„Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o ajetima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad:29).

Drug Božijeg Poslanika Bilal došao je u vrijeme sabaha da pozove vjernike na namaz pa je našao Božijeg Poslanika kako sjedi u mraku i plače. Upitao ga je zašto plače, a Poslanik je odgovorio: „Kako ne bih plakao kad mi je ovaj ajet objavljen s mjesta koje je iznad sedam nebesa?! A zatim je Božiji Poslanik proučio: „U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su,zaista, znamenja za razumom obdarene.“ Zatim je Poslanik dodao: “Teško svakome onome ko čuje ovaj ajet a ne razmišlja o njemu.“

Koristimo li svoj razum dovoljno, kao blagodat koja nas čini posebnim naspram drugih Allahovih stvorenja? Razmišljamo li o sebi, o svome stanju ili o stanju onih oko sebe? Da li mislimo (o) drugima dobro, pa da i nama bude dobro?! Poslanik, a.s., nas savjetuje: „Čuvajte se dobro lošeg mišljenja (sumnjičavosti)! Doista je loše mišljenje najlažniji govor! Ne uhodite jedni druge niti radi sebe, niti radi drugih, ne zavidite jedni drugima, ne okrećite se jedni od drugih, već budite – o Allahovi robovi- braća!“ (Buhari)

Koristimo svoj razum – razmišljajmo! Prisjetimo se gorkog kajanja onih na koje Kur'an upućuje: ,,I reći će: “Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!“ (El-Mulk: 10)