Hutba o hidžri i izborima
zamjenika reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
prof. dr. Enesa ef. Ljevakovića

Hvala Allahu koji nas je stvorio i darovao nam uputu preko plemenitog Poslanika da nam bude vodilja na ovome svijetu. Nema upute do Božije upute i nema spasa izvan Njegove milosti. On je Jedan i Jedini i niko Mu nije ravan.

Mir i spas neka su na posljednjeg Allahovog poslanika Muhameda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Slavljen neka je Onaj koji je u svojoj Časnoj Knjizi rekao:

“Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Bekare,218.)

Braćo i sestre,

U danima smo u kojima se muslimani čitavog svijeta prisjećaju hidžre Allahovog Poslanika, a.s. Prema Takvimu Rijaseta 1. muharrem Nove 1442. hidžretske godine nastupa u četvrtak, 20. avgusta.

Iz godine u godinu muslimani se prisjećaju poruka i pouka hidžre, a početkom nove hidžretske godine svode račun sa sobom i prave planove za godinu koja je pred nama. Hidžra je bila vrhunac žrtvovanja Poslanika i njegovih ashaba, koji su bili prisiljeni radi svoje vjere napustiti domovinu. Bila je to prekretnica u Poslanikovoj, a.s, misiji i prijelomni trenutak u historiji islama. Nije bilo davno kada smo i mi Bošnjaci bili iskušani progonima i iseljavanjima a i danas je ovo pitanje u vrhu svjetskih, ali i naših nacionalnih problema i dilema.

U ovom našem vremenu, žrtvovanje za vrijednosti vjere od nas ne traži da se iselimo iz svojih domova. Naprotiv. Danas se žrtvovanje iskazuje i dokazuje svojim ostankom u domovini, jačanjem veza sa domovinom i džematom.

Još za života Poslanika, a.s, ashabi koji nisu imali prilike s njim učiniti hidžru pitali su ga kako mogu postići stepene muhadžira, na šta im je on odgovorio: „Muhadžir je svaki onaj koji napusti sve ono što je Allah dž.š. zabranio“. (Buharija)

Tako i mi danas razumijevamo hidžru, kroz poruke i pouke od kojih su brojne i danas aktuelne, a ne samo kao značajan događaj u historiji islama. Zasigurno temeljna  poruka hidžre jeste ona da biti musliman znači vjerovati u vrijednosti za koje se vrijedi žrtvovati.

Ashabi koji su sa Poslanikom, a.s. činili hidžru nisu išli za boljim dunjalučkim životom, nego su se žrtvovali za vjeru, kao najveću vrijednost, najviši cilj. Sjetimo se samo jednog od tih ashaba koji su krenuli putem hidžre. Od Suhejba er-Rumija, r.a., mekanski mušrici tražili su da im, ako želi krenuti putem hidžre, ostavi sav svoj imetak, što je on i učinio. Čuvši za to, neki muslimani su rekli da je Suhejb bankrotirao i propao, na što je Poslanik, a.s., rekao: ”Suhejb je na dobitku! Suhejb je profitirao!”.

Jedna od poruka hidžre je i da znamo da uspjeh ključnih projekata čitave zajednice u konačnici počiva na žrtvi najizraslijih pojedinaca. Hazreti Alija, r.a., je, u noći Poslanikove a.s. hidžre, bio spreman žrtvovati vlastiti život da bi spasio Vjerovjesnika a.s. Ne treba čekati da svi budu spremni na žrtvu, da svi urade ono što trebaju da bismo mi uradili ono što je na nama. Vjernici prednjače u dobru, oni su „es-sabikune fil-hajrat“. Oni su drugima uzor i za svoje dobro djelo ne očekuju ni od koga nagradu osim od Uzvišenog Gospodara.

Hidžra nas uči da niko ne može sam voditi zajednicu i da su predvodnicima potrebni iskreni pomagači i savjetnici, ljudi poput Ebu Bekra, r.a.,  na kojeg se Božiji Poslanik, nakon Svevišnjeg, oslanjao u teškim i presudnim trenucima.

Islam nadilazi nacionalne, rasne, etničke, plemenske i svake druge podjele, ali itekako afirmiše ljubav prema domovini.

Poznato je da je Muhammed a.s., kad je bio prisiljen napustiti Mekku, za trenutak zastao, okrenuo se prema njoj, zaplakao i izrekao poznati hadis: „Tako mi Allaha, zaista si ti najbolja i Allahu najdraža zemlja, i da nisam prognan iz tebe, nikada te ne bih napustio.“ (Tirmizi, Ibn Madže i Nesai)

Ko je posjetio dolinu u kojoj je smještena Mekka, zna da je to neplodna pustinja, nepristupačna za život koju i Kur'an Časni opisuje kao „dolinu u kojoj ništa ne raste“. Ali je ona Poslaniku, a.s, bila dom. A ljubav prema domovini nije samo zbog njene vanjske ljepote, nego i zbog osjećaja za porodicu i dom, za sigurnost i pripadanje.

I naš je čuveni mostarski alim Mustafa Ejubović-Šejh Jujo iz sedamnaestog vijeka pisao kako bi „da nije ljubavi prema domovini, opustjeli krševiti krajevi“.

Obično se vrijednost i važnost ljubavi prema domovini spozna tek kada se ona napusti ili, ne daj Bože, izgubi. Jedna arapska poslovica kaže: „Ne poznaje domovinu, ne zna vrijednost domovine osim onaj ko je napusti, ko upozna gurbet – tuđinu i šta znači biti stranac.“

Zato bi bit ovogodišnje poruke hidžre za nas Bošnjake muslimane u domovini i svijetu trebala biti poziv da se pobrinemo o svojoj domovini, državi i narodu, o svom vatanu.

Mjeseci koji su pred nama, osim borbe sa pošasti pandemije, obilježiće i lokalni izbori u našoj domovini. Islamska zajednica će ostati dosljedna svoga opredjeljenja da se ne miješa u dnevnu politiku, ali poziva i pozivat će sve svoje članove i pripadnike da se uključe u izborni proces i da podrže one snage koje iskreno rade za dobrobit države i naroda, koje se bore za pravedno društvo jednakih mogućnosti za sve. Vjernici bi trebali prepoznati i podržati one koji se žrtvuju za opće dobro, a ne za uske stranačke i osobne interese.

Muslimanima je naređena šura – savjetovanje o javnim poslovima.

„..i koji se o poslovima svojim dogovaraju…“ (Eš-Šura:38) – kaže Svevišnji u Kur'anu opisujući vjernike. Vjerovjesniku a.s. Izbori su naše savjetovanje, naše dogovaranje oko toga kakve politike će se voditi i kako ćemo svoje opće poslove uređivati.

Stoga pozivamo sve vas da provjerite da li ste registrovani na biračkim spiskovima i gdje je predviđeno da glasate. Također, pozivamo raseljene osobe i sve one koji su imali prebivalište u mjestima iz kojih su protjerani da učine napor kako bi se registrovali i glasali u općinama iz kojih su silom protjerani. Tamo je njihov glas važniji, jer se njime umanjuju rezultati zločina i genocida. Neka vam uzor u tome bude nastojanje Muhameda, a.s, da se nakon hidžre vrati u svoju voljenu Mekku.

Posebnu obavezu imamo prema Srebrenici. Naša je zajednička obaveza ispraviti makar dio nepravde učinjene tom gradu i njenom stanovništvu. Njena simbolička vrijednost za naš narod i za čovječanstvo je nemjerljiva.

Naša dijaspora se ne smije umoriti. Ljubav i briga za domovinu i rodnu grudu trebaju biti bezuvjetni. Do kraja mjeseca svi naši džemati i džematski odbori, svi naši imami i krovne organizacije u dijaspori trebaju uložiti napor da se što više naših ljudi registruje za glasanje i da se pobrinemo da oni, kada dođe vrijeme, glasaju. Znamo da se tu, nerijetko i namjerno, prave prepreke, ali to nas ne treba obeshrabriti, nego naprotiv, treba biti razlogom više da osujetimo planove onih koji bi da na ovaj način završe posljednju fazu našeg progona sa ognjišta.

Pokažimo odgovornost za svoju budućnost. Ne dozvolimo da ono što smo platili krvlju svojih najboljih sinova i kćeri izgubimo zbog svoga nemara. Ne klonimo duhom i ne posustanimo, jer su strpljivost i ustrajnost osobine istinskih vjernika.

Molim Uzvišenog Gospodara za milost i oprost naših grijeha. Molim Ga da učini ovu našu zemlju sigurnom i prosperitetnom i sve zemlje svijeta, da Zemljom zavlada Njegov Mir i da ujedini naša srca u iskrenosti i dovi.