeno kad nastupa vrijeme iftara, pa su ashabi ponovo o tome upitali Poslanika, a.s. Hazreti Omer je upitao: “Kad je vrijeme iftara?”, a Poslanik mu je odgovorio: “Postač se iftari kad nastupi noć, prestane dan i kad nestane sunca”, objašnjavajući tako da se post okončava zalaskom Sunca.
Vrijeme iftara za vjernike je vrijeme radosti i smiraja. To je vrijeme praštanja; slijedom Poslanikovih riječi: „Zaista svaki put u vrijeme iftara bude onih koje Allah sačuva (od vatre). Ovo se dešava svake noći.“ (Ibn Madže)
Allahov Poslanik je također rekao: “Vjernik ima dvije radosti. Jedna je radost u trenutku kad se iftari, a druga zbog nagrade za post kad dođe pred Gospodara.” (Muslim)
Sehur je vrijeme radosti zbog početka posebnog ibadeta za koji slijedi nagrada Uzvišenog Allaha, a iftar je vrijeme velikog dobra i radosti zbog dočeka Njegova obilja i nimeta. Ko dane od sehura do iftara provede u nastojanju da stekne Allahovo zadovoljstvo, na ovome svijetu će postići smiraj, a na budućem svijetu spas. Oni koji ove radosne trenutke podijele s rodbinom, prijateljima i nevoljnicima, osjetit će još veću radost zbog velikog dobra čiji izvor je zajedništvo.



