Jedna od nagrada i počasti kojima će biti počašćeni stanovnici Dženneta jeste ona o kojoj Allah, dž.š., kazuje u suri Gašijeh. Kaže Gospodar: Neka lica toga dana biće radosna, trudom svojim zadovoljna – u Džennetu izvanrednome, u kome prazne (lažne) besjede neće slušati.
Blagodat džennetska vjernicima obećana jeste da će njihov sluh biti zaštićen od nevaljalog, ružnog, lažnog i nekorisnog govora. Biti počašćen prijateljima, društvom u kojem ćeš koristan i lijep govor, lišen laži i beskoristi, slušati je dašak džennetskog okruženja.
Gospodar Svjetova čovjeku je dao blagodat jezika da njime komunicira i ostavio mu na izbor koje će riječi u svome govoru koristiti. Da li će ono što kaže biti, kako Resulullah, a.s., kazuje sadaka – jer je lijepa riječ koja usreći onoga kome je upućena sadaka, ili će čovjek svojim jezikom sebe u propast odvesti jer nam Resulullah, a.s., također kazuje da čovjeka ništa neće u vatru džehennemsku odvesti kao njegov jezik.
Podučio nas je Gospodar u suri Ibrahim da je lijepa riječ poput lijepog, zdravog, čvrstog drveta čiji je korijen duboko u zemlji a grane prema nebu, i ono plod svoj daje. Od toga ploda svi imaju koristi. Dok je s druge strane ružna riječ poput iščupanog drveta kome nema opstanska.
Od vjernika, sljedbenika Kur'ana se očekuje da budu ti koji će jezicima svojim lijepe stvari govoriti, od čijih će jezika, kako nam Resulullah, a.s., kazuje biti mirni drugi. Allah, dž.š., se svome Miljeniku obraća u suri Isra i kaže mu: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi. One riječi koje druge ne vrijeđaju.
Upravo zbog važnosti i težine izgovorene riječi Muhammed, a.s., u jednom hadisu kaže: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan; neka govori ono što je dobro ili neka šuti.“
Koliko je važno da lijepe, korisne i istinite riječi govorimo, toliko je važno da se trudimo da takve i slušamo, da sami sebe ne izlažemo onome što se nikako drugačije nego ružnim i ogavnim ne može nazvati. Kao što svoj jezik možemo kontrolisati, tako možemo kontolirati i sluh.
Zahvaljujući društvenim mrežama, svi mi, mladi pogotovo, izloženi smo plejadi osoba koji javno izgovaraju ono što insan ne bi ni pomislio. Čine to jer dobijaju pažnju za to što čine, a imaju i koristi od toga. Imaju je jer šejtan je jasno ukazao da će sve činiti da bi ljude od onoga čime je Gospodar zadovoljan odvratio.
Zbog toga čuvajmo i svoj jezik i svoj sluh.
Iz hutbe Abdulah-ef. Husića
Bijela džamija, Gračanica
