Na svečanom dijelu redovne sjednice Savjeta za vjerska pitanja Muftijstva tuzlanskog, koja je održana u četvrtak, 25. marta 2021. godine, uručeno je priznanje Muftijstva tuzlanskog dr. Sead-ef. Seljubcu.

Priznanje je dr. Seljubcu uručeno za doprinos u radu Muftijstva tuzlanskog, posebno na polju vjerskih poslova i obrazovanja, te za ukupnu misiju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na području Muftiluka tuzlanskog.

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović je ovom prilikom iskazao zahvalnost Sead-ef. koji je svoju dosadašnju misiju u Islamskoj zajednici obavio veoma uspješno.

„Sead-ef. je posijao dosta dobrog sjemena. Mnogi od nas smo imali korist od njegovog dosadašnjeg rada. Njegova biografija je iznimno bogata. Bio je imam, glavni imam, muderris u Behram-begovoj medresi, član rukovodstva Medrese i Muftijstva tuzlanskog… U svome radu lahko se prilagođavao svim promjenama koje su dolazile ali je uvijek čuvao konstante koje se moraju čuvati. Sa Sead-ef. sam radio skoro trideset godina i poželio bih svima da imaju saradnika i prijatelja kao što je ovaj naš alim. Zahvalan sam Sead-ef. na svim doprinosima koje je ostavio u svakom našem džematu, medžlisu i ustanovi“, kazao je muftija Fazlović, izrazivši očekivanje da će Sead-ef. i u budućnosti dati svoj nesebičan doprinos misiji Islamske zajednice.

U svome obraćanju dr. Sead-ef. Seljubac se prisjetio početka svog radnog vijeka prije četrdeset godina u Gazi Husrev-begovoj medresi.

„Nisam mogao ni slutiti, kao ni bilo ko drugi, da će vrijeme od tada do danas tako brzo proći. Zahvalan sam Milostivom Gospodaru na dobrim saputnicima kojima me je obradovao na ovom mom radnom putu. Na posebnom mjestu je moj dragi muftija Vahid-ef. koji mi je, Bogu hvala na tome, bio inspiracija, podstrek, ohrabrenje, a prije svega iskreni i dobronamjerni prijatelj. Muftiji Vahid-ef., kao i svim mojim dosadašnjim saradnicima u ovoj našoj važnoj misiji, iskreno se zahvaljujem. Posebno na ovom meni najdražem priznanju“, kazao je dr. Seljubac.

Dr. Sead-ef. Seljubac je rođen 1958. godine, u Gornjoj Tuzli, općina Tuzla. Tu završava osnovnu školu, a potom Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1977. god. Otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu iste te godine postaje studentom prve generacije ovog Fakulteta. Redovni studij prekida zbog služenja vojnog roka i ženidbe a nastavlja ga kao vanredni student. Diplomirao je 1987. godine. Otvaranjem postdiplomskog studija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 1996. godine uključuje se u prvu generaciju postdiplomaca. Magistrirao je 2001. godine odbranivši tezu pod naslovom “Semantička razina filološke metodologije u Allamekovoj Glosi na Širvanijev komentar sure El-Feth”; a doktorirao 2008. godine, sa tezom “Allamekova kritika El-Bejdavijeve metodologije tumačenja Kur’ana”.

Školske 1981/82. godine započinje svoj radni vijek kao odgajatelj u Gazi Husrev-begovoj medresi. Od 1982-1993. radi kao imam i vjerskoprosvjetni referent pri Odboru Islamske zajednice Gornja Tuzla. Od 1993. radi prvo u Muftijstvu tuzlanskom, a nakon otvaranja Behram-begove medrese, iste godine, radi kao njen sekretar i profesor. U početku predaje Arapski jezik i Imamet, a kasnije Akaid i Tefsir. Od školske 1997/98. god. obavlja dužnost pomoćnika direktora u ovoj Medresi. Od 2013. pa do 31.12.2020. god. je pomoćnik Muftije tuzlanskog za vjersko djelovanje i obrazovanje, odnosno rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje. Učestvovao je u više različitih projekata pripreme udžbenika za medrese, ilmihale isl., te je bio predsjednik i član upravnih odbora ustanova, predsjednik i član na desetine organizacionih odbora i izlagač na brojnim seminarima i savjetovanjima.

Objavljivao je svoje radove u Preporodu, Zemzemu, Islamskoj misli, Hikmetu, Muallimu, Glasniku, Takvimu, Novom Muallimu, Bosanskoj Sumejji, u raznim godišnjacima i zbornicima, itd. Prijevod knjige Akidetu’l-muslim (Vjerovanje jednog muslimana – diplomski rad) od autora Muhammeda el-Gazalija objavio je 1995. godine, a prijevod knjige Terbijetuna er-ruhijje (Naš duhovni odgoj), autora Seida Havve 2003. godine. Učestvovao je u velikom projektu prevođenja kapitalnog djela Ebu Hamida el-Gazalija Ihja’u ‘ulumi ’d-din (Oživljavanje vjerskih znanosti). Godine 2010. objavljuje svoju knjigu Stazama dobrih i zahvalnih, a 2014. godine i doktorsku disertaciju sa izmijenjenim naslovom: Allamek el-Bosnevi i Kadi el-Bejdavi i prijevod knjige Envaru el-hakaik en-nurijje (Svjetka nuranijskih istina). Godine 2018. objavljuje knjigu U okrilju vjere.