Ahmed Hatunić

U ovom radu bavit ćemo se pitanjem odlaska žene u džamiju kroz prizmu fetvi, rezolucija i preporuka koje je donijelo Evropsko vijeće za fetve i istraživanja. Pri tome ćemo se vratiti stavovima islamskih pravnika klasičnoga perioda i upoznati se sa njihovim argumentima. Stav da se ženi ne smije uskraćivati pravo obavljanja namaza u džematu i džamiji ukoliko je bezbjedna nalazimo u sunnetu Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., na šta ćemo se u dokazivanju dozvoljenosti toga čina oslanjati. U okvirima ove teme obradit ćemo i pitanje boravka i ulaska u džamiju za ženu koja se nalazi u stanju mjesečnog ili postporođajnog krvarenja (hajd i nifas) i pribjeći stavu određenog broja savremenih i dijela učenjaka klasičnog perioda koji ženi u tom stanju dozvoljavaju boravak u džamiji radi slušanja ili držanja predavanja ili drugih aktivnosti koje nisu čisto ibadetske poput namaza ili učenja Kur'ana.

UVOD

Odlazak žene u džamiju je pitanje čija je aktualizacija proistekla iz postojanja restriktivnog stava dijela islamskih pravnika i nekih muslimana koji nalaže da žena treba da izlazi iz svoje kuće samo u krajnjoj nuždi. Svoje mišljenje nastoje argumentirati doslovnim shvatanjem i tumačenjem određenih šerijatskopravnih izvora, koji ograničavaju kretanje žene van porodičnog doma, neopravdano pridodajući tome i odlazak u džamiju, uprkos postojanju islamskih tekstova koji joj to, uz uvjet bezbjednog odlaska, povratka i nepostojanja nereda (al-fasād) garantiraju.

ODLAZAK ŽENE U DŽAMIJU U FIKHU EVROPSKOG VIJEĆA ZA FETVE I ISTRAŽIVANJA (EVFI)

Pitanjem prava žene da odlazi u džamiju radi obavljanja namaza EVFI se bavilo u fetvi na svome 16. redovnom zasjedanju 2006. godine, koja je izdata pod naslovom: Pravo žene da odlazi u džamiju. Bio je to odgovor na pitanje arapskog kulturnog udruženja u gradu Orhusu u Kraljevini Danskoj, koje tu ima malu džamiju, naročito posjećenu u vrijeme ramazana, kada se napuni klanjačima: starcima, mladićima, odraslim muškarcima i ženama. Gužva i tjeskoba ih je prisilila da postave šator i da iznajme posebne mokre čvorove za žene, što im olakšava prisustvo u džamiji. Međutim, neki su im uputili prigovor da ne treba da se obavezuju time, jer žena nije dužna prisustvovati namazima u džematu i njen namaz u kući je bolji za nju.

U fetvi je kazano da to udruženje ima obavezu da osigura prostor za žene ukoliko je to ikako moguće, zbog njihovog prava da prisustvuju namazima u džematu, džuma-namazu, teravih-namazu, učešća na predavanjima i časovima koji se daju u džamijama. Vijeće navodi više razloga za to:

a) Vjerovjesnikova, s.a.v.s., preporuka da se ženama ne zabranjuje džamija, shodno njegovim riječima: ‘Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove kuće!’ U ovom hadisu je potvrda prava žena na prisustvo u džamiji zajedno s muškarcima. Osnova u obavezujućim propisima (al aḥkām al-taklīfiyya) jeste da su žene rođene sestre muškaraca, osim u onome što je Zakonodavac izuzeo, zbog specifičnosti svakoga od polova pojedinačno.

b) Praksa Vjerovjesnika, s.a.v.s., za vrijeme njegovoga života i muslimana koji su bili poslije njega u vremenu pravednih halifa (al-ẖulafā’ al-rāšidīn) potvrdila je da su žene dolazile u džamije i prisustvovale namazima u džematu, džuma-namazu i drugim aktivnostima.

c) Potreba žena koje žive u evropskim sredinama da imaju pravo na duhovnu i odgojnu nadogradnju i da aktivno učestvuju u aktivnostima muslimanske zajednice, što se na najbolji način ostvaruje u džamijama, u ramazanu naročito.

Vijeće je o ovom pitanju na svome 24. redovnom zasjedanju 2014. godine donijelo rezoluciju pod naslovom: Žena i odlazak u džamiju. U njoj je na glasilo da džamija ima veliku važnost u islamu, a naročito u zemljama u kojima muslimani žive kao manjine, gdje predstavlja osnovnu priliku za učvršćenje veze koja povezuje muslimane i muslimanke s Uzvišenim Allahom. Isto tako, džamija je najbolji prostor za učvršćivanje međusobnih veza među muslimanima i uzdizanje i uspostavljanje islamskih obreda i islamskih društvenih i moralnih obilježja. Zakonito pravo žene je da posjećuje džamiju i boravi u njoj radi zakonitih postupaka koje potvrđuju nesumnjivi dokazi (al-mutawātir) iz Allahove knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Na osnovu navedenoga Vijeće je zaključilo:

a) Nije dozvoljeno ženi zabraniti njeno pravo na džamiju. Naprotiv, oni koji se brinu o džamijama dužni su da bodre muslimanke da u njih dolaze. U osnovi, nije uvjetovano podizanje zida ili pregrade između safova muškaraca i safova žena, koji su iza muških safova u džamiji, na osnovu prakse u vremenu Vjerovjesnika, s.a.v.s. Ako bi se to ipak učinilo, uvjet njene dozvoljenosti je da ih ta pregrada ne smije spriječiti u viđenju imama ili prethodnog safa, da bi njihovo pristupanje (al-iqtidā’) u džemat bilo ispravno (al-saḥīḥ).

b) Potrebno je da se za žene osigura prostor za namaz u džamiji onako kako se on osigurava za muškarce. Ne treba im uzrokovati bilo kakvu tjeskobu prilikom dolaska u džamiju, jer sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nalaže dozvolu prisustva muškaraca i žena u džamiji, sve dok se pri tome poštuju islamske norme i preporuke ponašanja.

c) Od žene nemuslimanke se neće tražiti ono što joj pričinjava poteškoću prilikom ulaska u džamiju pa će u nju dolaziti čak i ako nije nije pokrivena (al-maḥtağaba), sve dok osjeća stid i poštovanje, ako je njen ulazak u džamiju radi zakonitog interesa, kao što je upoznavanje s islamom i sl.

d) Žena ima pravo boravka u džamiji radi itikafa (al-i ͑tikāf ) ili radi posjete onome ko je u itikafu ili zbog prisustvovanja bilo kojoj zakonitoj aktivnosti, kao što ima pravo da održi predavanje ili čas i onda kada mu prisustvuju muškarci ili da učestvuje u upravi džamije i njenim aktivnostima, na što ukazuju poznati islamski tekstovi.

Vijeće preporučuje muslimanima u Evropi i zemljama gdje su manjina da vode računa o položaju i mjestu koje zaslužuje žena. Također, Vijeće je naložilo da se prema njoj u džamijama odnose na način koji priliči islamu i poštovanju koje ona uživa.

Cijeli tekst, objavljen u 1/150. broju Časopisa za islamske teme i kulturu Hikmet, s podnaslovima:

  • UVOD
  • ODLAZAK ŽENE U DŽAMIJU U FIKHU EVROPSKOG VIJEĆA ZA FETVE I ISTRAŽIVANJA (EVFI)
  • STAV ISLAMSKIH PRAVNIKA O PITANJU ODLASKA ŽENE U DŽAMIJU
  • ODLAZAK ŽENE KOJA IMA MJESEČNO ILI POSTPOROĐAJNO KRVARENJE (AL-ḤAYḌ WA AL NIFĀS) U DŽAMIJU RADI SLUŠANJA PREDAVANJA ILI OBRAZOVANJA U ODLUKAMA EVFI
  • ODLAZAK ŽENE KOJA IMA MJESEČNO ILI POSTPOROĐAJNO KRVARENJE (AL ḤAYḌ WA AL-NIFĀS) U DŽAMIJU RADI SLUŠANJA PREDAVANJA ILI OBRAZOVANJA U STAVOVIMA ISLAMSKIH PRAVNIKA
  • ZAKLJUČAK.

nalazi se na linku: Odlazak žene u džamiju u fikhu Evropskog vijeća za fetve i istraživanja (EVFI)