Poštovana braćo i sestre!

Uzvišeni Allah, d.š., u Kur'anu Časnom kaže: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dā da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili. (30:41)

Uzvišeni Allah stvorio je univerzum i uspostavio zakone u njemu. Sunce, mjesec, zemlja i druge planete u svom kretanju ne odstupaju od ovih zakona. U Allahovom stvaranju nema slučajnosti. Sve je stvoreno s mjerom i jasnom svrhom. Pored zakona u svijetu prirode, postoje i zakonitosti funkcioniranja ljudskih zajednica. Isti uzroci u povijesti rezultirali su sličnim posljedicama. Ljudske zajednice i pojedinici koje su svoj život organizirale na principima islama, postizali su uspjeh na svim životnim poljima. Ashabi Allahovog Poslanika, a.s.,  su jedna od tih generacija, za koju je Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže: Vi ste najbolja zajednica koja se ikada pojavila na Zemlji. (Alu Imran, 110) Ovaj ajet se odnosi, kako ističu mufessiri, na sve muslimane koji su ih slijedili u povijesti i generacije muslimana koji se trude da postignu njihov stupanj vjerovanja.

Na drugu zakonitost Allahu, dž.š., ukazuje u 3. ajetu sure Fatir: Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš nači promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja. (Fatir, 43) Kada se kod potonjih naroda pojave grijesi zbog kojih je kazna pogodila drevne narode, oni će se suočiti sa istim posljedicama, kaznama.

Lutov, a.s., narod je kažnjen zbog razvrata kojem su se bili odali kakav niko prije njih nije činio. Allah, dž.š., o ovom grijehu kaže: Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi! (El-A'raf, 81)

Na Lutov narod, koji je svojim činjenjm grijeha pomjerio granice prirodnosti, spuštena je kiša od pečenog blata, koja je zbrisala tragove njihovog postojanja na Zemlji.

Faraon koji je vladao Egiptom za vrijeme poslanstva Musa, a.s., uzoholio se na Zemlji. Njezine stanovnike podijelio je na stranke; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao. Faraon koji je sebe božanstvom smatrao, bijedno je sa svojom vojnom armadom završio u talasima Crvenog mora. Nimrud, vladar Babilona koji je sebe smatrao Božasntvom, umro je od ujeda komarca.

Poštovana braćo i sestre!

Živimo u vremenu prepoznatljivom po brzom naučno-tehnološkom napretku. U jednom desetljeću se događaju složenije promjene nego ranije u nekoliko stoljeća. U savremenom svijetu se posebno glorificiraju tekovine demokratije i ljudskih prava. Međutim, pojmu ”demokratija” učitavaju se  posebna značenja,  da se demokratijom i ljudskim pravom nazivaju ljudska djela i ponašanja koja su u suprotnosti sa učenjima dostavljenim Kur'anu, a.š., i  ranijim objavama, ljudskim razumom i univerzalnim moralnim vrijednostima. Demokratija ne znači uživanje sloboda bez granica, jer u sredinama u kojima nema granica vlada anarhija koja vodi u propast. U društvima u kojima nema ”ništa sveto”, sve postaje moguće.

Poroci i djela koja čini ovovremeni čovjek ukazuju da je izgubio moralni osjećaj, moralnog sudiju u svom srcu, da se udaljio od svoje izvorne prirode i Allahove knjige. Na ovo stanje ljudskog duha je ukazao Ibn Abbas riječima: Doći će vrijeme kada će se ohalaliti pet stvari: alkohol kojeg će ljudi nazivati drugim imenima, korupciju koju će nazivati poklonom, ubistvo kojeg će nazivati sumnjom, zinaluk kojeg će nazivati brakom, kamatu koju će nazivati trgovinom! Srce koje ohalali ovih pet stvari, ne bira sredstva za postizanje vlastitih ciljeva.

Poštivana braćo i sestre!

Svakodnevno svjedočimo ubistva nedužne djece, žena i ljudi u Palestini i regionu. Ljudski životi, imovina, čast, ugled i dostojanstvo na ovom dijelu planete zemlje su krajnje dehumanizirani. Čovjek zdravog uma se pita: U kojem smjeru ide ovaj svijet? Svako nasilje, pa i ovo ima svoj kraj. Čovječanstvo je danas na velikom testu.

Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže da je Benu Israilu u Tevratu bilo propisano: Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. (El-Maide, 32)

Naš imperativ je da na ovoj našoj rodnoj grudi, našem topraku, u ovom vremenu kada se nalazimo u zoni interesa drugih, promislimo o sebi, svom narodu, mladima i našem trajanju na ovim prostorima. Bošnjaci su se u posljednjih 250 godina suočili s brojnim iskušenjima, genocidom, masovnim zločinima s elementima genocida, protjerivanjima, uništavanjem i uzurpacijom imovine, uništavanjem i skrnavljenjem vjerskih objekata.

Bilo je vremena kada su u mirnodopskim uslovima vršeni zločini nad Bošnjacima. Prije 100 godina u Šahovićkoj dolini nad Bošnjacima su izvršeni masovni zločini s elementima genocida (sa 9. na 10. novembar 1924. godine). Država nije zaštitila ove ljude, a mnogi koji su se spasili, naselili su se na području Višegrada, Brčkog, Čelića i drugih dijelova Sandžaka i Turske. Brojni su dokumenti u kojima se reis Džemaludin Čaušević 1919. godine obraća nadležnim vlastima da zaštite muslimane u Bosni i Hercegovini, jer im je oduzimana imovina, stoka, ostaju na rubu siromaštva. Oni koji su protestovali protiv toga, dodatno su bili kažnjavani.

Naš narod je samo u XX stoljeću uspio da prebrodi veoma teška iskušenja, i to u četiri državna okvira. Granu na kojoj smo stajali nisu uspjeli odsjeći? Naša sloboda i druga prava su skupo plaćeni, sa mnogo krvi i iskušenja, od kojih i dan-danas osjećamo posljedice. Ali, veliku opasnost danas predstavlja naš odnos prema grani na kojoj stojimo. Allah, dž.š., nas opominje, da svako prepiranje, podjele, rezultiraju gubljenjem borbenog duha i klonulošću. Ne smijemo sebi to dozvoliti. Hrabrost i viteštvo su odrednice Bošnjaka. Naša omladina je veliki resurs. Naša omladina se nalazi pred velikim ispitom, izazovom. Za svoju poziciju u ovom društvu se treba izboriti, kao i za sve drugo. Nužno je da počnemo sebi postavljati pitanja, pa i u kritičkom tonu. Šta sam ja učinio? Da li sam mogao više? Da li sam učinio bar ono što sam trebao?

Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže: I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (El-Enfal, 46)

U Kur'anu i sunetu se ukazuje ljudima da je za stabilnost jedne zajednice veoma važno načelo pravde. Gdje prvda vlada tu je reda i mira. Narod koji je pravdom okićen najsretniji je narod. Gdje pravda vlada tu je blagostanje. Nepravda, slabi duh jednog naroda. Najviše uspjeha u povijesti islama postigli su vladari koji su postigli najveći stepen pravde u državi. Jedan od takvih je bio h. Omer.

U jednoj predaji se navodi da je halifa Omer, r.a., jedanput pozvao glavnog blagajnika državne blagajne, Muajkiba, dok je kod njega sjedio njegov sin Asim ibn Omer, pa je Omer, r.a., rekao blagajniku: „Znaš li šta je uradio ovaj pored mene (pokazujući na svog sina)? Otišao je u Irak i obavijestio je tamošnje stanovnike da je on halifin sin, pa su mu oni dali poklone u zlatu, srebru i hrani, te jednu lijepo izrađenu sablju.” Asim je na to rekao: „Nisam zbog toga išao u Irak, već kad su oni saznali da sam ja halifin sin oni su mi dali poklone.” Tada je Omer rekao Muajkibu: ”Uzmi sve ovo što je Asim donio iz Iraka i stavi u državnu blagajnu.”

Princip pravde i dodjela odgovornih funkcija ljudima koji su ih dostojni, koji javno dobro postavljaju ispred ličnog interesa, koji će se boriti da sačuvaju i unaprijede stanje formula je uspjeha u našim zajednicama.

Uzvišeni Allah, dž.š., nam u tom kontekstu poručuje: Allah vam naređuje da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite! Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi. (En-Nisa’, 58.)

Čovjek ukoliko se potrudi mnogo toga može promijeniti i unaprijediti u zajednici, sredini u kojoj živi. Promjena će se dogoditi samo onda kada dođe do promjene u ljudskoj duši, kada je čovjek ukrasi ibadetom i drugim dobrim djelima. Iluzorno je očekivati promjenu a ne poduzimati potrebne akcije. Muslimani su u stanju da za kratko vrijeme mnogo toga unaprijede, ukoliko budu težili da žive u islamu kako su to činile prve generacije muslimana.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje. (Ali-Imran, 8)


Hatib dr. Mensur-ef. Husić

Petak, 27. septembar 2024.,

Džamija Behram-begove medrese