Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

Neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, alejhi selam, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana.

Uzvišeni Allah,  u Kur’anu, a.š.,  kaže: Zar mislite da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neće vratiti? ( El-Mu’minun,115)

Poštovana braćo i sestre, danas je 13. redžeb 1447. godine po Hidžri, odnosno 2. januar 2026. godine po Miladu.

Čovjek se na svom životnom putu na ovom svijetu susreće s brojnim stanjima udobnosti i iskušenjima. Mnogo je lijepih trenutaka u ljudskom životu, kao i blagodati kojima ga njegov Gospodar dariva. Život u granicama vjere donosi čovjeku uspjeh i sreću na ovom i na budućem svijetu. Pesimizam, tuga i očaj javljaju se u ljudskom srcu kada čovjek izađe izvan granica Allahove Knjige.

Allah, dž.š., kaže: A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. (Ta-ha, 124)

Oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. (El-Bekara, 38)

Allah, dž.š., Svojom mudrošću jedne stvari ljudima zabranjuje, a druge im dozvoljava. Zabranio je blud i svaku vrstu bludnih radnji, a propisao brak kao čistu i časnu vezu. Zabranio je alkohol, a dozvolio lijepa i korisna pića koja ne pomućuju čovjekov razum niti opterećuju njegovo srce. Zabranio je kamatu, a dozvolio trgovinu. Sve ono što je Allah, dž.š., zabranio ljudima, zabranio je zbog štete koju sadrži po pojedinca, njegovo duhovno i tjelesno zdravlje, ali i po cijelu zajednicu.

Posao koji se započinje uz alkohol ne može donijeti hajra ni bereketa (istinskog dobra ni blagoslova). Ne može se očekivati da prethodna godina donese više dobra od stare ako se u noći između dvije godine, takozvane stare i nove, čine razvrat i blud, ako se ljudi opijaju i na druge načine prelaze Allahove granice. Svjedočili smo ove godine dostojanstvenim narodima koji su, umjesto razuzdanosti, izašli na proteste i pokazali solidarnost s narodom Gaze. Zapitajmo se: da li je bilo prečih od njih da to učine? Bilo je i naše braće koja su ovu noć provela učeći Kur'an, a.š., i čineći druge ibadete, jer ibadet ima posebnu vrijednost u vremenu kada se veliki broj ljudi prepušta gafletu, nemaru i slijeđenju vlastitih prohtjeva.

Musliman ne prihvata običaje niti obilježava praznike koji pripadaju drugim narodima, koji su u suprotnosti s njegovom vjerom. Oni koji se ogriješe o sebe treba da učine tevbu, da zamole Gospodara za oprost i da takvo djelo više nikada ne ponove. Redžeb, jedan od svetih mjeseci, pruža nam priliku da se okrenemo od profanog ka svetom, od prolaznog ka vječnom, i da dosegnemo više stepene duhovnosti. Imam Ibn Madždže bilježi slijedeći hadis: Prenosi Džabir ibn Abdullah: „Govorio nam je Allahov Poslanik, a.s.,: O ljudi, učinite tevbu Allahu, prije nego umrete i požurite sa činjenjem dobra, prije nego budete zauzeti! Povežite ono što je između vas i vaša Gospodara na način što ćete mnogo spominjati Njega! Mnogo dijeliti sadaku tajno i javno, pa ćete biti opskrbljeni, potpomognuti i ojačani!„ (Ibn Madždže)

Poštovana braćo i sestre.

U vremenu u kojem živimo, sve više do izražaja dolaze otuđenje i malodušnost među ljudima. Ove pojave su usko povezane – gdje je jedna, tu je i druga. Nekada su se ljudi više družili, razgovarali, dijelili mišljenja, iskustva i emocije. Danas su ljudi udaljeniji, otuđeniji jedni od drugih. Allah, dž.š., ukazuje na uzrok takvog otuđenja riječima:

Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! (El‑Alek, 6–8)

Ovaj ajet nas podsjeća da je izvor svake oholosti i otuđenja osjećaj lažne samostalnosti, zaborava na Gospodara. Čovjek koji se prepušta ovom osjećaju udaljava se od drugih i od istinskih vrijednosti. Povratak Allahu, dž.š., jedini je put ka ispravnom životu, bliskosti s drugima i istinskoj duhovnoj sreći.

Allah, dž.š.,  nas opominje riječima:

O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni. (El-Munafikun, 9)

Otuđenje otvara prostor šejtanu koji putem njega ubacuje u ljudska srca tugu, očaj i pesimizam. Danas susrećemo ljude koji ni u čemu ne vide dobro, koji svojom pojavom šire pesimizam. Oni zaboravljaju da pesimizam čovjeka vuče unazad, odnosi mu bereket u zdravlju, znanju i imetku. Šejtan se najviše obraduje kada vjernik zapadne u tugu i očaj, jer je to način da ga zaustavi na putu njegovog duhovnog uspinjanja. 

Poslanik, a.s., bio je optimista u svim svojim poslovima i situacijama. Cijeli njegov život bio je u znaku optimizma. Donosio je radosne vijesti i volio obradovati ljude. Često je govorio: Raduj se! (ebšir!) ili Radujte se! (ebširu!). U najtežim situacijama uvijek je ostavljao prostora potpunom pouzdanju u Allaha, dž.š., i nadi da će biti bolje i da će nakon svake poteškoće doći olakšanje.  Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže: Zaista, s poteškoćom (el-usr) ima olakšanje; zaista s poteškoćama ima olakšanje. (El- Inširah, 5-6)

Poslanik, a.s., je optimizam pokazivao u najtežim momentima. Dok je  zajedno sa ashabima kopao hendek oko Medine u namjeri da se zaštite od napada mušrika i njihovih saveznika, Allahov Poslanik, a.s., je ashabima govorio osvajanju prijestolja Perzije i Vizantije.

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Poslanik rekao: „Uzvišeni Allah (u hadisi-kudsijju) je rekao: „Stvorio sam jednu poteškoću i dva olakšanja, pa ova poteškoća neće nadvladati dva olakšanja.“ (Tefsir od Kurtubija)

Od Suhejba, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:  
Čudan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe je dobro za njega, a to nije slučaj ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost on se na njoj zahvali, pa mu bude dobro, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi pa mu opet bude dobro. (Muslim)

 Allah, dž.š., kaže: A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. (Et-Talak, 2)

I nemojte se žalostiti i nemojte tugovati! Vi ćete biti gornji, ali samo ako budete vjernici! (Ali Imran, 139)

Allahovi miljenici ne treba da se plaše i ne treba da tuguju! (Junus, 62)

Naš narod je u veoma teškim periodima naše povijesti, rukovođen primjerima našeg Poslanika, a.s., njegovih ashaba i brojnih generacija muslimana, nalazio snagu i optimizam da nastavi dalje, bez pada u tugu i očaj. Nisu padali u očaj ni oni prije nas – naši preci – imali su snagu da nastave dalje, vjerujući da će doći vrijeme slobode. Bili su krajnje obespravljeni, ali nisu gubili nadu; bili su optimisti. Teško nam je porediti se s narodima koji stotinu ili dvije stotine godina na svom teritoriju nisu imali rata i koji ni jednom u tom periodu nisu vraćeni na početak.  Ipak, pokazali smo da za kratko vrijeme možemo postići mnogo. Naša snaga leži u snazi našeg duha i naše duhovnosti, na što je Hasan el-Basri ukazao riječima:„Ko se boji samo Allaha, dž.š., On učini da se njega sve drugo boji. A ko se boji svijeta, Allah, dž.š., učini da se on boji svega i svačega.“

Optimizam je stil života jednog muslimana! Musliman treba biti optimista. Ne postoji problem koji se ne može riješiti. Ne postoji poteškoća koja se ne može prevazići. Pesimista pred sobom vidi samo jedna vrata, te da nastupa njegova propast kada se ona zatvore. Optimista pred sobom vidi desetine otvorenih vrata, pa kada se jedna zatvore, ostala ostaju otvorena. Musliman ne gubi nadu u Allahovu milost. Allah, dž.š., poziva ljude koji su se ogriješili prema sebi da se pokaju, da okrenu stranicu, da se više ne vraćaju grijesima:

Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’ (Ez-Zumer, 53)

Muhammed Ratib En-Nabulsi, glasoviti islamski učenjak, spominje da je 40 godina liječio  na isti način ljude koji su se našli u bezizlaznoj situaciji, koji su smatrali da su sve lađe potonule za njih, a vrata zatvorena. Svakome od njih i rekao: Brate, otiđi kući i večeras u posljednjoj trećini noći, sat prije zore klanjaj dva rekata, obrati se Gospodaru svih svjetova, zavapi mu na sedždi.

Allah, dž.š., kaže:  A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao (i zbog toga se bude čuvao grijeha) biće dva dženneta. (Er-Rahman, 46) Mudžahid je ovaj ajet prokomentarisao riječima: „To je onaj čovjek koji pođe da učini grijeh pa se prisjeti Allaha, dž.š., te ostavi taj čin iz straha i stida od Allaha, dž.š.“

Poštovana braćo i sestre!

Nastojmo da ispunimo emanet vjere, da se Allahu pokoravamo, da našu djecu u dinu odgajamo, da gradimo i čuvamo svoj džemat, da čuvamo svoju domovinu koja je skupo plaćena, da jačamo svoju Islamsku zajednicu. Duhovnost i obrazovanje, odnosno vjera, moral i obrazovanje su naše najveće snage. S njima male skupine, uz Allahovu pomoć, pobjeđuju veće. Nastojmo da na putu duhovnosti, odgoja i obrazovanja naše djece učinimo što više. Neka duhovnost ispuni naše duše, džemate i zajednice.

Gospodaru naš!

Podari nam bereket u našim životima, u našem znanju, u našim porodicama i u našim opskrbama.

Učini nas zahvalnim robovima koji prepoznaju Tvoje blagodati i dijele ih drugima.

Sačuvaj nas od grijeha koji odnose bereket i uputi nas na put pokornosti i iskrene vjere.

Ojačaj naše porodice, našu zajednicu i domovinu bereketom i mirom. Amin.

Hatib: Prof. dr. Mensur-ef. Husić