Za sve muslimane svijeta mjesec ramazan doista predstavlja vremensko razdoblje u toku godine koje posjeduje posebnu čarobnu moć, ostavljajući snažno psihološko djejstvo na pojedinca koji se u tom mjesecu po­svećuje ibadetu i duhovnim vrijednostima isla­ma. Naravno, mnoge okolnosti mu daju takvo obilježje. U njemu je najodabranija mubarek noć – Lejletul-Kadr, u kojoj je Muhammed a.s. počeo primati Božju Objavu. Te noći otvorena je nova stranica ljudske povijesti: započeta je no­va epoha u razvoju ljudske misli, te pogledu na čovjeka, društvo i historiju. Zbog toga je ovaj mjesec posebno blagoslovljen, zbog toga on uvi­jek iznova zrači istim onim svjetlom koje je za­sjalo u noći Kadr, prije četrnaest vjekova. Svjetlom koje zagrijava, okrjepljuje i usmjerava ljude prema Bogu.

Ramazanska klima je klima pobožnosti koja se na razne načine i u različitim vidovima mani­festira. Mnogi ljudi dolaze tobe i trude se da ba­rem za vrijeme ramazana ne griješe, Akšamlučari prestaju piti, džamije su prepune, Kur'an se naveliko uči, drže vazovi, pomaže siro­tinja i daju prilozi za potrebe vjerskog života.

Ljudi se međusobno posjećuju, priređuju se ifta­ri, obilaze bolesnici, čine se razni hajrati, kako za žive tako i za umrle – jednom riječju, poduzimaju se razne plemenite akcije.

Ali, valja zamijetiti činjenicu da naše ukupne islamske dužnosti ne prestaju svršetkom ramazana – kako to mnogi među nama, nažalost, pogrešno misle. Pojednostavljeno kazano, islamski život ne traje samo mjesec dana. Ne može se, tokom ramazana, istrajavati u ibadetu i uzdržavanju od harama a odmah nakon njega nastaviti po sta­rom. Islam se živi čitavog života. Ramazanom ne iskupljujemo svoj uhodani nehaj prema onome čime nas Allah dž.š. duži tokom godine. Rama­zan je tek vid intenzivnije duhovne komunikacije sa Svevišnjim, koju istinski musliman teži održavati sve do konačne Azrailove posjete.

Hifzija Suljkić

* Hikmet: list za vjersko-teološka i kulturno-historijska pitanja (Tuzla), God. 12, br. 1-2/112-113 (januar-februar 1998), str. 3.