Piše: Mr. Mevla Mehanović

Kada se posljednji put dogodilo nešto posebno lijepo u vašem životu, što ste prvo učinili? Pretpostavljamo da je većina vas, nakon zahvalnosti Bogu, odmah požurila podijeliti tu radost s nekim bliskim. Najveće radosti uvećavamo, a najdublje boli umanjujemo kada ih dijelimo s onima koje volimo. No, kako to da odnosi koji nam često donose radost i ispunjenje ponekad postaju naši najveći izazovi? Ovo je jedno od polja ljudskog života na kojem stalno radimo i iznova se preispitujemo. Upravo kroz odnose otkrivamo svoj karakter i suočavamo se s vlastitim slabostima, nastojeći se kontinuirano mijenjati i rasti.

Slika međuljudskih odnosa jednog društva često se ogleda u odnosima među njegovim najmlađim članovima – djecom. Praveći paralelu s tvrdnjom psihoterapeuta da je “dijete simptom porodice”, možemo zaključiti da su međuljudski odnosi među djecom odraz međuljudskih odnosa među odraslim. U savremenom društvu ovaj odraz dodatno se komplicira prisustvom društvenih mreža koje sve više oblikuju način na koji djeca uspostavljaju, održavaju i razumiju međuljudske odnose.

Život čovjeka obiluje različitim interakcijama, a među ključnim aspektima međuljudskih odnosa izdvajaju se međuvršnjački odnosi. Ovi odnosi imaju dubok utjecaj na svakog pojedinca i od presudne su važnosti. U njima se posebno ističe potreba za prihvatanjem i pripadanjem određenoj grupi. Unutar takve grupe mladi dijele zajedničke interese i vrijednosti, ali pokazuju i svoje razlike. Smjernicu za izgradnju zdravih međuljudskih odnosa u svim fazama života daje primjer Muhammeda, alejhi selam, koji je svojim ponašanjem postavio temelje otvorenih, iskrenih i lijepih odnosa, naglašavajući: “Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi.” (Muslim) Ako bismo iz bogate poslaničke prakse, koja se odnosi na ovu tematiku, primijenili bar spomenuti hadis, kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu, zasigurno bismo uočili napredak u međuljudskim odnosima.

Temelj dobrih međuljudskih odnosa leži u efektivnoj komunikaciji. U savremenom društvu, osim osnovne podjele na verbalnu i neverbalnu komunikaciju, sve više dolazi do izražaja i digitalna komunikacija, naročito kada je riječ o međuvršnjačkim odnosima među djecom.

Kada je u pitanju digitalna komunikacija među djecom, najveći izazov predstavljaju društvene mreže. U posljednjih deset godina provedena su brojna istraživanja o utjecaju društvenih mreža na život mladih. Ta istraživanja naglašavaju štetnosti i koristi društvenih mreža, ali ono što je zajedničko svim istraživanjima jeste da su društvene mreže ostavile značajan trag na kvalitet međuljudskih odnosa. Postale su važan dio svakodnevnog života djece, te oni koji nisu prisutni u online svijetu često osjećaju da propuštaju veliki dio života svojih prijatelja. S obzirom na to da je prijateljstvo ključan aspekt u životu svake osobe, a posebno mladih, jer ovaj odnos oblikuje njihov identitet, društvene mreže, iako omogućavaju lakšu komunikaciju i povezivanje, ipak ne mogu u potpunosti zamijeniti pravu socijalnu interakciju.

Odrastanjem djeca prolaze kroz specifične faze razvoja, u kojima usvajaju emocionalne, psihološke i moralne sposobnosti. U tom procesu djeca, također, razvijaju sposobnost da prepoznaju razliku između stvarnog svijeta i onoga što je medijski prikazano. Prema Spitzeru (2015), djeca mlađa od 12 godina najrizičnija su za pojavu negativnih posljedica usljed korištenja društvenih mreža. On smatra da djeca zamjenjuju vršnjačke i međuljudske odnose internetskim platformama, što može dovesti do promjena u dijelovima mozga odgovornim za društvene interakcije. Spominje i opasnost društvenih mreža u stvaranju idealizirane slike o sebi, koju želimo prikazati na internetu.

Iz navedenog je jasno da se djeca prilikom korištenja društvenih mreža suočavaju s brojnim opasnostima, uključujući pritisak da se natječu u tome ko će izgledati ljepše, ko će biti pametniji ili smješniji. Ovaj pritisak može značajno narušiti njihovu autentičnost i samosvijest, jer su previše usmjereni na vanjski izgled i dojam koji ostavljaju na druge, umjesto da razvijaju svoje unutrašnje vrijednosti i prave osobine. Ovakav pristup, usmjeren na površinske aspekte, potiskuje bezbrižnost i nježnost koje bi djetinjstvo trebalo nositi, a koje su neprocjenjivo važne za zdrav emocionalni razvoj.

Iako društvene mreže donose brojne izazove, one su neizostavan dio stvarnosti u kojoj odrastaju naša djeca. Slijedeći upute islamske tradicije da “odgajamo djecu u skladu sa vremenom u kojem žive”, ne možemo ih izolirati od tih pojava. Ipak, važno je da odgovorno pristupimo ovom pitanju i podučimo ih ispravnim načinima korištenja društvenih mreža i odgovornom ponašanju na njima.

Važno je podučiti djecu o postavljanju vremenskih ograničenja kada koriste društvene mreže, jer prekomjerna upotreba može ih emocionalno udaljiti od stvarnih osoba u njihovom životu. Također, potrebno je da razumiju kako društvene mreže funkcionišu, jer sadržaj koji vide nije slučajan – algoritmi određuju šta će im biti prikazano, a oni nisu uvijek svjesni tih mehanizama. Zbog toga je ključno da ih naučimo da obrate pažnju na sadržaj koji istražuju, jer će im se sličan sadržaj nastaviti nuditi. Također, moramo ih upozoriti na mogućnost “pasivne konzumacije sadržaja” i pomoći im da postanu svjesni svega što objavljuju, kako bi sačuvali svoju privatnost i odgovornost prema sebi. I, na kraju, podučiti ih kako odgovorno komunicirati na društvenim mrežama, odnosno da budu svjesni da svaka riječ, iako napisana, nosi istu odgovornost kao kada bi bila izgovorena licem u lice – odgovornost prema ljudima, ali i prema Bogu.

Društvene mreže, iako mogu biti koristan alat za učenje i održavanje međuvršnjačkih odnosa, trebaju biti pažljivo kontrolirane kada se koriste kao sredstvo za unos noviteta i zabave u život djece. Međutim, nikako ne smiju postati zamjena za stvarne susrete na igralištima i istinske radosti odrastanja, koje uključuju bezbrižnost i stvaranje dubokih, stvarnih veza među mladima.

Nadamo se da će mlađe generacije napraviti distancu od negativnih obrazaca starijih, te da će se usmjeriti prema kvalitetnoj i odgovornoj komunikaciji na društvenim mrežama, koristeći ih na način koji će doprinositi njihovom ličnom razvoju i pozitivnim društvenim promjenama.

(Edukativni magazin “Moj ramazan”, broj 7, mart 2025.)