„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla.“ (El Bekare, 185)

Poštovana braćo i sestre.

Na početku današnje hutbe, druge po redu u najodabranijem mjesecu ramazanu , molim Uzvišenog Stvoritelja, Allaha, dž.š., da nam učini ovaj mjesec mjesecom milosti, oprosta i spasa od džehennemske vatre, da ga učini mjesecom sigurnosti, pokornosti, vjerovanja i upute da činimo ono što voli Allah, dž.š., i čime je zadovoljan. Molimo Ga da ramazan učini veličanstvenim za sva srca muslimana i da mu se potpuno predaju i postignu pobjedu, veličinu i ponos koji dolaze samo od Allaha, dž.š.

Mjesec ramazan je odabran mjesec po mnogočemu. Zato je Allah, dž.š., učinio nagradu za one koji poste samo u ime Allaha, dž.š., neograničenom, jer je odredio da nagrada za sva dobra djela može biti u rasponu od 10 do 700 puta, dok je nagrada za post u odabranom mjesecu, mnogo veća, i zna je samo Allah, dž.š., kada kaže: …osim posta, zaista je on moj i ja za njega nagradu dajem.

Koja je to posebnost i specifičnost ovog mjeseca po čemu se on izdvaja?

Mjesec ramazan je mjesec u kojem je Allah, dž.š., dao na poklon, podario čovječanstvu, ummetu Muhammeda, a.s., Svoju uputu, Svoju knjigu, Kur'an, a.š.

Nije samo Kur'an, a.š., objavljen u ramazanu već su sve Allahove objave ljudima dolazile u ramazanu kao što se vidi u hadisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s., koji kaže:

Vasile ibn Eska’ prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: „Suhufi Ibrahima, a.s., su objavljeni prve noći ramazana, Tevrat je objavljen 6. ramazana, Indžil 13. ramazana, a Kur'an je objavljen 24. ramazana. (Bilježi ga Ahmed)

Koliko li je samo vrijedan taj dar koji je namijenjen svim ljudima, koliko je veličanstven, jer nije namijenjen samo jednom narodu, već svim ljudima, i Arapima i nearapima, ljudima svih rasa i boja kože, ma gdje oni živjeli na zemaljskoj kugli.

Čovjek ima potrebu za ibadetom Allahu, dž.š., on je nemoćan, slab, ma koliko ovosvjetske moći, bogatstva, ugleda i časti postigao na ovom svijetu. Sva veličina se sruši u momentu nekih ličnih problema koje nije u stanju riješiti, ili bolesti, i na kraju smrti od koje niko ne može biti izuzet. Uzalud milijarde bogatstva, uzalud vlast nad milionima svojih sugrađana kad se ne može vladati svojim tijelom koje je podložno bolestima i valja leći na operacioni sto sa neizvjesnim ishodom. Ili se probuditi, ili sićušan, jadan otići pred Istinskog Vladara svega.

„O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.“ (Fatir, 15.)

U ovom mjesecu Allah, dž.š., je poslao ljudskom rodu Svoju uputu, zato je on najodabraniji, najbolji mjesec. Noć u kojem je došla Allahova Objava je najodabranija noć, melek Džibril koji je prenio Allahovu, dž.š., objavu je najodabraniji melek, Muhammed, a.s., posljednji Allahov, dž.š. poslanik, najodabraniji od svih Allahovih poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov svima njima.

Bez Allahove, dž.š., upute, Kur'ana, a.š., čovjek ne može postići sreću, mir, sigurnost, jer nije spoznao Svog Gospodara, Allaha, dž.š. Bez te spoznaje je čovjek u pravom sljepilu, jer nije slijep onaj ko nema ovodunjalučki vid, ko ne vidi očima već je slijep onaj čije je srce slijepo.

„Zaista, nisu slijepe oči već je slijepo srce koje je u grudima.“ (El-Hadždž, 46.)

Allah, dž.š., traži u Svojoj Objavi, Kuranu, a.š., da istinski spoznamo Allaha, dž.š. i Njegovu veličinu, pa kaže: „Znaj da nema drugog boga osim Allaha.“ (Muhammed, 19.)              

Zaista, postoji veliki broj dobrih, humanih ljudi, koji nikome ne žele zlo, koji čine razna dobra djela, ali im nedostaje vjera u Uzvišenog, nedostaje znanje o Allahu, dž.š., spoznaja Uzvišenog Stvoritelja kako bi osjetili slast posta, slast spominjanja Allaha, dž.š., kako bi njihova dobra djela dobila dimenziju nijjeta – namjere da su urađeni radi Onog koji nas je stvorio, život udahnuo, koji će nas usmrtiti onog časa koji je samo njemu poznat, i koji će nas pozvati na odgovornost za naša djela.

Za taj čas se moramo pripremati, a pored raznih drugih dobrih djela koje činimo, mi u ovom mjesecu postimo, učimo i izučavamo Kur'an, a.š., više nego u drugim mjesecima, spominjemo Allaha, dž.š., u svakom momentu i prilikama, jer to smiruje naša srca.

Allah, dž.š., kaže da upućuje one koji Mu se vrate i obrate:

„Oni koji vjeruju i čija se srca smiruju spominjanjem Allaha. Doista, spominjanje Allaha smiruje srca.“ (Er-Ra'd, 28)

Čovjek kad prihvati Allahov, dž.š., dar, Njegovu Knjigu, na taj dar mora uzvratiti djelima koja će ga spasiti i na ovom i na budućem svijetu, jer bez znanja, spoznaje i pokornosti Allahu, dž.š. nema sreće i spasa. Allah, dž.š., je naš Stvoritelj i tačno je odredio šta je to što će nam donijeti spas na ovom i budućem svijetu.

Poštovana braćo i sestre.

Ovaj ramazan živimo u posebnim okolnostima kada je cijeli ljudski rod zadesila kušnja straha od smrti i bolesti, straha od gubitka sredstava za život, straha od gladi. Ali ovaj ramazan kao i prethodni ramazani donio nam je sigurnost, selamet, vjeru u Allaha, dž,š., i pouzdanje u Njega.

Ostvarili smo neke nove dimenzije pokornosti Allahu,dž.š. U krugu svojih porodica smo onoliko koliko znamo, umijemo i možemo organizirali ibadete i sačuvali džemat, sačuvali zajedničko učenje Kur'ana – mukabele. Istina, zahvaljujući mnogim nama bliskim i dragim medijima možemo pratiti učenje Kur'ana svakodnevno, hutbe petkom i svakodnevno iftarske programe.

Činimo od ibadeta onoliko koliko je u našoj moći, a Allah nas i ne opterećuje onim što nismo u stanju podnijeti:

„Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.“ (El-Bekare, 286.)

„Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.“ (Et-Tegabun, 16.)

Allah, dž.š., je odredio džamijama posebno mjesto. One su najvažnije obilježje vjere islama i muslimana, zbog ezana, zbog namaza u džematu, zbog znanja koja se stiče u džamijama. Nažalost, zbog trenutne situacije u cijelom svijetu džamije u ovom mjesecu nisu ukrašene najboljim ukrasom, njenim posjetiteljima klanjačima. Kako se stvari odvijaju, nadamo se, uz Allahovu pomoć i milost, da ćemo uskoro ponovo osjetiti slasti ibadeta u džamijama.

Ovih nekoliko sedmica boravka u kućama nam je otvorilo oči i pokazalo koliko čovjeku treba društvo, koliko su ljudi upućeni jedni na druge, koliko mu je teška samoća i izolovanost, iako većina boravi u svojim kućama u krugu porodice i djece.

Družeći se u džematu ljudi ostvaruju jedinstven cilj a to je okrenutost Allahu, dž.š. i nastojanje da se stekne Njegovo zadovoljstvo. Isto je da li klanja u džamiji u Novom Zelandu, Australiji, Mekki, Medini, Turskoj, Bosni i Hercegovini, Americi…

I svaka druga druženja donose ljudima sreću i zadovoljstvo ali su prolaznog karaktera. Ponekad nekima donesu i nesreću i tugu kao što je to slučaj na sportskim okupljanjima ili nekim drugim sličnim manifestacijama. Samo vezanost za Allaha, dž.š., i okupljanja radi postizanja Njegova zadovoljstva, namaz u džamiji, hadž i umra, koji imaju jedinstven cilj, a to je pokornost Allahu, dž.š. donose trajnu sreću svima i zadovoljstvo i na ovom i budućem svijetu.

U agresiji na Bosnu i Hercegovinu porušeno je oko 1000 džamija, mesdžida i mekteba, a 7. maja je srušena Ferhadija džamiju u Banja Luci, te je stoga ovaj dan prihvaćen kao Dan džamija. Na ovaj dan sjećamo se svih porušenih džamija, mesdžida i vjerskih objekata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Obnovljena je izgradnja gotovo svih džamija i mesdžida i one su zasjale u punom sjaju, ljepše i funkcionalnije nego što su bile. Oni koji ne vole džamije nisu uspjeli u svojim nakanama, pokazali su samo svoj barbarizam i svoje jednoumlje.

Najgore rušenje džamija bi bilo ako bi se zapostavilo njihovo posjećivanje i činjenje ibadeta u njima, te gradnja i održavanje.

Allaha, dž.š. molimo da nam primi naše ibadete, da nas sačuva kušnje koja je zadesila cijelo čovječanstvo, da iz ovoga izađemo snažniji, bolji vjernici i da nam ova naša djela budu od koristi na Sudnjem danu.

Molimo te Gospodaru naš, učini da klanjači ponovo napune naše džamije, od Mekke i Medine do Indonezije i Amerike i da Ti svi zajednički ibadet čine, i mi ovdje u našoj domovini Bosni i Hercegovini.

Amin!

Prof. Halil Mehanović

Petak, 1. maj 2020. godine – džamija Behram-begove medrese