I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas od vrste vaše stvara žene da se uz njih smirite, što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 30:21)

Porodica se zasniva sklapanjem braka, u prisustvu svjedoka, porodica mladenaca, rodbine i prijatelja, a prema preporukama Časnog Kur'ana i Sunneta.

U izgradnji snažne porodice nezamjenjiva je uloga žene. Ona nerijetko ima presudan utjecaj, dobar ili loš, na ostale članove porodice. Poznati pjesnik Hafiz Ibrahim govori o ženi kao pravoj školi čiji je proizvod plemenito društvo. Žena se nalazi na onoj tako važnoj stazi ka duhovnom rastu članova porodice. U tome joj je potrebna zaštita i puna podrška. (…)

Porodicu ne čini snažnom samo jedno svojstvo. Snaga dolazi iz načina na koji  članovi komuniciraju, kako se odnose jedni prema drugima i šta porodica kao grupa,  odnosno porodični članovi kao pojedinci rade da bi podržali jedni druge. Snažne porodice komuniciraju lahko i dobro, često, otvoreno, jasno i direktno. Među njima se  odvija  mnogo razmjene osjećanja, nada, snova, strahova, užitaka, tugovanja  i  iskustava, kroz razgovor i zajedničke aktivnosti. Vjerovatno je najvažnija  komunikacijska vještina  slušanje.

Zadovoljstvo  je  stanje  u  kome  je  čovjek dovoljno  sretan  sa  onim  što  ima,  odnosno zahvalan odredbom Gospodara. Zadovoljne porodice su stabilne i ne dozvoljavaju drugima da određuju, na bilo koji način, ono što one treba da budu ili  imaju. Jake porodice imaju potrebu  za  povezivanjem  sa  prošlošću,  one  imaju  povijest,  čuvaju  je i prenose novim naraštajima. Ona se stvara pričanjem  najdražih  porodičnih priča,  važnih  događaja koji  su se desili članovima porodice ili pak ostajanjem u kontaktu sa njenim članovima kada se odsele. Također, porodična historija se čuva porodičnim okupljanjima, komuniciranjem i korespodencijom, te osiguranjem da djeca upoznaju članove familije koja im pomaže da steknu osjećaj pripadnosti i identiteta. (…)

Porodice  koje znaju da se nose sa izazovima i da izađu u susret individualnim potrebama svojih  članova su otpornije na krize i stres. Otporne porodice rješavaju probleme u međusobnoj saradnji, zajedničkim razmišljanjem i otvorenošću jednih prema drugima, kao i njihovim idejama. Ovakav pristup doprinosi jačanju porodice, te  predstavlja njenu samozaštitu. (…)

Snažne porodice imaju fokus na uspjeh umjesto neuspjeha. Ne misle o  onome što nisu postigle već svoje slabosti pretvaraju u svoje snage.  Stalno preispitivanje, priznanje grešaka i iskreno pokajanje članova porodice je od iznimne važnosti. Time se stiče unutarnja snaga, jača vjera u Allaha i međusobno povjerenje u porodici.

Vrijednosti su ogledalo onoga što jesmo, naše kulture i našeg jedinstvenog naslijeđa. One daju porodici  moć da uspostavi prioritete u donošenju odluka važnih za  život. Vrijednosti imaju uticaj na sve odluke i izbore koje porodica pravi. Vrijednosti utječu na ciljeve porodice i putokaz su joj kroz život.

Porodice sa osjećajem za duhovnost nose zahvalnost i osjećanje nade koja prepoznaje čak i male događaje u životu kao posebne. Duhovnost im pomaže da se nose sa uspjehom kao i neuspjehom. Duhovnost je također pomagač u porodičnom razumijevanju tuđih osjećaja, potreba i dobrobiti. Porodična duhovna snaga dolazi od  dijeljenja sličnih vrijednosti i otkrivanja smisla života kroz vjeru u Boga. (…)

Ukoliko uspijemo izgraditi duhovno snažnu porodicu, skladno ispunjenu imanom i ahlakom, riješit ćemo, ili bar u velikoj mjeri ublažiti brojne probleme kao što su nasilje u porodici, alkoholizam i niz drugih nasrtaja na pojedinca i društvo.

Gospodaru naš, podari nam u porodici našoj mir i radost, i daj nam snage da se borimo za njenu dobrobit, kao i dobrobit svih ljudi.

Amin.

profesorica Hasiba Saračević
(Iz Zbornika radova “Žena u porodici i društvu”)