Zvornik je jedan od najstarijih i najznačajnijih centara islamskog života u Bosni i Hercegovini, s kontinuiranom duhovnom i društvenom tradicijom dugom gotovo pet stoljeća.
Prvi pisani tragovi o postojanju džemata datiraju još iz prve polovine 16. stoljeća, a razvoj vjerskog, obrazovnog i kulturnog života bio je neraskidivo povezan s djelovanjem vakufa, među kojima se posebno izdvaja Bahši-begov vakuf.
Džemat Zvornik i danas, uprkos mnogim izazovima, čuva i nastavlja tu bogatu tradiciju.
– U Tuzlanskom sidžilu iz 1644–1646, naveden je Bahši-begov vakuf koji je formiran prije 1533. godine. Naime, Bahši-beg je umro te godine, a bio je na dužnosti hercegovačkog sandžak-bega, a ranije je bio zvornički sandžak-beg. To su najraniji pisani podaci o džematu u civilnim strukturama. U zvorničkoj tvrđavi je mnogo ranije sagrađena džamija, ali je ona održavana na teret države. U nekretnine Bahši-begovog vakufa spadaju: mesdžid-zavija, tekija s gostionicom, karavan-saraj, 11 dućana, most na rijeci Drinjači i bašte – kaže na početku razgovora za Preporod.info mr. Mustafa Muharemović, imam džemata Zvornik i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Zvornik.
Sve ovo je imalo značaj, nastavlja Muharemović, ne samo kao sjedište za vjersku misiju i vjerski život nego je uticalo na ukupne društvene tokove. Vakufski objekti su potakli trgovinu, saobraćaj, urbanizaciju, obrazovanje i kulturni razvoj i drugo.
Na području Zvornika tragovi života i djelovanja ljudi sežu u duboku prošlost, ističe Muharemović i dodaje da se u pisanom dokumentu prvi put spominje 1410, a da je pod osmansku upravu potpao 1460. godine.
– Urbano naselje se razvilo uz srednjovjekovnu zvorničku tvrđavu. Evlija Čelebija bilježi brojne objekte koji su služili za vjerske, obrazovne, privredne i društvene potrebe. Posebnu ulogu za ovaj dio Bosne i Hercegovine, a i za prekodrinske muslimane je imala Podrinjska medresa u kojoj su školovani imami, muallimi, ali i drugi kadrovi za potrebe ovog područja – kaže Muharemović.
Govoreći o značaju džemata, podsjeća da je džemat vjernička osa, a oko džamije su u prošlosti nastajale mahale.
– Džamija je bila i duhovni, i društveni, i fizički orijentir. Haremi zvorničkih džamija, a posebno kahva Skela džamije, bili su mjesta okupljanja, dogovaranja, organizovanja brojnih korisnih društvenih i humanitarnih akcija. Taj značaj je bio posebno izražen u danima povratka, obnove ukupnog života na ovom području Bosne i Hercegovine. Gradnja džamije Begsuja, a kasnije i ostalih gradskih džamija, je bio važan signal za Bošnjake Zvornika – napominje Muharemović.
Dodaje da džemat Zvornik obuhvata urbani dio Zvornika i periferna naselja Lipovac, Radakovac, Džile i Novo Selo.
U džematu je ukupno pet džamija.
– U Riječanskoj džamiji se klanjaju svi dnevni namazi. U džamiji Begsuja su edukativni sadržaji, mekteb za djecu, halke za odrasle. U Zamlaskoj džamiji se klanja povremeno, a u njenom haremu je dnevni centar za djecu i drugi sadžaji. U džamijama Džile i Novo selo su aktivnosti u vezi s mjesecom ramazanom i drugim prigodama – govori Muharemović.
Rukovodstvo džemata brine još i o održavanju turbeta u Bajru i mezarja Kazanbašča. Dužnost obnašaju dva imama, mujezin i pomoćni radnik.
– Sve je ovo palo na pleća male grupe muslimana i muslimanki zbog nepovoljne demografske strukture. Također, održavanje navedenog zahtjevno je sa stajališta troškova. Međutim, bez obzira na sve, nama se valja boriti da ovaj sistem održimo. Također, treba imati planove za dodatno osnaživanje Islamske zajednice u Zvorniku, kako bi postala samoodrživa – kaže na kraju Muharemović.
(Alem Dedić/Preporod.info)
Od Bahši-begovog vakufa do danas: Pet stoljeća džemata Zvornik
