Mustafa Gobeljić

Svaka upućenija osoba u nauke islama zna da islam nije samo vjera,  samo duhovnost, onostrano, ili eshatologija. Islam je, također, i ovaj svijet, i ovaj život, zakon, obrazac, model/paradigma, ili, kako to volimo kazati, zaokružen svjetonazor ili sistem življenja. Islam regulira svaki naš životni korak, od rođenja (akike) do smrti (dženaze). Ako je to tako, a jeste, onda se neizostavno nameće zaključak, kako islam, kao “zaokružen stil življenja”, neminovno utiskuje snažan pečat na ukupni život i ponašanje svojih sljedbenika. Ustvari, ako želimo živjeti islamskim životom, onda sve dimenzije našeg bića i sva naša ponašanja moraju biti usklađena s temeljnim načelima i odrednicama islama.

Jedna od izrazito prepoznatljivih dimenzija islama je insistiranje na svekolikoj čistoći: duhovnoj i materijalnoj, ličnoj i kolektivnoj. Nas u ovom slučaju interesira područje lične higijene Bošnjaka i povezanost tog kulturnog fenomena s učenjem našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

KULT VODE

Nedvojbeno je da i Kur'an i hadis daju snažan poticaj muslimanima u pogledu njegovanja lične i opće higijene, koja je nekad uvjet za obavljanje određenih islamskih dužnosti, a nekad se tretira kao opće dobro, kao opća korist za čovjeka. Taj podsticaj je izrazito dominantan u okviru učenja islama. Kada je riječ o ovoj temi, jasno je da je voda, kao jedan od velikih Božijih nimeta, osnovno sredstvo za održavanje lične i kolektivne higijene čovjeka. I upravo iz tih razloga kod muslimana se, u neku ruku, razvio kult vode, ili snažan osjećaj poštovanja prema tom Božijem daru, odnosno snažna potreba da se voda ima nadohvat ruke.

„Kod Bošnjaka kult vode iskazan je kroz zaista visoku kulturu stanovanja, gdje se ne samo kuće grade uz vodu, već se i čitavi rukavci provode direktno kroz kuću: Begovina u Stocu je praktično na vodi, kao i drugi, ne manje vrijedan stambeni kompleks Velagićevina na Buni kod Mostara. Tu je ispod najstarije kuće, tzv. Londže, proveden rukavac rječice Bune, ne samo da bi voda služila za svakodnevnu upotrebu, već da bi bila i ugođaj i odmor za dušu…

O sarajevskim česmama da se i ne govori. Sam Evlija Čelebija nabraja 169 česama u šeheru, u vrijeme kada je taj šeher imao relativno malo stanovnika, a posljednja evidencija pred dolazak Austro-Ugraske govori o približno 160 česama i šadrvana najrazli čitijih veličina, značaja i osebujnog izraza umjetničkog poriva domaćeg graditelja.“

U kojoj mjeri je kod ovdašnjih muslimana prisutan kult poštovanja prema vodi svjedoči i činjenica da se u svakodnevnom životu u svakoj prilici daje prednost starijim osobama, osim u slučaju pijenja vode. Tada važi pravilo ‘mlađeg je žeđ’, što znači da se vodom poslužuju prvo mlađi članovi zajednice, jer je voda izvor života. Uz to, upravo iz poštovanja prema vodi, važi pravilo da se slavina, čim prestane potreba za vodom, zatvori jer je ‘grehota da džaba voda teče’.

Nema sumnje da su brojne Poslanikove izreke, u kojima on tretira pitanje vode, imale odlučujući utjecaj na odnos Bošnjaka prema ovom Božijem daru i neprocjenjivo važnom prirodnom resursu.

U jednom hadisu Božiji Poslanik kaže: Tri su čovje ka s kojima Allah neće razgovarati na Sudnjem danu i neće ih ni pogledati:

– čovjek koji se lažno zakune da je za robu dao više od onoga što je stvarno dao,

– čovjek koji učini lažnu zakletvu da bi njome prigrabio imovinu nekog muslimana i

– čovjek koji nije dao (žednom) višak vode, a kome će Allah reći: ‘Uskraćujem ti danas Svoje dobročinstvo isto kao što si ti uskratio višak onoga što nisi svojom rukom nabavio’.

Nije sevab i obaveza napojiti samo žednog čovjeka, nego i svako drugo živo biće. Voda je jedan od osnovnih elemenata života i musliman je nema pravo uskratiti nijednom Božijem stvorenju.

Ebu Hurejre, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Pješačeći, neki je čovjek silno ožednio, pa je sišao u jedan bunar i napio se vode. Kada je izašao, ugledao je psa kako zbog silne žeđi jede zemlju.

– Ovoga je stiglo isto ono što je bilo stiglo i mene – pomislio je.

Spustio se u bunar, napunio svoju cipelu (vodom) i držeći je u zubima, ispeo se i napojio psa. Allah mu se za to zahvalio i oprostio mu grijehe.

– Allahov Poslaniče, imamo li, zaista, nagradu i za životinje?- upitali su (prisutni).

– Za sve živo ima nagrada – odgovorio je on.

Cjeli tekst, objavljen u 1/150. broju Časopisa za islamske teme i kulturu Hikmet, s podnaslovima:

  • UVOD
  • KULT VODE
  • ISPIRANJE USTA I PRANJE ZUBA
  • PRANJE RUKU PRIJE I POSLIJE JELA
  • PRANJE U TOALETU
  • ABDEST I GUSUL
  • DEPILIRANJE I PODREZIVANJE NOKATA
  • ZAKLJUČAK.

nalazi se na linku: Hadis u kulturi održavanja lične higijene Bošnjaka.