Piše: Hafiz Merim-ef. Đulović

Džamije su Allahove kuće i izvor smiraja i duhovnosti, te je stoga u njima neophodno iskazivati duboko poštovanje i odnositi se prema njima s poštovanjem. Džamije su simboli bratstva i zajedništva u islamu.[1]

Riječ džamija u jezičkom smislu označava mjesto okupljanja, a terminološki se definira kao mjesto gdje se ljudi okupljaju radi zajedničkog ibadeta. Allahova kuća je naziv koji u sebi sadrži veličinu i značaj džamije. Muslimani grade, podižu džamije iz ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru i slijedeći sunnet Poslanika, alejhi selam. Gradeći prostor u kojem će zajednički ibadet činiti, želja im je steći veliko dobro, osigurati trajni hajrat koji će svjedočiti vjeru i poslije njihove smrti.

Allahova kuća nije obična građevina, to je mubarek-prostor kojem se pristupa s velikim poštovanjem. U ovom tekstu ćemo istaći neke adabe – pohvalne postupke – prilikom odlaska i boravka u džamiji.

  • Nakon uzimanja abdesta lijepo je da se obučemo primjereno posjeti Allahovoj kući.
  • Prije samog polaska u džamiju lijepo je proučiti dovu koju je Poslanik, alejhi selam, često učio: Gospodaru naš, osvijetli moje srce nurom, i osvijetli moj vid nurom, i moj sluh osvijetli nurom, i moju lijevu i desnu stranu osvijetli nurom. Podari mi ispod mene nur i iznad mene nur, ispred i iza mene nur i molim Te za potpuni nur. (Muttefekun alejhi)
  • Do džamije treba hoditi odmjerenim korakom, ne žuriti. Nije pohvalno žuriti ni u momentu ako smo kasno krenuli pa strahujemo da ćemo zakasniti na početak namaza. Poslanik, alejhi selam, je savjetovao ashabe da u džamiju dolaze mirnim korakom i pristupe namazu kada stignu, te da naklanjaju ono što su propustili. U žurbi teško možemo postići zadovoljavajući stepen skrušenosti u namazu, a moguće je da uznemirimo i ostale džematlije.
  • U opisu nekih džamija koje su ranije građene nalazimo podatak da su ponekad ulazna vrata bila veoma niska, mnogo niža nego što je to bilo uobičajeno na drugim građevinama. Ulazak na takva vrata morao je biti pognute glave, skrušeno. Nije primjereno ulaziti u Allahovu  kuću gordo i nadmeno.
  • Obuću treba ostaviti na predviđeno mjesto i težiti da u svemu, pa i u ovom naizgled jednostavnom postupku, pridonosimo održavanju reda, sklada i ljepote u džamiji.
  • U džamiju ulazimo desnom nogom i pri tome učimo dovu: Gospodaru naš otvori mi vrata Svoje milosti.
  • Poslanik, alejhi selam, je tražio da se prilikom boravka u džamiji pokaže smirenost i skrušenost te je upozoravao ashabe na postupke koji bi to mogli narušiti. Posebno je ukazivao na potrebu iskazivanja pažnje prema drugima koji su u džamiji. Jednom dok je bio u itikafu čuo je kako neko naglas uči Kur'an pa ga je opomenuo riječima: “Budite pažljivi! Svi vi razgovarate sa svojim Gospodarom. Nemojte jedni druge uznemiravati. Nemojte povisivati ton prilikom učenja Kur'ana ili obavljanja namaza u odnosu na druge.“ (Ebu Davud) Ovakvo skretanje pažnje na učenje Kur'ana jasno ukazuje kakav treba biti i sav ostali razgovor u džamiji.
  • Imam je osoba koja predvodi namaz u džematu i daje nam uputstva prilikom priprema za namaz ili kako da postupamo u drugim situacijama dok boravimo u džamiji. Uputstva koja dobijemo od imama ili druge odgovorne osobe potrebno je ispoštovati.
  • Nakon ulaska u džamiju sjest ćemo na slobodno mjesto, okrenuti se licem prema Kibli i skrušeno ćemo, uz ibadet (zikr, učenje dova), sačekati vrijeme namaza.
  • Redanje u safove je važan dio pripreme za namaz. U džamiji nema rezervisanih mjesta, ali to ne znači da ne postoji red. Poslanik, alejhi selam, je tražio da uz imama, odnosno odmah iza imama, stanu učenjaci i oni razboriti. (Muslim) Lijepo je da ostali dio safa prepustimo starijim. Na taj način smo starijima od sebe iskazali poštovanje slijedeći riječi Poslanika, alejhi selam, koji je poručio da “nije od nas onaj koji ne pokazuje milost prema mlađima i poštovanje prema starijim”. Tokom mjeseca ramazana prisutno je mnogo više džematlija u našim džamijama, posebno na teravih-namazu. Ukoliko imamo namjeru da klanjamo osam rekata teravih-namaza, onda je najbolje da ostanemo u posljednjem safu, jer na taj način prilikom izlaska nećemo remetiti džematlije koji ostaju da klanjaju svih dvadeset rekata.
  • Jedan od ukrasa ramazana su ramazanske mukabele. Slušanje učenja Kur'ana je posebno vrijedan ibadet. Tokom mukabela slušamo i pratimo učenje Kur'ana, ne razgovaramo. Sjest ćemo po mogućnosti okrenuti prema Kibli. Mushaf ćemo podignuti naspram prsa i koliko je moguće više zadržati skrušenost. Treba izbjegavati pružanje nogu, preveliko naslanjanje na zidove i stubove, a posebno treba obratiti pažnju da ni u kom slučaju ne spuštamo Mushaf na pod, na tlo.
  • Nakon obavljenog ibadeta u džamiji u miru, tišini i skrušenosti izlazimo iz džamije. Prije toga, sve ono što smo koristili u džamiji vratiti ćemo na njegovo mjesto (Mushaf, tespih, stolicu). Na taj način ćemo poštivati red koji je uspostavljen u džamiji.
  • Posebno je važno voditi računa o čistoći džamije. Biti na hizmetu džamiji je iznimno vrijedno djelo. Poslanik, alejhi selam, je pazio ljude koji su se brinuli o održavanju čistoće džamije. Biti dio grupe koja je spremna očistiti džamiju nije posao koji nam ne dolikuje, naprotiv. Biti na hizmetu u džamiji je prije svega dobro djelo i velika čast. Time služimo i održavamo Allahovu kuću. U našem hizmetu džamijama je veliko dobro. Enes ibn Malik veli: „Ko u džamiji zapali svjetiljku meleki i nositelji Arša neprestano mu traže oprosta sve dok u džamiji traje to svjetlo.“
  • Iz džamije izlazimo lijevom nogom i kako nas Poslanik, alejhi selam, uči lijepo je da proučimo dovu: Allahu moj, molim Te za Tvoju nagradu.

Najljepši ukrasi džamije su džematlije. Budimo dio tih ukrasa. Posjećujmo Allahove kuće uvijek svjesni veličine prostora u kojem se nalazimo. Čuvajmo hurmet, svetost džamije. Pazimo na svoje postupke. Budimo od onih koji grade, čuvaju i održavaju džamije, steći ćemo tako veliko dobro na oba svijeta.

[1] Islam kroz hadise, tom II, str. 290.

(Edukativni magazin “Moj ramazan”, broj 7, mart 2025.)