Džamija Kralja Abdullaha predstavlja jedan od najposjećenijih džemata u gradu soli, u koji dolaze ne samo vjernici iz Tuzle, nego i iz drugih sredina sa ovog područja da bi obavili molitvu u ovoj tuzlanskoj ljepotici.

Džamija Kralja Abdullaha u Tuzli jedna je od najvećih i najprepoznatljivijih džamija u Bosni i Hercegovini, te kao takva nije samo mjesto ibadeta, već i centar okupljanja vjernika i mjesto humanitarnih aktivnosti.

Smještena je u istočnom dijelu grada, a izgrađena je 2000. godine uz finansijsku pomoć Kraljevine Saudijske Arabije, po čijem kralju je i dobila ime.

Tokom mjeseca ramazana ovaj džemat diše na poseban način. U ramazanskim danima u ovoj džamiji organizuju se zajednički iftari, mukabele i posebni noćni namazi, uključujući teravih-namaz.

O ramazanu i ramazanskim aktivnostima u ovom džematu, vrijednosti i uticaju posta, te kako pamti dane mubarek mjeseca u djetinjstvu za Tuzlanski.ba govorio je imam Džamije Kralja Abdullaha, hafiz Ahmed-ef. Rahmanović.

Hafiz Rahmanović ističe da džematlije tokom ovog svetog mjeseca imaju priliku da učestvuju u brojnim vjerskim aktivnostima koje dodatno produbljuju njihovu povezanost s vjerom.

“Naša džamija obiluje bogatim vjerskim programom tokom mjeseca ramazana”, kaže hafiz Rahmanović, naglašavajući da se posebna pažnja posvećuje učenju Kur’ana i zajedničkim ibadetima.

“U toku mjeseca ramazana, pored uobičajenih ramazanskih aktivnosti, organizujemo četiri mukabele – mukabelu za džematlije i džematlijke, hafisku mukabelu i mektebsku mukabelu.”

Pored toga, zajednički iftari dodatno osnažuju duh zajedništva među vjernicima.

“Organizujemo iftare za učače mukabele, omladinu i mektebsku djecu”, dodaje hafiz Rahmanović.

Zadnja trećina Ramazana nosi poseban značaj, jer se u njoj nalazi noć Lejletul-Kadr, koja je vrednija od hiljadu mjeseci.

“Svaku večer posljednje trećine ramazana obavlja se noćni namaz sahat vremena nakon ponoći. Lijepa posjećenost na svim aktivnostima govori o svijesti naših džematlija o značaju mjeseca ramazana za vjernike”, govori imam Rahmanović.

U danima posta, milosti i oprosta, postač se trudi na najbolji mogući način provesti dane za koje je Allah, dž.š., u Kur'anu rekao da je njegova vrijednost ogromna, a nagrada za dobra djela u njemu se višestruko uvećava.

Ramazan je poseban jer je u njemu počela objava Kur’ana. Allah, dž.š., kaže u Kur’anu:

“Ramazan je mjesec u kojem je objavljen Kur’an, kao putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekare, 185)

Post nije samo fizičko odricanje od hrane i pića, već i duhovna disciplina.

Na pitanje kako ramazan utiče na unutrašnji mir i jačanje zajedništva među vjernicima, te koja je suština posta, hafiz nam kaže kako zapravo suština leži u težnji ka jačanju svijesti o Božijem sveprisutvu.

“Prije svega želim naglasiti kur'anski ajet u kojem se nazire suština posta. To je često citirani ajet u ovom kontekstu, 183. ajet sure El-Bekare koji glasi: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili”. Dakle, možemo kazati da suština ramazankog posta leži u težnji ka jačanju svijesti o Božijem sveprisutvu. Produbljena svijest o Bogu omogućava nam da sagledamo svoj život u cijelini, da prigušimo “buku” naše svakodnevnice kako bismo mogli detaljno preispitati svoj odnos, prije svega, prema Stvoritelju, zatim prema drugima i naravno prema sebi i svojim postupcima”, kaže Rahmanović te dodaje da je unutrašnji mir nešto čemu teži svaki čovjek, ali mali broj ljudi ga dokuči.

“Taj unutarnji spokoj je svakako nešto što bi trebalo proizaći iz ove ramazanske introspekcije koju post čini lakšom.”

S obzirom da je ramazan jednom u godini, imam je pojasnio i na šta musliman treba naročito obratiti pažnju u ovim mubarek danima.

“Držim da ono na što posebno trebamo obratiti pažnju jeste kvalitet našeg posta. Na početku smo kazali da post ne bi trebao biti samo odricanje od tjelesnih užitaka već je post sustezanje i od ruznih postupaka, riječi i misli. Samo takav post nam može pomoći da u mjesecu ramazanu postanemo najbolja verzija sebe prije svega u moralnom i etičkom smislu. Nadati se da će nas te ramazanske navike koje proizađu iz takvog posta pratiti i nakon ramazana”, ističe hafiz.

Ramazan donosi posebnu atmosferu u kojoj vjernici osjećaju snažnu povezanost s vjerom, džamijom i zajednicom. To je mjesec u kojem se duhovna disciplina pojačava, a mnogi donose odluke o promjenama u svom životu.

Hafiz Rahmanović ističe da je upravo ramazan vrijeme kada je “Allahova milost najizraženija”, zbog čega mnogi vjernici tada “odlučuju da donesu neke važne promjene u svojim životima”.

“Najvažnija pozitivna promjena u životu čovjeka jeste odluka o povratku svom Gospodaru tj. odluka o usklađivanje života sa principima vjere. Ramazanski post i zajednički ibadeti u mjesecu ramazanu olakšavaju nam tu tranziciju, ali i vežu nas za džemat i džamiju, a naš Poslanik a.s. nas savjetuje da se držimo džemata jer džemat je lađa spasa. Nadati se da se naši mladi ljudi, vežući se za džemat i džamiju i nakon ramazana različitim aktivnostima, mogu zadržati na tom putu dobra”, kaže naš sagovornik.

Rahmanović ističe da su ramazanske noći prilika koju ne treba propustiti.

“Naš Poslanik, a.s., je kazao da je postač jedna od tri osobe kojoj se ne odbija dova. Iskoristimo priliku da steknemo Allahovu, dž.š., blizinu i naklonost kroz predanost Njemu. U hladu Njegovog zadovoljstva čovjek pronalazi ono što neće pronaći nigdje drugo; sigurnost, rahatluk i spokoj. U svojim dovama budimo širokogrudi i blagodarni”, kaže Rahmanović te dodaje da “iskrena dova upućena iz srca i od srca uz Božiju pomoć stići će na svoje odredište i biti kabul, ako Bog da. Molimo Uzvišenog za oprost i uputu. Onaj koga On uputi uspjeće se oduprijeti nastrajima prokletog šejtana i ustrajati na putu pokornosti Njemu i nakon mjeseca ramazana.”

Govoreći o ramazanima iz djetinjstva, kaže da su mu ostali duboko urezani u sjećanje.

Posebno pamti trenutke iščekivanja akšamskog ezana, koji je označavao kraj posta – svaki minut mu je kao djetetu bio važan, jer ga je približavao trenutku kada će konačno utoliti glad i žeđ.

“Sjećam se da mi je posebno bila draga porodična atmosfera, sahatak vremena prije iftara kada je majka pripremala iftar, a ostali ukućani su pomogali koliko su mogli i umijeli. Često mi naviru i sjećanja iz osnovne škole kada sam sa svojim drugarima željno iščekivao početak ezana sa obližnje gradske džamije”, priča sa sjetom imam Rahmanović.

Za kraj dodaje da je izrazito važno da se “ramazanska atmosfera osjeti u našim mahalama i domovima, da je osjete naše porodice, a posebno naša djeca, jer su lijepe uspomene dobar temelj za zdravih odnosa sa djecom i lijepog djetinstva”, zaključuje hafiz Rahmanović u razgovoru za Tuzlanski.ba.

Preuzeto sa https://tuzlanski.ba/Foto: F. Begtašagić