Piše: dr. Sead Seljubac

Bismillah, velhamdu lillah, ve selamun ala resulillah

Ovom prilikom ćemo izdvoji ajet koji govori o svojevrsnoj različitosti dvije kategorije ljudi, o nejednakosti koja je sasvim drugačije prirode od onih o kojima se danas tako često govori. To je ajet iz sure El-Hašr, 20. po redu, a glasi:

Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići.

Odmah, na prvi pogled, u sadržaju ajeta se može primijetiti nekoliko posebnosti:

  • Ističe se nejednakost.
  • Prvo je spomenuta kategorija onih koji su sebi izabrali put u Vatru.
  • Kategrija onih koji idu putem ka Bašči Allahove milosti i vječnog blagostanja su spomenuti dva puta u tako kratkom ajetu…

Ako ljude posmatramo u okvirima kriterija prihvatanja ili neprihvatanja Boga Dragoga kao Gospodara i Njegove Knjige kao vodilje, onda nije teško primijetiti, svakodnevno, da način života jednih i drugih nije isti: nemaju ista uvjerenja, nisu im iste moralne karakteristike, ne misle, ne osjećaju, ne govore, niti rade na isti način. Ajet ne ide u detalje. Samo ističe da nisu jednaki. Konciznost ajeta će biti jasnija ako ga stavimo u kontekst ajeta prije i ajeta poslije. Cjelina bi glasila ovako (ajeti 18-21):

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za Sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici. Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići. Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.

Vežući predmetni ajet za sadržaj navedene cjeline možemo izdvojiti još nekoliko osobina kategorije kojoj je draže gorjeti u vatri Božije srdžbe nego uživati u svježini hlada Božijeg zadovoljstva. Takvi ljudi:

  • Ne razmišljaju o Sutra. Njima je bitno ovo danas i ponašaju se kao da to danas nikada završiti neće. Oni uopće ne vjeruju da ima tamo neko Sutra, iza zavjese Dunjaluka, u koje se ulazi kroz vrata smrti.
  • Oni ne vjeruju ni da postoji Onaj koji im je omogućio da ih ima, njihov Stvoritelj i Gospodar, Onaj kojemu se sve vraća pa i oni sami. Iz toga proizilazi odsustvo odgovornog ponašanja – jer: ko se Boga ne boji i ne vjeruje u Njegovu sveprisutnost i nadzor, taj sam sebi dozvoljava da prelazi čak i granice općeprihvaćenog kodeksa uljudnog ponašanja.
  • Njihov, kako ajet definiše, zaborav Boga, rezultira i zaboravom vlastite pozicije u ovom prolaznom danas, pozicije bića odgovornosti i ograničene slobode, bića čija sloboda seže samo do slobode drugoga, čija odgovornost se veže za svako stvorenje na stvorenim svjetovima, a prvenstveno za njihovog Stvoritelja. Zaborav i zanemarivanje svega toga dovodi do života punog patnje i bola, do stanja u kojem gore sve vrijednosti, a od kulture i civilizacije ostaje samo pusto zgarište, prah i pepeo.
  • Takvi ljudi gube onu dragocjenu sposobnost prepoznavanje razlike između dobra i zla, pozitivnog i negativnog, ispravnog i pogrešnog, pravednog i nepravednog, ali, na žalost svih koji s njima žive u istom okruženju, potpuno gube svaki osjećaj – pretvaraju se u bezosjećajnu gomilu hladne ilovače, bez duha, bez duše. Živi mrtvaci. Poput su bačenog kamena – teško onome na koga nalete. A spremni su cijeli svijet ubijediti da su slobodni od okova religije, tog opasnog „opijuma za narod“. Izraz „humanost“ koji koriste, pokušavajući da ga pretvore u vlastitu karakteristiku, samo je šuplji eho izgovorene riječi, prazna priča, fatamorgana, privid – nema tamo ništa.

Hvala Allahu na svakom stanju, ali Ga molimo da nas zaštiti stanja stanovnika Vatre. Jer: Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići.

Hvala Allahu koji nas upućuje i vodi. Bez Njegovog svjetla i Njegovog vodstva mi bismo lutali tamnim bespućima Dunjaluka i nikada sami ne bismo mogli naći izlaz ni Put spasa. El-hamdu lillah. Svojim opredjeljenjem da prihvatimo Allaha kao Gospodara, islam kao svoj Din, Muhammeda, a.s., kao svog pejgambera, naš lijepi Kur'an kao svoju Knjigu Vodilju, Kabu kao svoj orjentir, namaz kao svoju prioritetnu obavezu a mu'mine kao svoju dinsku braću, svrstali smo se u kategriju ljudi drugačiju od ranije opisane. Nadamo se da:

  • Imamo dovoljno svijesti o Allahovoj sveprisutnosti, dovoljno takvaluka koji nas podstiče da razmišljamo o djelima kojima se pripremamo za susret sa svojim voljenim Rabbom, koji zna šta mislimo, šta osjećamo, šta govorimo, šta radimo, šta pokazujemo a šta krijemo. Do u detalje.
  • Ta svijest nas podstiče da svoga Rabba konstantno imamo na umu, da Ga rado i često spominjemo, da budemo svjesni da smo Njegovi ponizni robovi i da moramo iz te pozicije pokazivati maksimalnu poniznost prema Njemu, da nikada ne zaboravljamo ni ko je On a ni šta smo mi.
  • Ta svijest nas usmjerava da svoje želje i težnje, svoje namjere i ciljeve pravilno definišemo; da uvijek znamo kojim Putem idemo i gdje želimo doći; a da, istovremeno, tačno znamo u čemu se kriju opasnosti i izazovi i kako ih se sačuvati; kao i to – kako uspjeti.
  • Ta svijest nam daje do znanja da nismo jednaki onima koji namjerno zaboravljaju Boga i da to ne trebamo ni nastojati biti. Naš život ne treba biti jednak a neće nam biti jednaka ni smrt, kao ni ono što iza nje slijedi.

Jer, kako kaže čuveni Nedžmuddin el-Kubra /618.h./, „nisu jednaki onaj ko čisti svoje vegetativne, razvojne potencijale u sebi kako bi od njih uzgojio predivnu bašču, i onaj ko u sebi potpaljuje vatre mržnje i zavidnosti.“ (Et-Te'vilāt en-nedžmijje)

Ajehisselam veli: ‘Najblaže će biti kažnjavan onaj stanovnik Vatre koji će imati vatrene sandale sa kajševima od kojih će mu ključati mozak onako kako ključa kotao. Mislit će da niko nije kažnjen teže od njega.’ Alejhisselam veli i ovo: ‘Na najnižem stepenu u Džennetu će biti oni koji će gledati u njegove bašče, u bračne drugove i blagodati, u poslugu i prostirku, (u prostranstvu dugom) koliko hiljadu godina putovanja; a najpočašćeniji kod Allaha će biti oni koji će gledati u Njegovo Lice jutrom i večerom.’ Zatim je proučio: Toga Dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati. (El-Kijame, 22-23)

Gospodaru naš, vodi nas Putem koji Tvom zadovoljstvu vodi, počasti nas Svojom milošću i omogući nam da lica ozarenih radošću, u džennetskim ljepotama, gledamo Tvoje zadovoljno Lice.