Povodom stotinu godina od zločina nad Bošnjacima Šahovića i Pavina Polja, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Brčko i Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ večeras je u Brčkom organizovan komemorativni skup „Šutnjom se zlo veliča“. Na skupu su govorili akademici Ferid Muhić i Šerbo Rastoder te dr. Magbula Fazlović.

Prenoseći prisutnim selame reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein-ef. Kavazovića, muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović je kazao da je Bošnjacima bilo onemogućeno da istražuju svoju povijest, posebno da osvjetle zločine koji su učinjeni nad Bošnjacima.

– Zločin u Šahovićima je jedan od najviše skrivanih zločina. Gospodar svjetova u Kur'anu prenosi univerzalnu poruku, poruku koju je Uzvišeni Bog objavljivao ljudima tokom cijele povijesti, a ona glasi: Ko ubije onoga ko nije ubio nikoga i ko na zemlji nered ne čini kao da je ubio sve ljude. Zločin u Šahovićima je zločin nad nevinim ljudima, nisu ubili nikoga i nisu nikakav nered činili. Nakon stotinu godina javno, kolektivno obilježavamo masovni zločin sa elementima genocida. Nije mogao biti presuđen, jer je nedavno rasvjetljen – kazao je muftija Fazlović.

Muftija Fazlović je iskazao zahvalnost Islamskoj zajednici u Crnoj Gori na istrajnosti u osvjetljavanju ovog zločina.

– Govorim to u ime svih nas koji smo potomci Bošnjaka Šahovića, i onih koji su pobijeni i onih koji su raseljeni, generacija koje su prošle pozornicom ovog svijeta. Zahvalni smo svim ljudima koji su do sada pokazali veliku predanost i rasvjetlili zločin u Šahovićima. Najviše je to učinio akademik Rastoder – kazao je muftija Fazlović.

Istina je izašla na vidjelo, dodao je muftija, biće duga borba za pravdu, korak po korak da se  uspostavi pravda.

 

– Pred nama je da se izborimo da dođemo u naše Šahoviće pred spomen obilježje, da imamo spomen obilježje u Šahovićima i da barem zaštitimo mrtve, žrtve ovog masovnog zločina, da obnovimo i zaštitimo mezarje. To mora biti, uz Božiju pomoć, imperativ ispred nas. Zajedno sa miroljubivim Bošnjacima koji žive u tom dijelu Crne Gore, zajedno da svim njihovim komšijama koji razumiju bol svog komšije. Pomoći ćemo, ovo je odlučan stav i našeg reisul-uleme, Islamskoj zajednici u Crnoj Gori da se dostojno obilježava godišnjica od počinjnog zločin, a mi ćemo to činiti ovdje u ovom kraju. Svi smo večeras ovdje dostojanstveno, s porukom mira, porukom da nikada nećemo biti skloni osveti, ali odgajat ćemo generacije da ne zaborave, da budu bolji od nas, bolji od prethodnika, da se nikada ne zaboravi, radi Bošnjaka, ali i radi svih ljudi – naglasio je muftija Fazlović.

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat-ef. Fejzić je kazao da je Brčko otvorilo svoja vrata ljudima koju su protjerani zbog svoje vjere i svoje nacije.

– Ubjeđen sam da smo kao Islamska zajednica davali doprinos afirmaciji našeg naroda. Kad smo krenuli u ovu priču, i među našim političarima i drugim ljudima je bilo onih koji su bili skeptični, uvijek postavljajući pitanja je li pravo vrijeme, treba li nam to i tako dalje. Uvijek u tim momentima ostaje na Islamskoj zajednici da radi na nekim projektima. No, Islamska zajednica to ne može sama. Mi smo ovo pitanje digli na najveći mogući nivo. U Crnoj Gori više nema niko da o ovom zločinu ne zna. To je bio naš cilj. Pitanje Šahovića će trajati još – rekao je reis Fejzić.

Interesantno je, naglasio je reis Fejzić, da je zločin bio u miru. Dešavaju se pogibije i sukobi u ratovima, ali ovo je bilo u miru, i svi su znali.

– Kraljevina Jugoslavija je znala, i ne samo da je znala nego je to bio projekat koji je trebao da ide dalje. Odmah nakon Šahovića, trebalo je to odmah da se nastavi u Bijelom Polju. U Bijelom Polju je uhapšeno 67 najuglednijih Bošnjaka nakon toga. Umjesto da zločinci odgovaraju, oni su uhapsili najuglednijih 67 Bošnjaka. Zahvaljujući jednom čovjeku koji je odlučio da spasi Bijelo Polje, Huzeir-aga Dervović, skupio je svoje zlato, a nije ga bilo malo, ponio ga Nikoli Pašiću, predsjedniku Vlade Kraljevine kako bi se spasio ostatak Bošnjaka u Bijelom Polju – kazao je Fejzić.

Nakon skoro stogodišnje šutnje polahko se gradi zajednica sjećanja potomaka Šahovića i Pavina Pola, kazala je dr. Magbula Fazlović, i uspostavlja veći stepen zajedništva.

– Zločini počinjeni u Šahovićima uzrokovali su masovno iseljavanje tamošnjeg stanovništva, jednim dijelom u druge krajeve Sandžaka, a značajan broj familija doselio je u Brčko te opštinu Čelić. Prema pouzdanim informacijama, na području Brčkog doselilo je 140 porodica sa oko 400 članova. Veliki broj preživjelih odselio je u Tursku. Iz Šahovića u Gornji Islamovac doselili su i moj čukundjed rahmetli Šaćir Fazlović i moj pradjeded rahmetli Mehmed Fazlović koji je tada imao dvanaest godina. U godini 2024., kada se navršava stotinu godina zločina u Šahovićima i Pavinu Polju učinjeno je mnogo da istina o njemu postane dijelom naše kulture sjećanja – istakla je dr. Magbula Fazlović.

Mr. Veselin Konjević je kazao da je došao iz Crne Gore da kaže da se svi jednog dana moramo suočiti sa zločinom ko god činio taj zločin.

– Svi se moramo ograditi od zločina. Moramo to prevazići i napraviti generacijski iskorak. Ono što je karakteristika ovog zločina, a što je već spomenuto, jeste da se desio u mirnodospkim uslovima. Taj zločin nije istražen, nema ni suđenja ni presude za počinjene zločine. Ko god učestvovao u zločinu lično osuđujem, makar to bio moj najbliži – rekao je mr. Konjević.

On je dodao da bi crnogorski parlament trebao usvojiti rezoluciju da se u Vraneškoj dolini dogodio genocid, iako mnogi u Crnoj Gori izbjegavaju da upotrebe taj termin, nad nedužnim muslimanskim stanovništvom.

– To bi, prije svega bio civilizacijski čin svojstven naprednim narodima i državama. Potomci ne mogu biti krivi za zločine svojih predaka, ali se mogu distancirati i osuditi zločin kako se on nikada ne bi ponovio i kako bi generacije koje dolaze, prije svega kroz obrazovni sistem bile upoznate sa užasnim posljedicama koje svaki zločin donosi. Najbolja prevencija jeste da se zločin i zločinci javno osude. Pripadnici mog naroda su počini zločin nad nedužnim drugim narodom, ali ja to javno osuđujem i ne identifikujem se sa zločincima, samim tim ne nosim hipoteku njihovog zločina – kazao je mr. Konjević.

Akademik Šerbo Rastoder je kazao da je prije tačno stotinu godina jedna grupa ljudi krenula na drugu grupu nevinih ljudi, samo zato, oni su tako kazali, što su Turci.

– Mi moramo pamtiti, a pamtiti znači znati, a znati znači ne šutjeti, a šutjeti znači veličati zlo. Pustimo taj merhamet da nećemo da pričamo o zlu kako ne bi povrijedili nekoga do sebe. Ako je taj do mene počinio zlo, a ne prihvata ga, to je njegov problem. Pomirenje je moguće samo na istini, ne na laži. Kada sam promovisao prvo izdanje knjige u Bijelom Polju, atmosfera je bila takva da je 50 policajaca sa dugim cijevima obezbjeđivala skup. Tada nije bilo čovjeka koji bi rekao da je to tačno, a danas nema onoga koji ne kaže da su Šahovići bili veliki zločin – rekao je akademik Rastoder.

Akademik Ferid Muhić je podsjetio da je tadašnji reisul-ulema Džemaludin Čaušević poslao pismo kralju u kojem navodi da je prema njegovim podacima oko 530 ljudi tamo pobijeno.

– Protestuje i traži istragu. Kralj mu nije ni odgovorio. Po njegovim saznanjima 530 ljudi, neki kažu i do hiljadu. Jedna od lekcija jeste da se to može desiti ponovo svakog trenutka. Šta možemo? Možemo trajno pamtiti – kazao je akademik Muhić.

Naziv komemoracije „Šutnjom se zlo veliča“, istaknuto je na kraju, sadrži u sebi univerzalnu poruku koju, prije svega upućujemo samima sebi, potom potomcima onih koji su izvršili zločine i na kraju, kompletnoj javnosti: Govoriti o zlu nije afirmacija zla, poziv na nasilje i osvetu. Svrha ovog komemorativnog skupa je otkrivanje istine, prekidanje godina šutnje te prihvatanje i imenovanje zločina počinjenih u Šahovićima i Pavinom Polju pravim imenom.

U novembru 1924. godine u Šahovićima kod Bijelog Polja (Pavinom Polju, Vranešu i drugim okolnim selima), počinjen je jedan od najbrutalnijih masakara u modernoj historiji Balkana. Iako su ubijanja trajala danima, kulminacija ovog teškog zločina bila je 9. i 10. novembra 1924. godine u Šahovićima kada su ubijene stotine bošnjačkih muškaraca, žena i djece.

Oni koji su preživjeli masakr raseljeni su po gradovima u Bosni i Hercegovini i Sandžeku, a znatan broj porodica je migrirao u Tursku.

(Alem Dedić/Preporod.info)