Znanje je temelj svakog dobra, dok neznanje uzrokuje slabost i inferiornost s kojom dolaze mnoge nedaće i iskušenja, poručio je danas muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović na hutbi koju je održao u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici.

Dodao je kako svrha znanja nije da bude pohranjeno u knjizi koja se ne čita i ne razumijeva.

– Ono postaje svjetionik kada se primijeni, kada čovjek otkrije svoje mogućnosti i jasno vidi svoje najpreče obaveze, kada je spreman doprinijeti općem dobru i kada čuva pravo drugoga – pojasnio je muftija Fazlović.

Između ostalog, u hutbi je govorio o trajnim djelima, ulozi vakufa i znanja, te o odgovornosti zajednice prema vlastitoj duhovnoj i društvenoj budućnosti. Hutba je bila prožeta i kur’anskim porukama o vječnosti dobrih djela, te je ukazano i na historijsko iskustvo Bošnjaka koji su kroz vakufe i institucije znanja gradili stabilan društveni i moralni poredak.

Hutba muftije Fazlovića penosimo u cijelosti: 

“Hvala neka je Allahu Uzvišenom, Stvoritelju Nebesa i Zemlje. On je i vidljive i nevidljive svjetove natkrilio Svojim znanjem i dobrotom. Njegovom mudrošću i odredbom je data svrha i smisao svemu što postoji. Po Njegovoj volji se sve kreće i održava u postojanoj harmoniji. On je između Svojih najboljih stvorenja izabrao poslanika Muhammeda, alejhi selam, objavio mu Svoju posljednju Knjigu i poslao ga kao milost svim svjetovima.

U toj Plemenitoj knjizi Svemilosni Gospodar obznanjuje: Ono što vi imate presahnut će (prolazno je), ali je ono što je kod Allaha neiscrpno (vječno). One koji su strpljivi nagradit ćemo prema onom najljepšem što su uradili. Onome ko čini dobro, bilo da je muško ili žensko, a vjernik je, dat ćemo, svakako, da živi ugodnim životom, i nagradit ćemo ih prema onom najljepšem što su uradili. (En-Nahl, 96-97)

 Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio: ”Kada čovjek s ovog svijeta preseli, prestaje mu teći nagrada za njegova djela, izuzev u tri slučaja: prvo, dobročinstvo koje trajno ljudima donosi korist (kao što je, naprimjer, vakuf); drugo, znanje koje donosi stalnu korist za ljude; i treće, sinovi i kćeri koje je dobro odgojio, a oni za njega upućuju dovu (i po dobru ga spominju).” (Muslim)

Draga i poštovana braćo!

U ambijentu ove čuvene Sultan Ahmedove džamije, u središtu čaršije ovog lijepog grada, i u kompleksu važnih zdanja Muftijstva zeničkog i Medžlisa Zenica namijenjenih za duhovno, obrazovno, kulturno i administrativno djelovanje Islamske zajednice, želio bih, s ovog časnog mjesta i u odabranom džumanskom času, s vama podijeliti razmišljanja o navedenim porukama iz Kurani-kerima i hadisi-šerifa.

Date su nam na našu veliku i trajnu radost i sreću.

U ovim ajetima se uzastopno ponavlja da će Allah, dželle šanuhu, one među Svojim robovima koji vjeruju i rade dobro, i koji su strpljivi i ustrajni, nagraditi prema onom najljepšem što su uradili – prema onom najljepšem što su učinili. U pojedinim glasovitim tumačenjima ovih kur'anskih znamenja se navodi da će takvima za sva njihova dobra djela biti dodijeljena nagrada prema najboljim njihovim djelima.

Na početku ovog niza poruka iz sure En-Nahl jasno se predočava da je ono što je kod Allaha neiscrpno, vječno – ve ma ‘indellahi bakin. Svevišnji iz Svoje milosti neizmjerno i trajno daje i nagrađuje. O trajno vrijednim djelima, za koja će ljudima i poslije smrti teći nagrada, posvjedočeno je i u poznatom hadisu koji smo citirali, a to su: vakuf kao sadaka džarija, korisno znanje i dobro odgojeno, čestito potomstvo.

Inspirirani plemenitim zalogom koji je na najljepšem kastu i najboljem amelu mnogih plemenitih generacija Bošnjaka sve do danas nastajao na ovom mjestu višestoljetne duhovnosti i kulture, ukazat ćemo na dalekosežno značenje i vrijednost neraskidive povezanosti vakufa i znanja, osvjedočene osnove za odgoj i podizanje zdravih i snažnih generacija.

Cijenjena braćo!

Allah, dželle šanuhu, u ovom dunjalučkom životu dao nam je kratko vrijeme, ali nam je ostavio mogućnost da se dobrim djelima vrijednost tog života produži i ovjekovječi. Među tim djelima se posebno izdvaja vakuf – djelo koje je ostavljeno radi Allahovog zadovoljstva čija vrijednost postaje stalna, neprekidna, i iz kojeg se dobro širi uglavnom na uređen način, odnosno putem institucije.

Korisno znanje je također trajno vrijedno djelo koje se prenosi budućim naraštajima: podučavanjem i pisanjem, osnivanjem i razvijanjem škola, univerziteta, biblioteka, istraživačkih centara…

Vakuf je mnogo više od darivanja imetka. To je svjedočanstvo da vakif misli i brine o budućnosti, o generacijama koje dolaze, o ljudima koje možda nikada neće upoznati. Vakuf je jasno manifestirana mudrost i trajna poruka koja glasi: ”Nisam živio samo za sebe.”

Nema sumnje da su i vakifi ispisivali najsvjetlije stranice kulture i civilizacije još od najranijih vremena muslimanske povijesti. Brojni izvori svjedoče da su se mnogi plemeniti vakifi, nadahnuti jasnim islamskim učenjima i visokim moralnim načelima, istakli kao duhovni i kulturni preporoditelji podižući impozantne materijalne zadužbine na čijim su se temeljima razvijale najpoznatije vjerske, kulturne, naučno-obrazovne, socijalne i privredne institucije.

Zenica 5.jpg - Muftija fazlović u Zenici: Znanje je temelj svakog dobra, vakuf je mnogo više od darivanja imetka

A poznato je da su se na ideji i vrijednosti vakufa nerijetko podizali i razvijali cijeli gradovi. U mnogim dijelovima svijeta. I u našoj dragoj Bosni, zemlji vakufa s kojima su nastajale i najstarije škole ovog podneblja, bosanske medrese. U Sarajevu, ovdje u Zenici, Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Zvornku… 

Draga braćo, poštovani džematlije!

Prvi objavljeni ajeti Kur'ani-hakima nam govore da su vjera i dobro postupanje neodvojivi od razmišljanja, znanja i odgovornosti. Prvi tren Poslanikove, alejhi selam, veze s Uzvišenim Bogom ispunjen je glasovima koji čine riječ ikre’ što znači čitaj, uči, stiči znanje koje odgaja i oplemenjuje. Jer samo oplemenjujuće i prosvjetljujuće znanje čuva čovjekovo srce i um od obijesti, sebičnosti i nepravde. Pomaže čovjeku da razlikuje istinu od zablude, trajno od prolaznog, korisno od štetnog.

Znanje je temelj svakog dobra, dok neznanje uzrokuje slabost i inferiornost s kojom dolaze mnoge nedaće i iskušenja. Njegova svrha nije da bude pohranjeno u knjizi koja se ne čita i ne razumijeva. Ono postaje svjetionik kada se primijeni, kada čovjek otkrije svoje mogućnosti i jasno vidi svoje najpreče obaveze, kada je spreman doprinijeti općem dobru i kada čuva pravo drugoga. U Knjizi spuštenoj s Plemenitih Visina se također objavljuje: On daruje znanje onome kome hoće, a onome kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (El-Bekare, 269)

Kada se vakuf i znanje sjedine, nastaje najvrednije trajno dobro.

Pojedincima, vakifima i znalcima zalog je na oba svijeta, a zajednici i društvu, svim Božijim robovima, svemu stvorenom, nemjerljivo mnogo plodova daje. Naši dobri prethodnici su bili utemeljitelji mekteba, kiraethana, medresa, univerziteta, biblioteka… Znali su da zajednica istinski napreduje samo kada se znanje sistematski, institucionalno podučava i prenosi.

Stoga je i danas pred svima nama najviši imperativ da čuvamo ovu svijetlu tradiciju. Svaki doprinos institucijama znanja – od mekteba do univerziteta – jeste ulaganje u najčvršći temelj i našeg opstanka i našeg napretka. Kada ulažemo u znanje, ulažemo u mlade koji će sutra biti učitelji, imami, ljekari, pravnici, inženjeri, poduzetnici… Bit će roditelji, odgovorni nosioci emanetâ u porodici i društvu, ako Bog da. 

Zenica 1.jpg - Muftija fazlović u Zenici: Znanje je temelj svakog dobra, vakuf je mnogo više od darivanja imetka

Draga braćo!

U vremenu koje brzo teče, s puno neizvjesnosti, vratimo se našim čvrstim osloncima. Vakuf nas uči svim vidovima solidarnosti, a znanje razboritosti. Vakuf nas veže za zajednicu, a znanje nas čini svjetlom unutar nje. Zajedno su postojano ishodište i jasan put brige i odgovornosti za odgoj i obrazovanje naše djece i omladine.

Zato je važno da se svako od nas preispituje šta iza sebe ostavlja. Kako svi zajedno možemo još više doprinijeti da u našim mahalama, selima i gradovima, u našim džematima, okupljamo ljude, podstičući jedni druge na privrženost vlastitim vrijednostima?

Podsjetimo se da mi Bošnjaci širom svoje lijepe domovine, a i gdje god smo u cijelom svijetu, pokazujemo da smo i darežljivi i otvoreni za znanstvene iskorake u more bez obala, da nam je stalo i do pojedinačnog uzdizanja svakoga od nas, ali i do dobrobiti svih ljudi.

Ipak, iako baštinimo i istrajno čuvamo ove nadvremenske vrijednosti – dobročinstvo u zalogu vakufa i ustanove u kojima se uči i podučava – sve do danas pratili su nas pokušaji nedobronamjernih da nas se prikaže onakvima kakvi nikad bili nismo.

O nama se u svijetu gdje vladaju mjerila objektivnosti govori kao o čestitom, strpljivom i miroljubivom narodu, koji teži da s drugima i drugačijima živi u miru i harmoniji. Prihvaćeni smo kao narod koji nije prijetnja nikome ko ga uvažava i ne nasrće na njegove neprikosnovene vrijednosti: vjeru, zemlju i domovinu, jezik, tradiciju. Takvima nas vide oni koji nisu zaslijepljeni mržnjom i čije uši nisu zapušene naslagama laži i neistina.

Onima koji su opterećeni lošim namjerama, mržnjom i pohlepom, valja se osloboditi svih tih okova, suočiti se s istinom i izbaviti iz samoblokade: emocionalne, racionalne, moralne, ljudske. Da bi čovjek bio čovjek – nužno je da otvori svoj duh prema Istini.

Mi ćemo, s Božijom pomoći, ostati kakvi jesmo u našem odnosu prema drugima jer nam je duboko usađen svevremenski postulat da svi ljudi imaju jednaka prava na svoje dostojanstvo i izbor vlastitih vrijednosti. Ostajemo vjerni i odani svom Gospodaru i svojoj vjeri, svom narodu i svojoj domovini. S drugima koji to prihvataju dijelit ćemo zajednička dobra koja će nas povezivati u budućnosti kao što su nas povezivala u hiljadugodišnjoj prošlosti ove naše zemlje. Požrtvovani smo i spremni da uvijek čuvamo ono što je pripadalo našim precima i što treba da bude naslijeđe naših potomaka. 

Dragi i poštovani vjernici!

Allaha Svemogućeg molimo da nas obaspu blagoslovi koje je u dovi svom ummetu namijenio plemeniti poslanik Muhammed, alejhi selam: O, vjernici, neka vas Allah čuva! Neka bdije nad vama! Neka vas sačuva od svega što je ružno! Neka vas pomogne! Neka vas uzdigne! Neka vam na pravi put ukaže! Neka vas uzme u Svoju zaštitu! Neka odagna od vas svaku nesreću i neka sačuva vašu vjeru! (Taberani, Evsat; Ebu Nu'ajm, Hil'jetu-l-evlija)

Gospodaru naš, nadahni nas da činimo dobra djela koja vječno traju (el-bakijat es-salihat), koja će kod Tebe biti najbolje nagrađena i ono u što ćemo se najbolje pouzdati (El-Kehf, 46). Amin!”