Tekstovi
Propis o klanjanju dvadeset rekata teravih-namaza
Piše: Dr. Ahmed Hatunić
U narednim redovima rasvijetlit ćemo propise o teravih-namazu kroz navođenje i tumačenje hadisa Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., njegove prakse, prakse pravednih halifa (el-hulefaul-rašidun) i ostalih ashaba, te mišljenja islamskih pravnika s posebnim osvrtom i naglaskom na stavove hanefijske pravne škole po pitanju propisa vezanih za teravih-namaz, broj njegovih rekata i način njegovoga klanjanja. Cilj ovoga članka je ispravno utemeljiti našu vjersku praksu u izvorima islama i stavovima islamskih pravnika iskazanim u sve četiri dominantne i živuće pravne škole te otkloniti moguće dileme i nedoumice u vezi s teravih- namazom koje se nameću od strane nekih muslimana koji u pozivanju i želji da slijede autentičnu tradiciju Poslanika, s.a.v.s., ustvari parcijalno i selektivno slijede samo ono za što oni misle da je od njega poteklo, zanemarujući pri tome znanstvenu i pravnu praksu muslimanskih učenjaka od najstarijih vremena do današnjega dana, nesvjesni da se radi o generacijama učenjaka ummeta koje su vremenski i suštinski bliže Poslaniku, s.a.v.s., i njegovom vremenu od kasnijih naraštaja, a koji su shodno Poslanikovom svjedočenju najbolje generacije muslimana:
“Najbolji od vas su ljudi moga vremena, zatim oni koji dolaze neposredno poslije njih a zatim oni koji slijede neposredno nakon njih…” (Buhari)
Pojam i značenje riječi teravih-namaz
Riječ teravih predstavlja množinu arapske riječu tervihatun, što podrazumijeva sjedenje radi odmora, pauzu, odmor ili predah, a aludira na praksu Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegovih ashaba koji su prilikom klanjanja ramazanskog noćnog namaza (kijam) nakon četiri klanjana rekata pravili predah ili pauzu, po čemu je taj namaz i dobio ime salatut-teravih ili teravih- namaz, to jeste namaz s odmorima, koji podrazumijeva određene stanke i predahe tokom njegovoga obavljanja.
S vremenom se riječ teravih počela upotrebljavati i prvenstveno odnositi na ramazanski noćni namaz koji je nazvan tim imenom, a ujedno će nastaviti označavati pauze nakon klanjanja četiri rekata i predaje selama. To je namaz koji se klanja tokom mjeseca ramazana nakon nastupanja i klanjanja jacija-namaza, s određenim brojem rekata, nakon čega se klanja vitr-namaz.
Vrijednost teravih-namaza u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Klanjanje ramazanskog kijama ili teravih-namaza uzrok je oprosta prethodnih grijeha. Ebu Hurejre prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao je muslimane na obavljanje kijama u mjesecu ramazanu (teravih-namaz) s tim da ih na to nije obavezao govoreći: ‘Ko bude klanjao ramazanski noćni namaz vjerujući i nadajući se Allahoj milosti, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.’” (Buhari i Muslim)
Onaj ko preseli na drugi svijet, a bude stalno klanjao ramazanski noćni namaz (teravih- namaz) uz vjerovanje i izvršenje ostalih propisanih dužnosti poput posta i zekata, bit će na drugom svijetu s iskrenim robovima i šehidima.
Od Amra b. Murre el-Džuhenija se prenosi da je rekao: “Došao je čovjek iz plemena Kudaa’ do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekao: ‘Zaista sam posvjedočio da je samo Allah Bog, a da si ti Allahov Poslanik, klanjao sam pet dnevnih namaza, postio sam, klanjao sam ramazanski noćni namaz i davao sam zekat.’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na to rekao: ‘Ko umre obavljajući sve navedeno bit će od iskrenih robova i šehida.’”(Ibn Huzejme, Taberani, Bejheki, Munziri, Hejsemi)
Pravni status (propis) klanjanja teravih–namaza
Klanjanje teravih-namaza je sunneti-muekkede, pritvrđeni sunnet, za muškarce i žene kod pravnika hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba, dok je kod malikijskih pravnika pritvrđeni mendub i za muškarce i žene. Dokazi za to nalaze se u sunnetu Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., a o tome da je njegovo klanjanje sunneti-muekkede, ili pak mendub samo kod Malikija, postoji konsenzus islamskih učenjaka (idžma’).
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, a koji je prethodno citiran, stoji da je Poslanik, s.a.v.s., podsticao muslimane na obavljanje kijama u mjesecu ramazanu (teravih-namaz), s tim da ih na to nije obavezao govoreći: “Ko bude klanjao ramazanski noćni namaz vjerujući i nadajući se Allahoj milosti, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”
Također, u prilog zakonitosti i pravnog statusa teravih-namaza, Aiša, r.a., prenosi hadis da je “Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao s ljudima u džamiji namaz jedne noći, a zatim ga klanjao i u narednoj noći. Povećavao se broj klanjača, a potom su se okupili u trećoj ili četvrtoj noći u džamiji pa Poslanik, a.s., nije izašao među njih. Kada je osvanuo ujutro, rekao je: ‘Vidio sam šta ste učinili prethodne noći, a da izađem i klanjam ponovno s vama spriječio me je samo strah da vam taj namaz ne postane stroga obaveza (farz).’ To je bilo u ramazanu.” (Buhari i Muslim)
Od Abdurrahmana b. Abdil-Karia se prenosi da je rekao: “Izašao sam s Omerom b. Hattabom, r.a., u džamiju jedne ramazanske noći zatičući ljude raštrkane po džamiji. Među njima čovjek klanja pojedinačno sam za sebe, drugi također klanja, a uz njega skupina od tri do deset ljudi (reht), pa je Omer, r.a., rekao: ‘Doista smatram da bi bilo prikladnije i bolje kada bi sve ove sabrao i objedinio da klanjaju iza jednog učača (imama).’ Potom je Omer, r.a., odlučio i objedinio ih da klanjaju iza Ubejja b. Ka’ba kao imama. Potom sam izašao s njim druge noći dok su ljudi klanjali iza svoga jednoga imama (učača), na šta je Omer, r.a., kazao: ‘Divne li novotarije (bid’a).’”
Zakonitost i pravna utemljenost teravih-namaza potvrđena je konsenzusom muslimanskih učenjaka, o čemu svjedoče izjave velikih učenjaka ummeta poput San’anija, Nevevija i Šejhu Zade koji su ustvrdili idžma’ ashaba da je teravih-namaz sunneti-muekkede za muškarce i žene, a da je onaj ko to negira novator u vjeri čije se svjedočenje na sudu neće prihvatati. Po pitanju zakonitosti i utemeljenosti teravih-namaza u sunnetu Poslanika, a.s., nema razilaženja među islamskim pravnicima, što tvrdi imam San’ani u djelu Subulus-selam.
Da je klanjanje teravih-namaza sunneti-muekkede za muškarce i žene, govori hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
“Uzvišeni Allah vam je post ramazana učinio strogom obavezom, a ja sam njegov noćni namaz (kijam) učinio sunnetom. Onaj ko ga bude postio i ko bude klanjao ramazanski noćni namaz vjerujući i nadajući se milosti bit će mu otkup za ono što je prošlo.” (Nesai, Ibn Madže i Bejheki)
Imam Ebu Hanife je upitan o prethodno navedenom postupku Omera, r.a., pa je ustvrdio da on to nije uradio po svome nahođenju niti je bio novator zbog svoga postupka, jer je činjenica da je sunneti-muekkede, pritvrđeni sunnet, potvrđen praksom Allahovog Poslanika, a.s., i njegovim riječima: “Držite se moga sunneta i sunneta pravednih halifa.” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Abdulberr)
Hanefijski učenjak klasičnoga perioda Tahtavi tvrdi u svojoj Hašiji da su teravih-namaz redovno obavljali i nisu ga izostavljali pravedne halife Omer, Osman i Alija, r.a.
Klanjanje teravih-namaza u džematu (džamiji)
Teravih-namaz je bolje i vrednije klanjati u džematu (u džamiji) nego pojedinačno kod svoje kuće, na što ukazuje već citirani hadis, koji prenosi Aiša, r.a., a koji svjedoči o tome da je Poslanik, a.s., teravih-namaz klanjao u džamiji (u džematu), a da u tome ne ustraje, spriječila ga je isključivo bojazan da ga svojom stalnom praksom strogo ne obaveže čineći ga farzom (strogom obavezom). Njegovo klanjanje teravih-namaza u džematu (u džamiji) ukazuje na to da ga je bolje i vrednije klanjati tako nego pojedinačno (posebno).
Također, idžma’ (konsenzus ashaba) ukazuje na to da je teravih-namaz bolje i vrednije klanjati u džematu, nego ga klanjati pojedinačno kod svoje kuće.
Imam Ibn Kudama u djelu El-Mugni tvrdi da je teravih-namaz bolje klanjati u džematu u džamiji nego kod svoje kuće u džematu, čak i onda kada u kući ima imam za kojim se može pristupiti, jer postoji bojazan da bi ga drugi u tome mogli slijediti. Poslanik, a.s., je rekao: “Držite se moga sunneta i sunneta pravednih halifa”, a od Omera b. Hattaba je preneseno da ga je klanjao u džematu u džamiji. Postoji konsenzus (idžma’) ashaba po tom pitanju oslonjen na hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Doista, kada čovjek klanja s imamom, dok on ne završi s namazom pisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže)
Hanefijski učenjak El-Marginani u djelu El-Hidaja navodi stav hanefijskog mezheba koji nalaže da je klanjanje teravih-namaza u džematu kolektivni sunnet (sunnetul-kifaje), na način da ukoliko bi ljudi jedne džamije odustali od džematskog klanjanja teravih-namaza, time bi učinili ružno djelo. Ukoliko bi ga neki klanjali u džematu u džamiji, a neki ne, oni koji ga ne bi klanjali izostavili bi ono što je dobro (fadila).
Broj rekata i predaja selama teravih-namaza
Po pitanju broja rekata teravih-namaza postoji razilaženje islamskih pravnika, koji su po ovome pitanju zauzeli jedan od tri stava:
- teravih-namaz ima osam rekata, što je stav nekih učenjaka hadisa (muhaddisun);
- teravih-namaz ima 36 rekata, što je stav imama Malika;
- teravih-namaz ima dvadeset rekata, što je stav imama tri ehlisunnetska mezheba: Ebu Hanife, Šafije i Ahmeda.
Argumenti koji ukazuju da teravih-namaz ima osam rekata
Argumenti onih koji smatraju da teravih-namaz ima osam rekata se uglavnom svode na hadis koji ukazuje na to da Poslanik, a.s., ni u ramazanu ni van njega nije klanjao više od jedanaest rekata nafile, to jeste osam rekata teravih-namaza uz tri rekata vitr-namaza. (Buhari i Muslim) Sljedbenici ovoga stava pozivaju se i na hadis koji prenosi Džabir b. Abdullah u kojem se kaže: “Allahov Poslanik, a.s., nam je klanjao u mjesecu ramazanu osam rekata a zatim je klanjao vitr.” (Ebu Ja’la, Et-Taberani i Hejsemi)
Stav imama Malika
Imam Malik i većina malikijskih pravnika smatraju da teravih-namaz ima 36 rekata pozivajući se na praksu stanovnika Medine. Imam Malik također smatra da u ovome propisu i ibadetu postoji određena širina a ne ograničenje i stega na način da čovjek može, shodno svojoj snazi, birati koliko će klanjati. Stanovnici Medine dodali su na dvadeset rekata koji se klanjaju u mekanskom haremu nastojeći nadomjestiti vrijednosti tavafa koji se obavlja u mekanskom haremu nakon svake tervihe (pauze nakon klanjanja četiri rekata teravih-namaza), pa se u njihovoj tradiciji, koju je zatekao imam Malik, a koja je trajala više od stotinu godina, pridodalo još šesnaest rekata koji bi nadomjestili vrijednost tavafa na svakoj od četiri tervihe (pauze nakon klanjanja četiri rekata teravije) u mekanskom haremu.
Stav i argumenti većine: dvadeset rekata teravih-namaza (hanefijski, šafijski i hanbelijski pravnici)
Najveći broj učenjaka od vremena ashaba, uključujući imame tri ehlisunnetska mezheba Ebu Hanifu, Šafiju i Ahmeda, smatraju da teravih-namaz ima dvadeset rekata, što je stav i većine drugih velikih imama ummeta poput Sevrija, Ibn Mubareka, Nevevija, Ibn Kudame i drugih, a zasnovano je na konsenzusu (idžma’) ashaba u vremenu Omer b. Hattaba po tome pitanju, što tvrdi Tahtavi u svojoj Hašiji. Omer, r.a., je ljude okupio oko jednoga imama Ubejja b. Ka’ba u džamiji prilikom klanjanja teravih-namaza kada su klanjali dvadeset rekata teravih i tri rekata vitr-namaza.
Mnoštvo je predaja ashaba iz vremena Omer b. Hattaba koji ukazuju na njegovu i praksu drugih ashaba da klanjaju dvadeset rekata teravih i tri rekata vitr-namaza, a koje u različitim predajama i povodima bilježe Bejheki, Ahmed b. Muni’, Dija Makdisi, Abdurrezzak, Ibn Ebi Šejba, Abdurrezzak, Malik…
Također, učenjaci hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba stoje na stanovištu da teravih-namaz ima dvadeset rekata, dok je kod imama Malika, također, veći broj od osam, i to 36 rekata, iako i neke knjige malikijskog mezheba preferiraju stav o klanjanju dvadeset rekata. Velika većina učenjaka od vremena ashaba, tabiina i imama mezheba jednoglasni su da teravih-namaz ima više od osam rekata.
Iz svega pomenutoga, ali i predaja o noćnim namazima Allahovoga Poslanika, a.s., proizilazi da je klanjanje dvadeset rekata teravih-namaza utemeljeno na sunnetu i da to nije samo izbor Omera b. Hattaba, r. a.
Kada je imam Ebu Hanife upitan o teravih-namazu rekao je da ga nije Omer, r.a., izmislio sam od sebe niti je svojim činom naredbe njegovoga klanjanja u džematu bio novator. Njegova naredba je utemeljena na sunnetu Allahovoga Poslanika, a.s., pa je stoga pritvrđeni sunnet.
Imam Tirmizi u svome Sunenu tvrdi da većina učenjaka stoji na stanovištu da je teravih-namaz dvadeset rekata prenoseći od imama Šafije kako tvrdi da je ljude u Mekki zatekao kako klanjaju dvadeset rekata, što je tradicija koja traje do današnjega dana.
Broj predaja selama u teravih-namazu
Važno pitanje na koje se potrebno osvrnuti je broj predaja selama tokom klanjanja dvadeset rekata teravih-namaza, o čijem broju smo prethodno govorili. Tradicija klanjanja teravije kod Bošnjaka nalaže da se selam predaje nakon svaka četiri rekata, a da se iza drugog rekata na prvom sjedenju uči tešehhud-et-tehijjatu i salavati do dove. Slično je kod ostalih muslimana Balkana i Republike Turske, dok je u arapskome svijetu predaja selama tokom teravih-namaza u pravilu nakon klanjanja dva rekata, dok se nakon četiri pravi (terviha) pauza.
Dva načina klanjanja teravih-namaza u hanefijskom mezhebu
Teravih-namaz se, shodno stavu hanefijskoga mezheba, može klanjati na dva načina. Prvi podrazumijeva klanjanje kao deset sabahskih sunneta, to jeste da se selam predaje nakon svaka dva rekata. U ovom načinu teravih-namaz ima deset kadei-ehira (posljednjih sjedenja) i deset selama. Ovaj način klanjanja zasnovan je na hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže: “Noćni namaz se klanja dva po dva rekata.” (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed, Ibn Madže)
Drugi način klanjanja teravih-namaza jeste kao pet ikindijskih ili pet jacijskih sunneta, to jeste da se predaje selam poslije svaka četiri rekata. U ovom slučaju teravih-namaz ima pet ka’dei-ula (prvih sjedenja), pet k’adei-ehira (posljednjih sjedenja) i pet predaja selama. Klanjanje teravih-namaza na način da se selam predaje poslije deset rekata, to jeste s dva selama ili da se selam predaje samo poslije dvadesetog rekata, to jeste s jednim selamom, je mekruh (pokuđeno) iako je i tada sam namaz po hanefijskim pravnicima ispravan pod uvjetom da se obavi sjedenje nakon svaka dva rekata, jer je namaz i tada ispunio sve preduvjete i sadržavao sve sastavne dijelove.
Stav imama Ebu Hanife
Predaja selama nakon svaka četiri rekata uz obavezno ka’dei-ula (prvo sjedenje) nakon svaka dva rekata noćnog namaza prisutna je i utemeljena u hanefijskom mezhebu jer je sam Ebu Hanife kazao: “Ako želiš klanjaćeš dva, ako želiš četiri, ako želiš šest ili osam rekata, ako želiš i šta želiš s jednim tekbirom a najbolje je po četiri.” Iz riječi Ebu Hanife proizilazi da imam može birati između dvije opcije, predati selam nakon svaka dva rekata ili svaka četiri u teravih-namazu uz obavezno prvo sjedenje nakon drugog rekata, ali je shodno stavu imama Ebu Hanife bolje i vrednije predati selam nakon svaka četiri rekata. Smatra se da klanjanje četiri rekata teravih-namaza bez predaje selama nakon svaka dva ukazuje na povezanost i slijed u ibadetu, što je bolje. Tako je i s farzom jacije u kojem se klanjaju četiri rekata, a nafila je na neki način poput klanjanja farza. Imam Ebu Hanife zauzima istovjetan stav po pitanju svih nafila-namaza po danu i po noći smatrajući da je bolje i vrednije da se klanjaju po četiri rekata s jednom predajom selama i s prvim sjedenjem nakon drugoga rekata. Njegovi učenici Ebu Jusuf i Muhammed su na stanovištu koji je istovjetan stavu većine islamskih pravnika klasičnog perioda, da se nafile noćnoga namaza klanjaju po dva rekata i da je to vrednije. Otuda u hanefijskom mezhebu postoje dva načina obavljanja teravih-namaza, s predajom selama nakon četiri i s predajom selama nakon drugoga rekata.
Praksa u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini slijedi se stav imama Ebu Hanife po ovom pitanju tako da se bez izuzetka teravih-namaz u džamijama klanja s predajom selama nakon svaka četiri rekata uz obavezno prvo sjedenje na kojem se uči tešehhud (et-tehijjatu) i salavati do dove. Autor djela El-hidaja El-Marginani navodi da je stav Ebu Hanife da je noćne nafile bolje klanjati po četiri rekata jer je Poslanik, s.a.v.s., klanjao četiri rekata nafile nakon jacija-namaza i stalno je klanjao četiri rekata duha-namaza.
Učenje Kur’ana na kijamu (kiraet) na teravih-namazu
Jedan od ruknova / sastavnih dijelova namaza jeste učenje Kur’ana (kiraet) na stajanjima u namazu, što predstavlja strogu obaveznu radnju (fard) u svakome namazu. Učenje Kur’ana na stajanjima u namazu utemeljeno je riječima Uzvišenog:
Gospodar tvoj, sigurno, zna da ti u molitvi provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe. Allah određuje dužinu noći i dana, On zna da vi to ne umijete izračunati pa vam prašta, a vi iz Kur’ana učite ono što je lahko; On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti – zato izgovarajte iz njega ono što vam je lahko… (El-Muzzemmil, 20)
Obavezno je proučiti na svakom rekatu najmanje tri kratka ajeta ili jedan dugi, koji je kao tri kratka, jer se obično ne smatra učačem onaj koji prouči manje od toga. Nema razlike u obavezi učenja jednoga dužeg ili tri kratka između redovnih pet namaza i teravih-namaza osim što je sunnet i lijepo (mustehabb) proučiti jedanput cijeli Kur’an na teravih-namazu tokom mjeseca ramazana, što bi se postiglo učenjem desetak ajeta na svakom rekatu. Međutim, kako navodi Tahtavi u svojoj Hašiji u našem vremenu je bolje učiti na teravih-namazu onoliko koliko neće klanjače odbiti od dolaska u džamiju i džematskog klanjanja teravih-namaza, jer je prisustvo većeg broja klanjača u džamiji bolje i vrednije od oduljivanja u učenju na kijamu i na tome je fetva ili stav po ovome pitanju u navedenome djelu. Sugerira se u ovome djelu učenje kao što se uči na akšam-namazu, a uči se kraće nego na drugim redovnim namazima, ili učenje kraćih sura nakon Fatihe. Pokuđeno je (mekruh) učiti manje od tri kratka ili jednog dužeg ajeta.
Većina savremenih učenjaka smatra da je prilikom učenja na teravih-namazu potrebno uzeti u obzir stanje klanjača i nastojati da im se ne otežava uzimajući u obzir sve obavezne radnje u namazu i njihovo valjano obavljanje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
“Kada neko od vas klanja kao imam ljudima nek im olakša, jer je među njima slab, bolestan i star. A ako klanja napose (sam), neka odulji koliko god hoće.” (Buhari)
U svakom slučaju, ukoliko teravih-namaz ispunjava sve uvjete valjanosti, farzove ili sastavne dijelove, namaz će biti ispravan i s minimalnim pomenutim brojem proučenih ajeta, uz napomenu da je bolje na stajanju teravih-namaza učiti više ajeta povodeći se za praksom Poslanika, s.a.v.s., ashaba i prvih generacija muslimana. Teravih-namaz je namaz koji klanja veliki broj ljudi u našim džamijama i ne bi trebalo pretjerivati u brzini klanjanja niti oduljivati previše u učenju pa da ljudi prestanu dolaziti na njegovo obavljanje. Potrebno je da imami vode računa o t’adili-erkanu, to jeste da smireno i bez prevelike žurbe izvrše sve sastavne dijelove namaza: rukue i sedžde, kao i vraćanje s rukua, prve i druge sedžde.
(Edukativni magazim Moj ramazan, broj 8, februar 2026.)
