„U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman: 19)

Spoznaj svoju vrijednost. Budi skroman radi Allaha, jer onaj koji bude Allaha radi ponizan, Allah će ga uzdići. Koliko li je Zemlja, po kojoj čovjek nadmeno hodi, zatrpala velikana, bogataša, zapovjednika i kraljeva?

Tvoj kraj je smrt koja izjednačava velikana i podanika, bogataša i siromaha. Svako će stići na ta cilj, pa zašto se onda oholiš?

Aišra, r.a., pripovijeda: „Najbolji ibadet vjernika je skormnost – kao što je Poslanik, a.s., bio najskromniji od ljudi. On bi išao iza svojih drugova kao jedan od njih. Sjedio bi sa njima i ne bi se od njih prepoznavao. Tako je jednom neki stranac došao i rekao: ‘Koji je od vas Muhammed? Ko je od vas sin Abdulmutalliba?'“

Neki duhovni velikan u dovi je molio: „Bože, učini me u vlastitim očima malim, a u očima dobrih ljudi – velikim.“

Ako poželiš  privilegije i počasti na osnovu porijekla i statusa u društvu, zapitaj se slijediš li sunnet Pejgambera, a.s. Zar on nije krpio svoju odjeću i obuću?! Nije dozvoljavao da se ljubi u ruku i da mu se klanjaju, govoreći da on nije rimski car niti perzijski imperator.

Skromnost se rađa u skrušenom srcu. Ne pretvaraj se da si skrušen pred Bogom ako se oholo ponašaš pred ljudima.  Oholost u ibadetu prepoznaje se po bogoštovlju punom pretvaranja.

Omer, r.a., je vidio jednog čovjeka kako je u namazu pognut i da klanja povijenog vrata, pa mu je bičem podigao vrat i rekao: „O ti, podigni glavu i nemoj umrtviti našu vjeru, Allah te umrtvio. Skrušenost je u srcu, a ne u vratu.“