U amfiteatru Behram-begove medrese u Tuzli večeras je upriličena promocija knjige „Velika medresa u Skoplju (1925–1941) – Stasavanje jedne generacije“ autora prof. dr. Izeta Šabotića, istaknutog historičara i univerzitetskog profesora.

Promocija je okupila predstavnike akademske zajednice, istraživače, učenike i druge goste zainteresirane za historiju obrazovanja i intelektualne tokove u periodu između dva svjetska rata.

Djelo prof. dr. Šabotića donosi sveobuhvatnu analizu djelovanja Velike medrese u Skoplju, njene obrazovne uloge, kao i generacije učenika koji su u složenim društveno-političkim okolnostima tog vremena oblikovali vjerski, kulturni i društveni život zajednice.

Organizatori promocije bili su Centar za istraživanje moderne i savremene historije Tuzla, Behram-begova medresa, Arhiv Tuzlanskog kantona, Institut za društvena i religijska istraživanja te Biblioteka „Behram-beg“.

U svom obraćanju prisutnima, muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović govorio je o historijskoj i simboličkoj ulozi medrese u ukupnom duhovnom i civilizacijskom razvoju muslimana.

Muftija Fazlović je istakao da je medresa kroz stoljeća nosila univerzalnu poruku znanja i duhovnog uzdizanja, te da je njen značaj prepoznat širom islamskog svijeta.

Naglasio je da je riječ o instituciji čije je ime i značenje razumljivo od Mašrika do Magriba, podsjećajući da su medrese od najranijih vremena islama bile čuvari znanja, kulture i identiteta.

– To je Božije davanje da je značenje medrese, znamenitost jedne takve institucije od prvog vremena islama pa u kontinuitetu, na brojnim meridijanima zemaljske kugle ta vrijednost čuvana, njegovana, isticana i da je medresa svojom, uvijek aktuelnom porukom doprinosila kulturi i civilizaciji. Uz mekteb, medresa je najznačajniji odgovor muslimana, i prvih i kasnijih generacija muslimana, na prvi farz u islamu, da se uči čitajući i promišljajući, prenoseći znanje – poručio je muftija Fazlović.

Posebno je ukazao na činjenicu da su muslimani ovih prostora vrlo brzo nakon prihvatanja islama svoje društvo oplemenili znanjem, upravo kroz institucije mekteba i medrese.

Muftija Fazlović je podsjetio da je na području Bosne i Hercegovine djelovalo najmanje stotinu medresa, te da su one, uprkos brojnim historijskim izazovima, sačuvane kao trajna vrijednost. 
– Vidite koliko je to blagoslovljeno, kao tekovina muslimana ovih prostora, nije nam to mogao niko oduzeti, uz sve kušnje sa kojima smo bili suočeni. Obnovili smo svoje medrese – kazao je muftija Fazlović, ističući kontinuitet i snagu obrazovne tradicije.

Govoreći o knjizi posvećenoj Velikoj medresi u Skoplju, muftija Fazlović je naglasio da ona donosi važnu inspiraciju i otvara prostor za dublje razumijevanje historijskih okolnosti u kojima su muslimani ovog dijela Evrope gradili i branili svoj identitet.

Ukazao je na potrebu da se današnje vrijeme sagleda u svjetlu prošlih iskustava, podsjećajući da su generacije prije jednog stoljeća prolazile kroz slične dileme i izazove.

– Razgovaramo o Medresi, ali i o vremenu sa kojim mi danas iz ove naše perspektive nerijetko povlačimo paralelu, mnoge usporedbe činimo, pa možda i najčešće kad hoćemo da priskrbimo određene optimizam, jer ima onih koji kod nas bude, nameću pesimizam, a onda kažemo ‘a gdje smo bili prije stotinu godina’, i kada je u pitanju naša država, narod i nacija, jezik, općenito naša samosvojnost – istakao je muftija Fazlović.

Muftija Fazlović je poručio da povezivanje s iskustvom medrese u Skoplju ima i savremenu dimenziju, jer podsjeća na važnost međusobnog upoznavanja i jačanja veza među muslimanima u regiji.

Podsjetio je da su muslimani u Sjevernoj Makedoniji očuvali svoju duhovnost i identitet, te da je Velika medresa u Skoplju imala značajnu ulogu u tom procesu, naročito imajući u vidu vrijeme njenog nastanka i brz razvoj u respektabilnu ustanovu.

O značaju same knjige i istraživačkog procesa govorio je njen autor prof. dr. Izet Šabotić, naglašavajući da je riječ o važnom, ali nedovoljno istraženom poglavlju obrazovne historije muslimana na ovim prostorima.

Istakao je da je Velika medresa u Skoplju, koja je djelovala između dva svjetska rata, dugo ostajala na marginama historiografskih istraživanja, uprkos svom utjecaju i ulozi u formiranju snažne intelektualne generacije.

Upravo iz te potrebe da se osvijetli „zaboravljena priča“, nastala je i ova knjiga, temeljena na izvorima prvoga reda i arhivskoj građi.

– To je jedna, poprilično zaboravljena priča i mi smo na osnovu izvora prvoga reda se odvažili da napravimo jednu priču o toj školi koja je iznjedrila jako dobar intelektualni kadar u tom periodu – kazao je Šabotić.

Autor je posebno naglasio specifičnost ove obrazovne ustanove, koja je u svom nastavnom konceptu objedinjavala tradicionalno vjersko obrazovanje i savremene svjetovne discipline. Upravo ta dvostruka struktura nastavnog plana i programa omogućila je učenicima široko obrazovanje i uspješno uključivanje u akademske i društvene tokove vremena.

– Zahvaljujući tom programu, medresanti, učenici su se napajali znanjem, ta su znanja kasnije iskoristili u svom školovanju. Najveći broj medresanata je upisao fakultete, kako vjerske tako i svjetovne, to znanje koje su ponijeli iz medrese im je dobro došlo na fakultetima, jer su završili tada najbolje fakultete, Medicinski, Filozofski, Pravni, tehničke fakultete – istakao je autor.

Šabotić je naglasio da je riječ o generaciji koja je znala odgovoriti izazovima jednog složenog i turbulentnog historijskog razdoblja, kako u međuratnom periodu, tako i nakon Drugog svjetskog rata.

Njeni pripadnici bili su aktivni sudionici važnih društvenih procesa, često preuzimajući uloge predvodnika u vremenu dubokih promjena. 

– Ono osnovno što su ponijeli medresanti iz te škole jeste i ono što je i najvrednije, a to je znanje, moralnost, dostojanstvo. Na tim temeljima su baštinili i svoje djelovanje, svoj rad koji je bio jako plodan i jako uspješan – poručio je Šabotić.

Promotor knjige prof. dr. Sead Selimović naglasio je da je riječ o djelu koje je pisano pristupačnim i razumljivim stilom, te da je namijenjeno ne samo stručnoj, već i široj čitalačkoj publici. Kako je istakao, knjiga obrađuje period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, te donosi niz novih, do sada domaćoj javnosti nepoznatih podataka, zasnovanih na relevantnim historijskim izvorima.

Selimović je podsjetio da je Velika medresa u Skoplju imala snažan utjecaj i na prostore Bosne i Hercegovine, uključujući sjeveroistočnu Bosnu, budući da su je pohađali i učenici s ovih područja.

Posebnu vrijednost ove obrazovne ustanove vidi u činjenici da su u njoj djelovali profesori koji su kasnije ostavili dubok trag u obrazovnim i kulturnim institucijama Bosne i Hercegovine. Među njima je izdvojio profesora Tajiba Okića iz Gračanice, Hamida Hadžibegića, Fuada Slipičevića, kao i Šabana Hodžića, utemeljitelja Arhiva u Tuzli 1954. godine.

Riječ je, kako je naglasio profesor Selimović, o nizu istaknutih intelektualaca koji su svojim radom obilježili razvoj važnih institucija, uključujući i Behram-begovu medresu u Tuzli.

O knjizi je govorio i doc. dr. Šefko Sulejmanović, direktor Instituta za društvena i religijska istraživanja koji je kazao da su medrese uvijek bile blagoslovljeni hramovi koje su dali velike, široke i trajne prinose čovječanstvu u odgojnom, obrazovnom, kulturnom, umjetničkom i drugom pogledu.

O knjizi je istaknuto govorio i prof. dr. Senaid Hadžić naglasivši da je riječ o obrazovnoj, odgojnoj instituciji i ustanovi koja je imala jasnu pouku i poruku, koja je bila i ostala svjedokom intelektualne baštine, ne samo Skoplja i danas Sjeverne Makedonije nego puno šireg prostora.