Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu Svemilosnom se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Zahvaljujemo se Onome Koji je u Svojoj Mudroj Knjizi objavio:

وَالْفَجْرِۙ ﴿١﴾ وَلَيَالٍ عَشْرٍۙ ﴿٢﴾ وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِۙ ﴿٣﴾

”Tako Mi zore, i deset noći, parnih i neparnih…” ( El-Fedžr, 1-3.)

Neka je salavat i selam na našeg Poslanika i Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je najbolje Allahovu Uzvišenu Riječ razumio i ljudima je objasnio. Primjer za to je i njegova predaja o značenju navedene Božije zakletve iz tri prva ajeta sure El-Fedžr. Pojam fedžr, zora ili svitanje kojom se Allah, džellešanuhu, kune jeste zora prvog dana Kurban-bajrama. To je i ova naša zora u kojoj smo jutros, hvala Milostivom, osvanuli i svoje časne ibadete započeli. Deset su noći i dani ovog odabranog mjeseca, zu-l-hidžeta, koje u velikim ibadetima provodimo. Neparni je deveti, veliki, blagoslovljeni arefatski dan, a parni se odnosi na prvi dan Kurban-bajrama, kao deseti dan ovog mjeseca.

Draga braćo i poštovane sestre!

Odmah nakon Ramazanskog bajrama, pred vjernicima se otvaraju novi duhovni horizonti koji najavljuju skorašnje obrede hadža i kurbana. Tačno dva mjeseca, ševal i zu-l-kade, koji se ubrajaju u hadžske mjesece, odvajaju blagoslovljene vremenske cjeline, posljednjih deset dana ramazana i prvu dekadu mubarek-zu-l-hidžeta. Muhammed, alejhis-selam, uporedio je ove periode i istakao njihovu veliku vrijednost u vjeri i duhovnom životu muslimana. Islamski ibadeti su uglavnom precizno vremenski uokvireni, dok su hadžski obredi, pored propisanog vremena, striktno vezani i za mjesto njihovog obavljanja.

U Kur'anu plemenitom se kaže: اَلْحَجُّ اَشْهُرٌ مَعْلُومَاتٌۚ ”Hadž je u određenim mjesecima…” (el-Bekare, 197.), znači u tačno određeno vrijeme, ali se u ostalim kur'anskim ajetima navode i mjesta za koja su nužno vezani pojedini propisi hadža, kao što su Mesdžidu-l-haram, Kaba, Arefat, meš'aru-l-haram (Muzdelifa) i druga mjesta. Dakle, kod obavljanja ove temeljne islamske dužnosti, Allah, džellešanuhu, Svojom je odredbom propisao vrijeme i mjesto, a to znači da svi hodočasnici, ma koliko ih bilo, istovremeno i na tačno određenim svetim mjestima sudjeluju u obavljanju ibadeta hadža. Oni to čine čvrsto povezani i ujedinjeni, pojavno, svojom istovjetnom ihramskom odjećom, i suštinski, svojim čistim nijetom i najdubljim duhovnim doživljajem. Ljudi nigdje i nikada nisu toliko izjednačeni i približeni jedni drugima. Oni to postižu svojom vjerom koju, obavljajući hadž, uspiju da najdublje dožive i razumiju. Čine to po uzoru na sve ranije generacije od pamtivijeka, i što je još važnije, ugledaju se na odabrane Allahove, džellešanuhu, miljenike među kojima u kontekstu propisa hadža posebno mjesto imaju Ibrahim, alejhis-selam, i Muhammed, alejhis-selam. Tako je hadž izuzetna prilika da se sunnet posljednjeg Poslanika, alejhis-selam, bolje razumije i snažnije prihvati kao budući životni put i upotpunjeniji način islamskog vladanja.                Pogotovo što se hadžije, uz hodočašće u Mekki, svojom posjetom Muhammedovom, alejhis-selam, mezaru u medinskoj Revdi, i izravnim susretom sa svojim Vjerovjesnikom, srčano obavežu na još veću čestitost i kreposniji život po uzoru na njegov časni sunnet.

Uz vremensku i prostornu odrednicu, koje uvjetuju ispravno obavljanje hadža, i na koje smo već ukazali, za ovu islamsku instituciju vežu se značajne i dalekosežne poruke upućene svim ljudima, a ne samo hodočasnicima. Logično je da hadž, koji se na Zemlji oduvijek prakticira, u sebi sadrži univerzalne poruke cijelom ljudskom rodu. Ovim povodom istaći ćemo samo neke od njih, na koje, obznanjujući propise hadža, ukazuje Allah, džellešanuhu.

U Allahovoj Knjizi se u pravilu svaka poruka onima koji obavljaju hadž iskazuje u množini. Upućena je tom nepreglednom mnoštvu ljudi koji, kako smo istakli, i formalno i suštinski manifestiraju svoju jednakost i bratstvo, što bi u svim vremenima morala biti univerzalna težnja svakog pojedinca i svih naroda. Jedna Božija poruka glasi: ”Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi…” (el-Bekare, 199.), i tako se popravlja ranija praksa povlaštenih koji na Arefatu nisu stojali zajedno s ostalim ljudima, niti su prema pravilima zajedno s njima polazili s tog svetog mjesta. Hadž je sveopći muslimanski kongres na kojem učestvuju ljudi čije porijeklo, boja kože, jezik sporazumijevanja i socijalni status nisu bitni. Nikakve prednosti nema pojedinac nad pojedincem, osim u pobožnosti i dobročinstvu. Tada je svima stavljeno u dužnost da se oslobode odjeće koja ih čini različitim da bi se kod Kabe i na Arefatu susretali kao braća, potpuno jednaki.

Obredi hadža zahtijevaju duhovnu i fizičku disciplinu, poseban kodeks ponašanja. Jedinstvena je to usredsređenost na ciljeve koji milione ljudi pokreću na požrtvovanost oličenu u dugotrajnim pripremama za hadž, u velikom materijalnom odricanju, te naporima tokom putovanja i izvršavanja obreda. Stoga hadžiji ne smije biti svojstveno bilo šta što će eventualno oskrnaviti vrijenost ovog njegovog djela. Dok se obavljaju glavni obredi hadža, zabranjen je svaki vid izobilja i uživanja, kako bi se duše oplemenile i postigle punu predanost Gospodaru svjetova. Naročito se u danima hadža zabranjuju svađa i svaki ružan govor jer mogu dovesti u pitanje valjanost ovog ibadeta. Velika je ovo i trajna lekcija za ljude.

Allah, džellešanuhu, traži da se u vrijeme hadža naša vjera i spoznaja uzdignu do visokih razina, pa kaže:

وَمَا تَفْعَلُوا مِنْ خَيْرٍ يَعْلَمْهُ اللّٰهُۜ ”A za dobro koje učinite Allah zna…” (El-Bekare, 197.),  što znači da neće izostati Njegova nagrada za trun dobra koje smo posijali. Kako uzvišen motiv za svako naše dobročinstvo! Jedino da naš iman bude na tom stepenu pa da u svakom trenutku vjerujemo da Uzvišeni zna i vidi svako naše djelo.

Kada Kur'ani-kerim savjetuje da se ljudi pripreme za hadž, u prvi plan stavlja bogobojaznost odnosno duhovnu pripremu:

وَتَزَوَّدُوا فَاِنَّ خَيْرَ الزَّادِ التَّقْوٰىۘ وَاتَّقُونِ يَٓا اُو۬لِي الْاَلْبَابِ

”I onim što vam je potebno snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o, razumom obdareni.” (El-Bekare, 197.) Iskrenost i bogobojaznost, svijest o Božijem sveprisustvu, najbolja je priprema za svako naše djelo. To je put koji nas zasigurno vodi velikim životnim djelima. A trebalo bi da ovo najbolje mogu shvatiti oni koji razmišljaju i koji puno Allaha spominju.

Uz svijest o tome da je bogobojaznost najvažniji polog vjere i razumijevanja, i da se na njoj temelje velika ljudska djela, Kur'ani Časni, objašnjavajući propise hadža, kategorično zahtijeva da Uzvišenog mnogo spominjemo i da mu se kajemo i od Njega oprost za grijeh tražimo. Sjećanje na Allaha, džellešanuhu, jača naš iman u srcu i prosvjetljuje naš razum, dok naše iskreno kajanje i skrušena molba za oprost grijeha čiste i oplemenjuju dušu.

U ajetima o hadžu se kaže: ”A kada pođete s Arafata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” (El-Bekare, 198-199.)

Ovo je poruka za svakog Allahovog roba jer na najčasnijim mjestima i u najvrednijim tenucima hadža, kako smo naučili iz Knjige Plemenite, nema ništa vrednije od svijesti o Bogu Jedinom i iskrenog obraćanja Njemu Svemilosnom. Stoga u ovim blagoslovljenim danima, čestita braćo i sestre, u svojim kućama i džamijama i na svakom drugom čistom mjestu, mnogo se našeg Gospodara sjećajmo  i skrušeno Ga u dovama molimo da primi djela naša i da nam grijehe oprosti. A On je Onaj Koji Svoje kapije milosti i oprosta drži stalno otvorenim.

Još jedna neizmjerno važna kur'anska uputa nam se s hadžom obznanjuje. U ajetima koji slijede se objavljuje: ”Ima ljudi koji govore: ‘Daj Ti nama, Gospodaru naš, na Ovom Svijetu.’ Takvi na Onom Svijetu (koji vječno traje) neće imati ništa. A ima i onih koji govore:

رَبَّنَٓا اٰتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْاٰخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ ﴿٢٠١﴾

Gospodaru naš! Daj Ti nama dobro na Svijetu Ovome i dobro na Svijetu Onome, i muka u Vatri nas spasi.” (El-Bekare, 200-201.)

Ko je između pomenute dvije kategorije ljudi u prednosti, ko je od njih mudriji i dalekovidiji? Oni koji su preokupirani samo blagodatima jednog trenutka jer je očito da ovaj svijet brzo prođe, ili oni koji se ne odriču blagodati na Dunjaluku, ali vjeruju u Ahiret i mole se i za blagodati u vječnom životu. Oni vjeruju u Boga Svemogućeg i Njegov konačni sud u koji doista sumnje nema. Samo takvi zaslužuju dobro oba svijeta i zaštitu od kazne. Molim Stvoritelja svjetova da nas uputi i da najboljoj skupini pripadamo.

Naš plemeniti Poslanik, alejhis-selam, kako su prenijeli njegovi časni ashabi, najviše je ovu dovu Allahu, džellešanuhu, upućivao. U tome je savjet svima nama, njegovim sljedbenicima. On nas je iz svoje neizmjerne brige i ljubavi najboljim putem upućivao. Dokaz za to je i njegov kurban koji je, pored ličnog kurbana, redovno za svoj Ummet prinosio.

Poštovana braćo i sestre!

U ovim velikim, mubarek-danima imamo priliku da brojna dobra djela učinimo, ali znajmo da najvrednije što u prva tri bajramska dana možemo učiniti jesu naši ibadeti žrtvovanja kurbana. Nema dileme da su naši kurbani neprocjenjiva zaštita za našu djecu i porodice. Požurimo poslije bajram-namaza da svoju vjersku dužnost klanja kurbana obavimo. Oni koji se nisu pripremili, a imaju sredstva za kurban, neka donesu odluku i radi dobrobiti svojih porodica ovaj ibadet obave. Molim Allaha, džellešanuhu, da im u tome pomogne, te da primi ibadete od svih nas i da nas blagoslovi.

Braćo i sestre!

Dozvolite mi da vam s ovog mjesta prenesem bajramsku čestitku i za ovo vrijeme važne poruke reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina-ef. Kavazovića, a koja glasi:

Poslije vjere u Boga, kao najvećeg vida bogobojaznosti, vjerovanje u nepovredivost ljudskog bratstva, onako kako je to Allah zatražio od sinova Israilovih, vjernički je i ljudski aksiom, vrijednost pred kojom stoje nijema i pokorna stoljeća ljudskih stalnih zala i nereda.

Danas, kada se ponovo među nama žele oživjeti i nametnuti rasističke teorije i ideologije i kada se razlike u vjerovanjima žele iskoristiti za međusobna neprijateljstva i optužbe, iznimno je važno da ljudi od vjere dignu svoj glas i upozore na pogubne posljedice takvih nastojanja.

Naše putovanje, kao i putovanje svih vjerovjesnika, nije samo put čovjeka ka Bogu već i put čovjeka ka čovjeku. U vjeri čovjek ne smije biti napušten i ostavljen od drugih ljudi.

Svakim danom svjedočimo ljudskim nesrećama i tragedijama koje se odvijaju pred našim očima. Zato vas molim: ne okrećite glavu od siromaha, putnika namjernika i muhadžira, kako ne bi Allah i nama jednoga dana uskratio Svoju milost i pomoć kada nam bude najpotrebnija. Ne mogu nam biti uzor oni koji pozivaju na nasilje prema ljudima i opravdavaju ga i oni koji podižu zidove bodljikave žice među ljudima.

Mi možda jesmo jedna siromašna i napaćena zemlja, ali naša prsa ne smiju biti uskogruda, kao što nikada nisu ni bila. Božija milost obuhvata sve, On će je dati, kao što je obećao, onima koji budu bogobojazni i koji milosrđe prema ljudima budu pokazivali i koji ne budu olahko preko Božije riječi prelazili.

Odbacujemo i osuđujemo zlonamjerne riječi kojima se nastoji širiti laž o bosanskohercegovačkim muslimanima, o narodu kojeg su držali u logorima mjesecima i godinama i nad kojim su počinjeni strašni zločini i genocid!

Mi se nikada nismo bojali istine o sebi, jer u njoj živimo, kao što nikada nećemo pokleknuti pred zlom, niti mu povlađivati, pa ni onda kada ono bude dolazilo iz našeg naroda i kada iznutra zaprijeti našem biću. Činili smo to i u najtežim danima opsade naše zemlje. Pozivamo da to i drugi čine i da zlu koje se među njima širi ne povlađuju i da s njim ne koketiraju.

Bajram je prilika da na sebe i svijet oko sebe pogledamo iz perspektive našeg komšiluka, zajedništva i odgovornosti. Uzdignimo se iznad svakodnevnice i postavimo sebi cilj: živjeti životom koji je posvećen Bogu u zajednici s ljudima, u međusobnom poštovanju, dobru i plemenitosti, poručio nam je poštovani Reisu-l-ulema.

Braćo i sestre!

Bajramskom radošću i toplinom obnovimo naše porodične i rodbinske veze i učvrstimo naša prijateljstva. Odgovorno čuvajmo bosansku privrženost svim našim komšijama. U ovim danima posebnu vrijednost ima naša lijepa riječ i plemenito djelo prema nemoćnima, bolesnima i usamljenima među nama. Neka niko od potrebitih ne ostane uskraćen od naše pomoći i neka ona bude što izdašnija.

Cijenjena braćo i sestre!

Želim vam veliki uspjeh u vašim ibadetima i svima vam, povodom Kurban-bajrama, upućujem srdačne čestitke.

Bajram šerif mubarek olsun!