Vahid Fazlović

Brojni su pojedinci iz posljednjih deset generacija ugledne tuzlanske porodice Čokić koji su svojim znanjem i djelom ostavili neizbrisive tragove u vjerskom i kulturno-prosvjetnom životu Bošnjaka. Posebno zapaženo mjeto među njima pripada Ibrahimu Hakki Čokiću (u. 1948), uglednom alimu i autoru iz prve polovine dvadesetog stoljeća.

Široka teološka znanja koja je ovaj bosanski učenjak posjedovao plod su domaćeg obrazovanja sticanog u brčanskoj i tuzlanskoj medresi, te Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu. Svoje profesorsko-pedagoške kompetencije potvrdio je stručnim ispitom na Sveučilištu u Beču na grupi Arapski jezik i književnost. Njegova poliglotska sklonost omogućila mu je dobro poznavanje arapskog, turskog, perzijskog i njemačkog jezika. Arapski i turski jezik te islamsku vjeronauku predavao je u mostarskoj i tuzlanskoj gimnaziji, a jedno vrijeme u Behram-begovoj medresi u Tuzli, pored drugih predmeta, predaje i akaid. Imao je istaknuto mjesto u društvenim kretanjima vremena u kojem je živio. Tokom boravka u Mostaru aktivno se uključuje u djelovanje poznatog Džabićevog pokreta, a desetljećima kasnije, kao jedan od trojice koautora, potpisuje čuvenu Risalu – uputu o islamskom učenju koju je u ono teško vrijeme objavio Pododbor El-Hidaje u Tuzli. Ovaj alim je do danas u javnosti najviše poznat kao vlasnik i urednik časopisa Hikjmet, te kao tuzlanski muftija.[1]

Težište svog interesovanja Ibrahim-ef. Čokić je vezao za duhovno stanje Bošnjaka i njihovo razumijevanje uloge islama u tadašnjoj društvenoj stvarnosti. Pripadao je krugu tradicionalne bosanske uleme i jedan je od istaknutijih pobornika (o)čuvanja tradicionalnih islamskih vrijednosti u životu muslimana. Svoje vjerske i društvene poglede uglavnom je iznosio na stranicama lista Hikjmet.[2]

Spisateljski rad ovog učenjaka je impozantan. Njegovo ime (I. Hakki, I. H. Čokić, Chameran, Ch.) stajalo je iza, približno, dvije trećine objavljenih tekstova jednog broja Hikjmeta. Pored radova o brojnim vjerskim temama, objavio je i dvadesetak nekrologa, kao i zapažen putopis ”Moje putovanje na hadž”. U vidu zasebnih publikacija objavljena su mu djela Džihadi mukaddes (Sveti rat)[3] i O tesetturu (pokrivanju muslimanki).[4] Posebnu vrijednost u cjelokupnom njegovom opusu ima akaidska studija pod naslovom ”Iman”, iz broja u broj objavljivana u dvadeset i šest nastavaka u listu Hikjmet.[5] Na više od sto i pedeset stranica, koliko studija sadrži, autor obrađuje šest temeljnih uvjeta islamskog vjerovanja odnosno imanske šarte. Tako ona po svom obimu i važnosti tematike koju izlaže zaslužuje epitet jednog od najvažnijih radova u ovom tuzlanskom časopisu. Zasigurno je najznačajnije pisano ostvarenje Ibrahima Čokića, te spada u zanimljivije i sveobuhvatnije akaidske radove tog vremena. Otuda ćemo ovoj teološkoj studiji pokloniti značajniju pažnju, predstavljajući je kao veoma vrijedan doprinos razvoju akaida u prvoj polovini prošlog stoljeća.

[1] Vrijedno svjedočanstvo o ličnosti ovog učenjaka ostavio je Halid Čokić (Tri stoljeća porodice Čokić, Tuzla, 1999). Društveno prosvjetne i autorske doprinose muftije Čokića najiscrpnije je do sada istražio i kritički predstavio dr. Adnan Jahić (Hikjmet – riječ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, Tuzla, 2004).

[2] Ovaj islamski mjesečnik izlazio je u Tuzli kontinuirano više od  sedam godina, od 1929. do1936. godine. Njegov pokretač i vlasnik te sve vrijeme glavni urednik bio je Ibrahim Hakki Čokić.

[3] Tuzla, 1915.

[4] Tuzla, 1928.

[5] Rad je u kontinuitetu izlazio od br. 6, I/1929. do br. 38, IV/1932 (izuzetak su brojevi 35. i 36, zbog autorovog odlaska na hadž). Tokom izlaženja, časopis se ponekad pojavljivao i kao dvobroj.

Cjeli tekst, objavljen u 1/150. broju Časopisa za islamske teme i kulturu Hikmet, s podnaslovima:

  • UVOD – BIOGRAFSKI I BIBLIOGRAFSKI;
  • RANIJI KRITIČKI OSVRTI NA AKAIDSKI OPUS IBRAHIMA ČOKIĆA;
  • IMAN – STUDIJA O TEMELJNIM POSTULATIMA ISLAMSKOG VJEROVANJA;
  • AMENTU BILLAHI JE SUŠTINA DINI-ISLAMA;
  • O MELEKIMA U SVJETLU TRADICIJE I RACIJA;
  • BOŽIJA OBJAVA KAO SAVRŠENA, SVEVREMENA I NEPROMJENLJIVA PORUKA I VODILJA;
  • AUTORSKA ORIGINALNOST I TEOLOŠKA UTEMELJENOST U RASPRAVI O KADA'U I KADERU;
  • ZAKLJUČAK.

nalazi se na linku: Akaidski opus Ibrahima Hakki Čokića