„A vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete“! (Bekare:148.)  „A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobit ćete još veću nagradu“(Al-Muzzemmil:20)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Naišao je čovjek putem i na njemu vidio granu koja smeta, te reče:'Tako mi Allaha uklonit ću je kako ne bi smetala muslimanima, pa je uveden u Džennet“. (Muslim)

Svugdje i uvijek vjernik nastoji biti koristan, traži priliku za činjenje dobra i dobru u susret žuri. Nabrajajući ogranke imana, Poslanik je rekao, da ih je sedamdeset i nekoliko, a među njima je spomenuo i uklanjanje  s puta onoga što smeta ljudima. Kada je u pitanju dobro djelo ne postoji sitnica, postoji obaveza da svako uradi onoliko dobra koliko je u njegovoj mogućnosti.

Nakon što je nekoliko dana nije vidio,  Poslanik a.s. je upitao za ženu koju je redovno susretao u medinskoj džamiji. Upitavši ashabe za nju, saznade da je preselila na Ahiret. Ne bješe zadovoljan što ga o smrti njenoj ne obavijestiše jer joj htjede klanjati dženazu i ashabima reče, da ju je vidio u Džennetu, a tamo u vječni ahiretski užitak stiže zato što je brala trunje po džamiji. To bijaše njena mjera dobročinstva, ona nije mogla više.

Svako je dužan da se u granicama sopstvenih mogućnosti angažuje na Putu dobra, i da tako oba svijeta stekne: dunjalučku sreću i ahiretski spas.