Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova. Koga Allah, dž.š., uputi na Pravi put niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga ostavi u zabludi niko ga na Pravi put ne može uputiti.

Neka je selam i salavat na Allahovog Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu i njegove cijenjene ashabe.

Tako mi duše i Onoga Koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (Eš-Šems, 7-10)

Uzvišeni Allah, dž.š., stvorio je čovjeka u čistoj prirodi i učinio mu jasnim put dobra i put zla. Slijeđenje puta dobra čovjeku donosi sreću i uspjeh u životu na ovom i budućem svijetu. Iako je svjestan posljedica činjenja ružnih i zabranjenih djela, čovjek ih ipak čini. Pored svijesti, druga bitna dimenzija ljudske ličnosti je savjest, unutrašnji moralni sudija koji ga podstiče na činjenje dobrih djela, i koji ga udaljava od ružnih djela i tjera da prizna vlastite propuste. Vrijeme u kojem živimo, vijesti koje svakodnevno slušamo i čitamo o stradanju i patnjama muslimana i njihove djece u Gazi, zatim o stradanju i patnjama nedužnih ljudi u drugim dijelovima svijeta, povođenje za porocima, gubitak povjerenja, činjenje nereda na Zemlji – pokazatelj su krize duhovnosti, krize svijesti i savjesti ovovremenog čovjeka.

Jedno od  plemenitih ljudskih svojstava koje ukazuje na ljudsku savjest je stid. Stid je jedan od ogranaka vjere koji su, počevši od prvog Vjerovjesnika, a.s., promicali svi Allahovi poslanici. Ebu Mes’ud el-Bedri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Jedna od prvih poslaničkih izreka dostavljenih ljudima glasi: ‘Ako se ne stidiš radi šta želiš!’” (Buhari, Enbija, 54, Edeb, 78, Ibn Madždže, Zuhd, Ebu Davud, Edeb, 7)

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka, stid je dio imana.“

Kao što je postojanje mirisa neposredno vezano za cvijet ili biljku, tako je i stid izraz čistog, plemenitog, ibadetom prekaljenog srca. Ebu Vakid el-Haris b. Avf, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., sjedio u džamiji sa ljudima i razgovarao. Došla su tri čovjeka u džamiju. Dvojica su prišla do Allahovog Poslanika, a.s., a jedan je otišao. Stali su pred Poslanika, a.s. Jedan je primijetio prazno mjesto u halki, pa je sjeo; drugi je sjeo iza halke, a treći se okrenuo i otišao. Pošto je Poslanik, a.s., završio razgovor, rekao je: „Hoćete li da vas izvijestim o trojici ljudi? Jedan od njih se usmjerio Allahu, pa ga je Allah primio, drugi se postidio, pa se Allah njega postidio, a što se tiče trećeg, on je okrenuo leđa i napustio, pa se i Allah od njega okrenuo.“

Drugi čovjek je, umjesto da potraži svoje mjesto u halki, sjeo iza halke. Stid koji ga je spriječio da sjede u halku pokazatelj je vjerom oplemenjenog srca. Na vrijednost ove osobe ukazao je Allahov Poslanik, a.s., u hadisu riječima: „ (…) drugi se postidio, pa se Allah njega postidio.“

Poštovana braćo i sestre, danas je među ljudima veliki broj onih koji vlastiti stid poimaju kao nedostatak, što je pogrešno. Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: “Jedne prilike je Allahov Poslanik, a.s., prošao pored čovjeka koji je korio svoga brata govoreći mu: ‘Ti si previše stidan!’ Tim riječima je želio reći da mu toliki stid šteti. Međutim, čuvši to, Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Pusti ga, zasigurno je stid od imana!’” (Buhari, Edeb, 75) U drugom hadisu Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Stid ne donosi ništa osim dobra.” 

Stid je dar kojim Allah, dž.š., dariva svoje čestite robove, kojim štiti integritet njihove ličnosti, kojim sprečava čovjeka od činjenja ružnih djela. Postoje dvije vrste stida, urođeni i stečeni. Urođeni stid je jedna „od najvrednijih dimenzija morala“ (ahlaka) koji Uzvišeni Allah daruje čovjeku smještajući ga u njegov karakter.

Pored urođenog, postoji i stečeni stid, koji se postiže životom u vjeri, spoznajom Uzvišenog Allaha, sviješću o Njegovoj veličini, o Njegovoj blizini robovima, o tome da On Uzvišeni bdije nad svim i da zna za podmukle poglede i za ono što srca kriju. Nedostatak stida je pokazatelj slabljenja imana kod čovjeka, što se manifestira padom čovjeka iz manjeg poroka u veći, dok mu ne postane sasvim svejedno kada se upusti u činjenje zla. Takva osoba prestaje brinuti o posljedicama svojih djela, postaje nezahvalna Allahu, dž.š., na blagodatima, uzoholi se naspram ljudi.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Stid i vjera su bliski jedno drugom, oni se zajedno nalaze kod vjernika, kada nestane jednog, nestat će i drugog.“

Poštovana braćo, naš imperativ je da u životu na ovom svijetu, iskrenim i ustrajnim ibadetom, postignemo deredžu istinskog stida. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Stidite se Allaha istinskim stidom!” Ashabi, r. anhum, rekoše: “O Allahov Poslaniče, hvala Allahu, mi se stidimo Allaha!” Međutim, Allahov Poslanik, a.s., na to reče: “Nije to ono što sam želio reći (nije to stid kakvim ga vi poimate). Istinski stid od Allaha je u tome da sačuvaš svoju glavu i ono što je u njoj, svoj želudac i ono što je u njemu te da se prisjećaš smrti i truhljenja u zemlji. Onaj ko želi ahiret, taj ostavlja dunjalučke ukrase. Onaj ko tako čini, taj se istinski stidi Allaha.” (Ahmed, el- Musned, 6/187)

Prenosi se da je Omer, r.a., rekao: “Onaj ko se stidi, taj se krije, onaj ko se krije, taj se ustručava. A Allah štiti onog ko se ustručava.”

Živimo u vremenu u kojem je izražen nedostatak ovog pohvalnog svojstva. Roditelji se ne stide ponašanja i postupaka svoje djece. Djeca se ne stide roditelja. Mladi se ne stide starijih i učenih. Oni koji su preuzeli određene obaveze u zajednici i društvu ne stide se što ih ne ispunjavaju. Imućni se ne stidi što ne pomaže u svojoj mahali one koji teško žive. Oni koji griješe hvale se svojim grijesima, pričaju drugima o njima.

Kada ponestane stida, ljudi počinju prelaziti granice morala, granice pristojnosti i upuštaju se u djela od kojih ih je stid ranije udaljavao. Allah, dž.š., uskraćuje bereket tim zajednicama i šalje im opomene i upozorenja.

Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, bilježi predaju od Safijje, radijallahu anha, koja je rekla: „U Medini za vrijeme Omera, radijallahu anhu, desio se zemljotres, pa je rekao: „O ljudi, šta se ovo dešava!? Brzo li ste se pokvarili! Ako se opet ponovi zemljotres – više ne stanujem sa vama u Medini!“

Naši stari su jednu biljku nazivali stid, a njen cvijet je bijel sa crnom tačkom na sredini. Govorili su da će se stid vremenom gubiti, te da će se smanjiti kod ljudi i biti poput crne tačke na površini bijelog cijeta. Ljudi će činiti ružna djela, lagati, krasti, ogovarati itd.

Poštovana braćo i sestre, naš imperativ je da povedemo računa o svom ibadetu, o odgoju naše djece, da u njihove čiste duše usadimo plemenita svojstva, da ih udaljimo od svega onoga što uništava njihovu dušu i tijelo. Stid je posebno vrijedan kada su njime ukrašene naše kćerke, majke i sestre. Kada je kazivao ashabima o pohvalnim svojstvima, Allahov Poslanik, a.s., istakao je važnost stida kod žene. Allahov Poslanik, a.s., je rekao:

“Tevba je lijepa, ali je najvažnije kada mladi čine tevbu. Stid je lijepa osobina, ali je najvažnije kada se ta osobina nađe kod žena.“

Poštovana braćo i sestre, pobrinimo se o svom ibadetu i vjerskom odgoju naše djece kako bi se razvili u snažne i moralne ličnosti. Mudraci su imali običaj reći da ni najplodnija zemlja ne daje ploda ukoliko se ne obradi i kultivira. Tako je i sa ljudskim bićem. Ukoliko se čovjek ne oplemeni odgojnim djelovanjem i ukoliko se ne osposobi obrazovanjem, neće se razviti u cjelovitu ličnost, ma koliko nadaren bio.

Potrudimo se da dostignemo stepen Allahovih iskrenih robova, koji teže istinskom stidu, koji se ne upuštaju u činjenje ružnih djela zbog toga što ih je stid da ih njihov Rabb vidi u tom stanju.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si uistinu Onaj Koji mnogo daruje. (Ali-Imran)

Hatib dr. Mensur-ef. Husić
Petak, 15. novembar 2024. godine
Džamija Behram-begove medrese