Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović i muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović u petak, 17. oktobra 2025. godine, džuma-namaz su klanjali s džematlijama Džamije „Kralj Abdullah“ u Tuzli.

Hutbu, koju prenosimo u cjelosti, kazivao je muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović.

Dragome Allahu zahvaljujemo na svim blagodatima, među kojima su posebno vrijedne i važne  blagodati vremena, zdravlja, života, slobode, zemlje i domovine. U te neizrecivo važne blagodati ubrajamo i blagodat zajedničkih ibadeta u našoj vjeri – posebno ovog sedmičnog ibadeta, džume namaza. Džuma je tâ koja nas okuplja, sabire i povezuje. Ona nas iz petka u petak podsjeća da smo mi bića zajednice, da smo mi kao jedinke dijelovi jedne zajedničke velike jedinstvene cjeline koja se zove Džemat, odnosno Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. 

Draga i poštovana braćo,

Svevišnjem Allahu zahvaljujem na blagodati da Vam danas ovdje u džamiji Kralj Abdullah kazujem hutbu, a to dolazi na poziv cijenjenog muftije tuzlanskog dr. Vahid-ef. Fazlovića koji je sa svojim saradnicima domaćin delegaciji Muftijstva mostarskog u okviru radne posjete medžlisima i ustanovama tuzlanskog muftijstva. 

Mi smo i kao braća i kao zajednica u kolektivitetu upućeni jedni na druge, naša sudbina i život u ovoj nam dragoj zemlji traže od nas budnost, odgovornost i posvećenost; svako na svome nivou dužnosti i odgovornosti, ali je prijeko potrebno i iznimno važno da se među nama razvija osjećaj uzajamne povezanosti, socijalne bliskosti i iskrenog bratskog povjerenja. Te vrijednosti ključne su za naš uspjeh i spas, kako ovosvjetski tako i onosvjetski.

Naš Poslanik nas podsjeća na to:

„Primjer vjernikā u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti je kao primjer tijela. Ako oboli jedan organ, ostali organi mu se odazovu u groznici i nesanici.“ [1]

Istrajnost u dobru vjernička je odlika, a biti ustrajan da sastavnice našeg ličnog i kolektivnog bića popravljamo, sastavljamo i dovodimo u red izuzetna je vrlina. Izdržljivost i istrajnost stalne su odrednice muslimana koji je zahvaljujući tome “ostajao uspravan i dostojanstven u svim stanjima i životnim iskušenjima. I kada se radovao i kada je tugovao, i kada je ostvarivao uspjehe, a i kada je doživljavao padove nakon kojih se ponovo uzdizao.” [2]

Časni Kur’an podsjeća nas da budemo okupljeni u djelima kojim se iskazuje pokornost i vjernost našem Gospodar, slijedeći lijepi sunnet (praksu) Njegova Poslanika, a da se u svakoj prilici klonimo onoga što slabi našu unutrašnju koheziju, slabi moralnu snagu zajednice i crpi našu dragocjenu energiju. To su pogubne rasprave, svađe oko ničega, beskorisno nadmetanje u javnom prostoru, uvrede i napadi na čast i dostojanstvo ljudi, čemu smo svjedoci iz dana u dan, iz časa u čas.

Uzvišeni nam poručuje:

“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“ [3]

Poslanik, a.s., poučava nas da se udružujemo u dobru, a najbolja garancija da ćemo biti u dobru jeste da tražimo okruženje ljudi koje povezuje iskrena vjera u Dragoga Boga, čista ljubav i opći zajednički interes radi ostvarivanja vrijednosti istine, pravde i dobrote.

Poslanik, a.s., podsjeća nas:

“Duše su Allahove mobilizirane vojske; one među kojima postoji privlačnost i srodnost hitaju jedna drugoj, a one među kojima nema privlačnosti i srodnosti, razilaze se i ne susreću se.“ [4]

Ne biti svjestan vrijednosti znači potonuti u sivilo, prepustiti se nemaru i zaboravu. Časni Kur’an nas obavezuje da budemo posvećeni, a ne nemarni ljudi. Odgovorni, a ne neodgovorni. Stalno posvećeni da unapređujemo ono što određuje kvalitet našeg ličnog duhovnog, porodičnog i društvenog života.

Svevišnji nam kazuje:

„O muslimani, brinite se o svojim obavezama i poduzimajte sve što je do vas (u pogledu odbrane svoje časti i dostojanstva, popravljanju kvaliteta života i stanja u kojem ste). Neće vam moći nikako nauditi onaj ko je u zabludi ako vi budete istrajni u vrlinama. Allahu ćete se svi vratiti i On će vam predočiti ono što ste radili.”[5]

Nažalost, zanijeli smo se i ponijela nas je ovodunjalučka brzina i  stil života, koji su nas i otuđili, razdvojili i udaljili, pa smo u mnogome zapustili i zanemarili te vrjednote. 

Poslanik Muhammed, a.s., je jedne prilike svog druga Ebu Umameta, koji mu se požalio da su ga ophrvale životne brige, nedaće i kušnje, poučio dovi koju treba učiti. Ta dova nije samo riječ koja se izgovara već je u njoj sadržaj i lijek,  odnosno konkretno uputstvo kojih se čovjek vlastitih stanja treba čuvati i otklanjati ih od sebe.” [6]

“Moj Bože, utječem Ti se od brige i tuge. I utječem Ti se od nemoći i lijenosti. I utječem Ti se od kukavičluka i škrtosti. I utječem Ti se od dugova i da o meni odlučuju ljudi!“ [7]

Draga braćo,

Naš narod na Jugu zemlje koje je pod jurisdikcijom Muftijstva mostarskog, a to je čitava Hercegovina i Jugozapad Bosne, odnosno područje Duvna, Livna i Glamoča, suočava se sa ozbiljnim izazovima u ostvarivanju svojih punih prava i sloboda, suočen sa mjerljivim elementima diskriminacije i nejednakopravnosti u svim  segmentima i službama javne vlasti. Dok u eteru, kako onom domaćem tako i onom međunarodnom odzvanja tema o ugroženosti najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u državi, neprimjetno prolazi na kakve poteškoće nailazi najmnogobrojniji, bošnjački, narod i naša Zajednica na području Mostara, Stoca, Neuma, Čapljine, Prozora, Duvna, Livna… Koliko je samo trebalo truda i napora da se uz Tucakovića džamiju u zaleđu Neuma, u selu Rabrani, dogradi jedna malehna munara kao vidljivi znak bošnjačkog višestoljetnog bitisanja u tom kraju, a godinama smo se suočavali čak i sa grubim osporavanjem prava na mezarje u Stocu. Bošnjačkoj djeci u Livanjskom kantonu, u svim školama, osim u Glamoču, onemogućeno je pravo na izučavanje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta.

Naši zahtjevi za uvođenje u posjed na Lakišića vakufu, sprečavanje nelegalne izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta i plan izgradnje Interkulturnog centra Mevlana, moraju se sagledavati kao nacionalno bošnjačko pitanje u borbi za ostvarenje jednakopravnosti Bošnjaka u Mostaru čija se pozicija konstantno nastoji marginalizirati.

Projekat Mevlane zaustavlja rigidna politika koja želi pregraditi Mostar i bez imalo stida, kršeći sve zakonske i moralne norme na muslimanskom Lakišića haremu uzdiže jednonacionalno zdanje, ali i fizičku barijeru kojom se šalje slika o podijeljenom Gradu. Projektom Mevlane Bošnjaci kao jedan veliki narod sa svojom baštinom i kulturom dižu svoja čela i kažu da ne može taj prostor biti ekskluzivan. Tim projektom se čuva multietnički koncept grada Mostara.

Velika je cijena mira i slobode koju je Mostar platio u dvostrukoj agresiji kada je u ogromnoj mjeri uništeno i njegovo raskošno muslimansko, kulturno-historijsko i kosmopolitsko naslijeđe koje se ogledalo u otvorenosti Grada i vrijednostima zajedničkog života.

Naše čvrsto opredjeljenje da gradimo život na svojoj rodnoj grudi ne odričući nikome isto to pravo, usmjerilo nas je da prihvatamo saradnju sa svim dobronamjernim ljudima, naravno dobro razabirući između poštena svijeta koji uvažava i poštuje drugoga i politike koja poništava, vrši diskriminaciju i ponaša se nadmeno i osvajački. Naši politički predvodnici moraju biti s narodom i slušati njegov glas, rješavati njegove potrebe i pravovaljano usmjeravati njegov kurs.     

U brojnim sredinama Muftiluka mostarskog, posebno u Istočnoj Hercegovini, nažalost, jedina adresa i suštinski oslonac našem narodu je Islamska zajednica i njeni predstavnici na terenu (imami, predsjednici medžlisa i malobrojni aktivisti). Naše breme je veliko, ali opredjeljenje jasno; istrajati u vjerodostojnom tumačenju vjere, prenošenju emaneta, te obnovi porušenih džamija kao višestoljetnih znakova prisustva islama i muslimana na tom prostoru. To je častan zadatak i uz Allahovu pomoć te uz podršku svih naših džematlija, on se ostvaruje i realizuje.

Svemogući Allahu nadahni nas da istrajni budemo, da čuvamo svoju čast i dostojanstvo, da brinemo jedni o drugima i ne posustajemo u zaštiti prava i sloboda svakog našeg čovjeka ma gdje god se nalazio. Amin.

[1] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, IV, 352.

[2] Salem Dedović, Riječ nade, Muftijstvo mostarsko i Medžlis Islamske zajednice Mostar, 2019, 290.

[3] Kur'an, El-Enfal, 46.

[4] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur, Hasan Makić, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, II, 930.

[5] Kur'an, Al-Maida, 105.

[6] Isto, 293.

[7] Sidžistani (Es-) Ebu Davud Sulejman ibn Eš'as, Sunen Ebu Davuda, prijevod i komentar Mahmut Karalić, Novi Pazar, 2002, II, 453.