O zajedništvu, njegovom značaju i džematu, ali i našoj zemlji kao obavezi u okviru emisije „Stil života u islamu“ govorili smo s dr. Vahidom-ef. Fazlovićem, tuzlanskim muftijom.

Historijske činjenice, ali i podaci prve generacije muslimana svjedoče o tome koliko su zajedništvo i džemat imali važnu ulogu u promjeni pojedinca i naše okoline, ali sigurno i u pravcima nekih novih historijskih tokova i svjetskih civilizacija.

  • Naročito u ovom mjesecu poznato je koliko dugo traje jedna vaša važna i vrijedna uloga u našem narodu i ovoj zemlji. Možda možemo konstatovati da je, hvala dragom Bogu, u cijeloj našoj domovini ta atmosfera dosta ujednačena. Ono što je za sve nas iznimno važno jeste činjenica da ramazan dočekujemo u slobodi i miru. To je najvažnije. Na nama je, i pojedinačno i kolektivno, da doprinosimo vlastitom boljitku. Svi mi imamo i svoje specifične dužnosti koje su takve od mjesta do mjesta, tamo gdje živimo, jer su tamo naše radne obaveze, naše misije i velika je odgovornost u ovom vremenu – istaknuo je na početku svog izlaganja muftija Fazlović.

Kroz primjere prve generacije muslimana vidjeli smo koliko zajedništvo može mijenjati pojedinca, okolinu, ali i usmjeriti sve svjetske historijske tokove i civilizaciju.

  • Posljednji poslanik Muhammed, a. s., kao pojedinac je primio objavu, bilo je to u njegovoj samoći, na osamljenom mjestu u pećini Hira, kako to i znamo. Ali odmah nakon prve objave otišao je među ljude, dakle, sve ljudske vrijednosti postižu se u zajednici i društvu – od braka i porodice pa na svim različitim razinama do ljudskog roda u cjelini. Poslije, kada je Muhammed, a. s., primao objavu, bilo je osamljivanja, ali su bila rijetka. Njegova misija je tekla sve jače i jače među ljudima, bez obzira na to što je njih u početku bilo malo. Pokazivali su snagu vjere, imana – između ostalog kazuje nam ef. Fazlović.

Vrijeme pandemije je bilo teško, a vrijeme ramazana je vrijeme kada smo u prilici povratiti snagu zajednice i trenutak kada se trebamo okrenuti jedni prema drugima.

  • Mi smo razdvajanje u nevolji teško podnosili, svakodnevno smo imali poteškoće, a to se naročito pokazalo u ramazanu prošle i pretprošle godine, kada su nam bile puste i ulice i mahale i džamije. Svi smo mi imali jednu veliku brigu kako to objasniti našim džematlijama i redovnim klanjačima, koji svoje namaze obavljaju u džematu u mahalskim džamijama, ali shvatili smo i iskusili šta znači to naličje naše potrebe za zajedništvom. Bili smo zajedno, a onda je to moralo prestati i dobro je da imamo ove paralele nakon svega što je prošlo, da još bolje razumijemo jedne druge i, ako je to ikako moguće, da poslije iskustava koja su bila gorka i bolna ojačamo u našem poimanju vrijednosti i snage zajedništva. U islamu se primarno poima zajedništvo muslimana kao džemata i ummeta. Međutim, imamo i zajedništva svih ljudi, jer smo ummet i Muhammeda, a. s., i hazreti Adema. Svi smo mi djeca Ademova. Bošnjaci vrlo rado govore o višestoljetnom iskustvu zajedništva sa svim ljudima, pripadnicima svih nacija i svih kultura. Mislim da je to velika prednost i da je to škola koju su Bošnjaci i svi drugi u ovoj zemlji i sličnim sredinama mogli razviti i doseći i prije nekih drugih – kazuje nam ef. Fazlović.

O zajedništvu se neiscrpno može govoriti. Našoj zajednici su potrebni odgovorni pojedinci, kao i podsticanje na obavezu svakog muslimana prema svojoj zemlji.

  • Kazao bih da za našu zemlju možemo uraditi mnogo više nego što radimo. Valja nam počesto pristupiti samokritici. Moramo to tražiti sami od sebe. To jeste naša škola, ali je i dužnost, valja nam ispravno poimati dužnosti koje imamo među ljudima, dužnosti prema porodici, djeci i roditeljima. Kada govorimo o zajedništvu, moramo ga nijansirati od pojedinaca koji su usamljeni i koje naše oči trebaju vidjeti. Moral pojedinca i duh pojedinca te lijepa riječ pojedinca prve su sjemenke koje klijaju i čiji se plod javlja i uvećava. Nedopustivo je da napustimo jedni druge, da ostavimo jedni druge u okviru naših porodica, to nam se ne smije desiti, izgubili bismo blagoslov Gospodara svjetova. Moramo znati šta je pravo oca i majke, moramo ispravno poimati odgovornost prema našoj djeci. Važno je povezivanje familija. Porodica je iskonska ljudska vrijednost, ne smijemo to zanemariti – navodi ef. Fazlović.

Ovo je vrijeme u kojem se nakupilo puno toga što smo živjeli i doživjeli proteklih decenija, a mnogo je još rana i moramo imati svijest o tome. Obnovimo i ojačajmo naše zajedništvo. Shvatimo da taj put nema alternativu i da nema ništa bolje od zajedništva, posebno u Bosni i Hercegovini, jer naša svijest o zajedništvu je spasonosna, dodaje tuzlanski muftija Vahid-ef. Fazlović.

(hayat.ba)