U organizaciji Muftijstva tuzlanskog, Behram-begove medrese, Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i Instituta za društvena i religijska istraživanja večeras je u Tuzli održan kolokvij „Život i djelo kadije šejh Ahmed-ef. Mešića (1916-1994)“, povodom 30 godina od preseljenja na ahiret.

Govoreći o Ahmed-ef. Mešiću, muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović je istakao da spomen koji je večeras iskazan predstavlja naš dug prema velikanu islamske misli, velikom pregaocu i iznimno vrijednom čovjeku.

– Važno nam je da su naše ustanove, institucije Islamske zajednice u ovom gradu zajedno stale uz veliko ime i doprinijeli da obilježimo ovu godišnjicu. O Ahmed-ef. Mešiću je vrlo zanimljivo govoriti kroz njegovu službu u Islamskoj zajednici, njegovom odgovornom, svestranom pregalačkom radu obavljajući imamski posao i druge poslove koje su u to vrijeme obavljali naši imami u više sredina. Taj životni tok, tako dinamičan, vodio je Ahmed-ef. Mešića do Tuzle i sretni smo zbog toga – kazao je muftija Fazlović.

Postoje jasna svjedočanstva o velikom djelu Ahmed-ef. Mešića, rekao je muftija Fazlović, a pored ostalog i tekija u Tuzli nosi ime po ovom alimu.

– Ahmed-ef. Mešić je bio veliki autoritet, ali je uvijek imao veliko poštovanje prema institucijama. Svoje važne odluke o djelatnostima i aktivnostima koje je vodio striktno je vezivao za Islamsku zajednicu, za odluke Islamske zajednice. To iskazivanje institucionalne svijesti nam je iznimno važno u svakom vremenu i to je jedna škola koja nam je važna i za ovo naše vrijeme – naglasio je muftija Fazlović.

Život Ahmed-ef. Mešića se može podijeliti na nekoliko perioda koji su specifični, kazao je učesnik kolokvija dr. Sead Seljubac. To je period školovanja u osnovnoj školi, Behram-begovoj medresi, kasnije Šerijatsko-sudačkoj školi u Sarajevu i početku njegove službe u Ljubinju, Stocu do Drugog svjetskog rata.

– Poslije Drugog svjetskog rata ponovo je u službi u Puračiću da bi kasnije kad je ukinut mekteb i vjeronauka u školama, potpuno prešao u privredni sektor i time se bavio sve do svoje penzije 1977. godine radeći u Banovićima, Kaknju, Sarajevu, pa ponovo u Kaknju. Dok je radio u Kaknju stanovao je u Visokom i tu počinju njegove veze sa derviškim krugovima, malo više interesovanja za Mesneviju i rad na Mesneviji. U međuvremenu je 1962. godine završio i Orijentalistiku u Sarajevu, tako da je dobro poznavao sva tri orijentalna jezika i to će mu pomoći da se druži sa Mesnevijom i da radi na prvođenju – kazao je dr. Seljubac.

Njegov prevodilački rad je bogat, dodao je dr. Seljubac te istakao da odlaskom u penziju 1977. godine počinje njegov obimniji doprinos Zajednici u Tuzli.

– Cijeli njegov život je itekako bogat, bilo kroz njegov direktni angažman u Islamskoj zajednici, bilo kasnije kada nije bio uposlenik Zajednice, ali je bio itekako društveno koristan – zaključio je dr. Seljubac.

Prof. dr. Mevludin Hasanović je kazao da je kadija Ahmed-ef. Mešić u svom opusu napravio dvije stvari koje su iznimno važne za našu historiju i budućnost.

– Prva jeste njegova knjiga „Šta je islam i šta islam nudi čovječanstvu?“ koja je napisana tokom njegovog života. Profesor Pajević je to publicirao 2003. godine. U toj knjizi je na vrlo efikasan, kratak, sažet način izrekao sve probleme čovječanstva koje danas imamo i kako to Kur'an efikasno rješava ukoliko se ljudi drže šerijatskih propisa – istakao je dr. Hasanović.

Druga stvar, dodao je dr. Hasanović, jeste da je u najtežem vremenu za nas, vremenu genocida, kada je silovanje bio genocidni akt, napisao poruku silovanim ženama.

– Ta poruka je napisana u vremenu kada su razni intelektualci stali na stranu naših neprijatelja, da opravdaju to silovanje. On je tada digao svoj glas, da kaže koliko je važno da mi te žene vidimo kao ljudska bića kojima treba naša pomoć. Dao im je status koje one zaslužuju i pozvao je njihove familije da im ni na koji način to ne vide kao mahanu – kazao je dr. Hasanović.

O filozofsko-tesavufskoj misli Ahmed-ef. Mešića govorila je dr. Mubina Moker, dok je prof. emeritus dr. Izet Pajević kazivao o Ahmed-ef. Mešiću kao mesnevihanu i duhovnom učitelju. Prisutnima se obratio i šejh nakšibendijske tekije „Šejh Ahmed Nurudin“ Edib Kravić a moderator je bio Emir Šečić.

Ahmed Mešić je rođen 1916. godine u Lipnici kod Tuzle. Završio je ruždiju u Tuzli i Behram-begovu medresu, a potom Šerijatsko-sudačku školu u Sarajevu i Filozofski fakultet (orijentalni jezici) u Sarajevu. Službovao je kao džematski imam i imam matičar u Ljubinju gdje je predavao vjeronauku u Državnoj osnovnoj školi u Ljubinju i Krajpolju, Državnoj narodnoj školi u Kotezima i Državnoj građanskoj školi u Ljubinju. Potom je službovao kao džematski imam i vjeroučitelj u Stocu. Od 1945. godine bio je džematski imam u Puračiću  gdje je obavljao dužnost upravitelja i prvog mualima mektebi ibtidaije, te dužnost imama, hatiba i vaiza džamije u Puračiću. U Puračiću je bio imam sve do 1954. godine, a poslije toga radi u privredi, kao finansijsko-komercijalni službenik u Banovićima, Visokom i Sarajevu.

Bio je mesnevihan, predavač Rumijeve Mesnevije u Visokom i Tuzli. Prevodilac je cijelog njenog prvog i jednog dijela drugog sveska. Prevodilac je djela El-Hakaiku ani’t-tesavvuf – Istine o tesavvufu autora Abdu’l-Kadira Isa-a i djela El-Evradu’l-fethijje. Objavljivao je radove u Takvimu, Muallimu i Islamskoj misli. Bio je šejh nakšibendijskog tarikata, a po njemu je nazvana tekija u Tuzli. Umro je 1994. godine i ukopan je na mezarju Tušanj u Tuzli.

(Alem Dedić/Preporod.info)