Na musalli Memorijalnog centra Veljaci u Bratuncu danas je održan okrugli sto “Zločini nad Bošnjacima u Bratuncu 1992-1995.”
Riječ je o programu čiji je realizator Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji s Muftijstvom tuzlanskim i Medžlisom Islamske zajednice Bratunac.
U uvodnom dijelu programa u svojstvu izaslanika muftije tuzlanskog obratio se dr. Šefko Sulejmanović, direktor Instituta za društvena i religijska istraživanja.
– Svojim prisustvom na najprimjereniji način ste iskazali poštovanje prema šehidima i svim nevinim žrtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Šehidi su svjedoci na oba svijeta, a njihova žrtva nas obavezuje na poštovanje. Ne postoji jednostavan put do slobode, a čak i danas u slobodi se osjeća nemir u miru. Vaš dolazak ovdje pokazuje da ste slobodni ljudi – rekao je dr. Sulejmanović.
Iz različitih naučnih i iskustvenih perspektiva, o zločinu u Bratuncu su govorili mr. Ramiz Salkić, dr. Muamer Džananović, dr. Hikmet Karčić i prof. dr. Sead Selimović.
Tematizirana su pitanja od pripreme bosanskih Srba za agresiju i progon Bošnjaka, preko vojnih operacija VRS-a, do zloglasnih logora
– Danas smo ovdje da na naučni način, iznoseći konkretne i jasne činjenice koje su prihvaćene pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim sudom u Hagu, govorimo o tome kako je došlo do pripreme agresije i progona Bošnjaka. – rekao je mr. Salkić.
Kako je istakao, ciljevi agresije, zločina i genocida su bili da 50 kilometara od Drine ne bude niti jednog Bošnjaka, te da to bude čisto srpska teritorija.
– Treba apostrofirati i to da je trećeg semtembra 1991. godine izvršeno prvo ubistvo Bošnjaka u terorističkoj zasjedi u Kajićima kod Kravice, što i možemo smatrati nekim početkom oružanih sukoba – podsjetio je mr. Salkić.
Ovakav oblik zvanične i naučne memorijalizacije je značajan i za porodice žrtava jer, kako kažu, članove njihovih porodica ne mogu vratiti, ali važno je da se svjedoči, govori i opominje.
– Izgubila sam mnogo, skoro sve što sam imala. Prvo supruga, dva sina, brata sestru i komšije. Ne znam da li mogu i zamisliti veću katastrofu. Da mi je neko rekao da ću nakon 1992. živjeti ovoliko dugo, ne bih mu vjerovala. Al’ Bog mi je dao da živim i da pričam svoje svjedočenje – kaže Tima Delić iz Bratunca.
Okrugli sto je doprinos njegovanju kulture pamćenja, jer, kako je naglašeno tokom njegovog protokola, govor, argumenti i istina zaslužuju biti u javnom prostoru.
(Preporod.info)
Najava
