Knjiga “Vjerski službenici vakufskog povjerenstva u Tuzli sredinom XX stoljeća”, autora dr. Seada Seljubca, predstavljena je u ponedjeljak, 27. maja ove godine, u BKC „Alija Izetbegović“ u Kalesiji. Ovo je bilo prvo predstavljanje vrijedne monografije islamskih učenjaka tuzlanskoga kraja s polovine dvadesetog stoljeća čiji izdavači su Muftijstva tuzlansko i Institut za društvena i religijska istraživanja u Tuzli.

Naučni i autorski angažman dr. Seljubca nakon njegovog odlaska u penziju posebno je intenziviran, što je imalo za rezultat i pripremu ove knjige, smatra dr. Ahmed Hatunić, direktor Behram-begove medrese i jedan od promotora. On je naglasio kako je nastanak ove knjige zahtijevao od autora da dosta vremena provede u Arhivu TK i u arhivama organa i ustanova IZ-e ovoga područja, istraživanje napisa o imamima, muallimima i alimima prošloga vremena u našim glasilima i časopisima, ali i mnogo razgovora s ljudima koji su mogli znati nešto o našoj ulemi s polovine prošloga stoljeća, uključujući potomke i rodbinu tih učenjaka.

– Osobno sam osjetio ushit i zadovoljstvo kada mi je autor predočio dokument u kojem se bilježi ime i djelovanje moga pradjeda, o kojem me je pitao, što me na neki način posebno veže za ovaj njegov istraživački projekat, kazao je dr. Hatunić.

Autor je predano i precizno izvršio emanet svoje generacije učenjaka u odnosu na našu kulturnu i znanstvenu prošlost, naglašava dr. Hatunić, pokazavši vlastitim primjerom da svaka nadolazeća generacija učenjaka i aktivista društva općenito, treba ispisati i ispričati priču o onoj prethodnoj, sa svim njenim zaslugama, rezultatima i okolnostima koje je prolazila.

– Uvjeren sam da će ovo istraživanje dr. Seljubca imati svoje edukativne i odgojne rezultate naspram sadašnjih i budućih generacija, kazujući im potpuno jasno da kultura, duhovnost, obrazovanje i znanstveno naslijeđe jednoga naroda čine jedinstven neprekinuti niz koji je postojao o prošlosti, traje u sadašnjosti i nastavlja, voljom Uzvišenoga, svoj put u budućnosti putem djelovanja svojih nositelja i baštinika – sinova i kćeri našega naroda, zaključio je dr. Hatunić.

Dr. Šefko Sulejmanović, direktor Instituta za društvena i religijska istraživanja, kazao je kako svaka knjiga koja osvjetljava prošlost bosanskohercegovačkih muslimana refleksno izaziva golemo zanimanje stručne, naučne i kulturne javnosti. Jedna od takvih knjiga je i knjiga dr. Seada Seljubca, dugogodišneg profesora i pomoćnika direktora u Behram-begovoj medresi u Tuzli i rukovodioca Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva tuzlanskog.

– Iako se ne radi o većoj vremenskoj distanci, tek nekih 70-ak godina, knjiga dr. Seljubca osvijetlila je jednu dosta maglovitu i zatamnjenu dionicu organizacije i rada Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, odnosno Vakufskog povjerenstva u Tuzli, sredinom dvadesetoga stoljeća. Pored nesporne historiografske vrijednosti ove knjige, vrijedno je podsjetiti na povod i motive njenog nastanka. Dr. Seljubac je, stjecajem sretnih okolnosti, došao u posjed originalnog dokumenta pod nazivom: Islamska vjerska zajednica/Vakufsko povjerenstvo u Tuzli/Kartoteka vjerskih službenika na području ovog povjerenstva od 1950. god. U navedenom dokumentu se susreo s mnogim zanimljivim, poznatim i manje poznatim imenima, o kojima je želio saznati nešto više. Tako je započelo njegovo znanstveno propitivanje i prikupljanje podataka, najprije kod kolega i prijatelja po džematima i u medžlisima, a potom u knjigama, dostupnim bibliotekama i arhivskim depoima. Na kraju, nakon kritičke provjere i obrade prikupljenih podataka, nastala je ova reprezentativna knjiga, neprocjenjive dokumentarističke vrijednosti, kaže dr. Sulejmanović.

Pored detaljnog navođenja biografskih podataka vjerskih službenika, na početku svakog poglavlja u knjizi su navedeni i važni podaci o svakom džematu Vakufskog povjerenstva u Tuzli, od “Džemata Tuzla“, do “Džemata Gornje Hrasno“. Radom je obuhvaćeno 18 pripadajućih džemata i 95 vjerskih službenika.

Autor knjige dr. Sead Seljubac je naglasio važnost čuvanja arhivske građe u kojoj su zabilježene važne činjenice iz naše prošlosti.

– Imao smo čast Arhivu Tuzlanskog kantona pokloniti jedan vrijedan dokument. Riječ je o Kartoteci službenika Islamske vjerske zajednice na području Vakufskog povjerenstva u Tuzli 1950. godine. To je karirana sveska A4 formata. Podaci o službenicima su upisani rukom na dvije stranice otvorene sveske. Kartoteka je naslovom vezana za 1950. godinu. Islamska zajednica je tada imala naziv Islamska vjerska zajednica u FNRJ (Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji). Predmetni dokument je sačinilo Vakufsko povjerenstvo u Tuzli. U kartoteci se navode vjerski službenici, u najviše slučajeva imami i mualimi, a i jedan broj muezina, objašnjava dr. Seljubac. Ovom prilikom autor je posebno govorio o imame čije biografije se nalaze u knjizi a djelovali su na području današnjeg MIZ Kalesija.

Tezkiretnama – Sjećanje na kalesijskog imama Halil-ef. Aščića

Tokom ove promocije, a u okviru Tezkiretname – programa institucionalnog obilježavanja datuma rođenja ličnosti značajnih za islam, muslimane i Islamsku zajednicu u Bosni Hercegovini, o Halil-ef. Ašćiću govorio je glavni imam Medžlisa IZ Kalesija Muharem-ef. Mešanović. Ove godine se navršava 120 godina od rođenja ovog kalesijskog imama.

Halil-ef. Aščić je rođen 2.6.1904. godine, u Maslama, Vukovije Gornje, Kalesija. Početno mektebsko obrazovanje i odgoj dobio je od hadži hafiza Mehmed-efendije Mulahalilovića u Atik džamiji u Ćivama-Maslama. Osnovnu školu završio je u Tojšićima. Nakon toga je završio Behram-begovu medresu u Tuzli. Nakon povratka s odsluženja vojnog roka, angažovan je kao muallim u Petrovicama Gornjim a zatim u Tupkoviću. Od decembra 1940. godine je ponovo u Petrovicama, ali sada kao imam i hatib džamije, a od 1942. radio kao imam, hatib i muallim u Atik džamiji u Ćivama (Masle-Vukovije Gornje).

Svoje imamske i muallimske dužnosti je obavljao savjesno i pregalački. Mektebskoj djeci je, osim vjerskog, pružao i kvalitetno „svjetovno“ znanje. Dobar broj njih je nastavio školovanje a svi su se sjećali i s poštovanjem odnosili prema svome efendiji. S ponosom je vršio svoju imamsku misiju. Uvijek je svojim vanjskim izgledom odavao pedantnog i dosljednog službenika Islamske zajednice. Uz imamsku službu, neko vrijeme je bio i imam-matičar, a nekoliko mandata je bio predsjednik Odbora Islamske zajednice Tojšići. Spominje se i da je bio džematski imam i predsjednik džematskog odbora Rainci. Bio je aktivan i u društvenom životu šire zajednice, posebno u ratno vrijeme. Ta vrsta njegovog doprinosa bila je pohvaljena od strane tadašnjeg tuzlanskog muftije hafiza Husein-ef. Mujića na njegovoj dženazi. Umro je na prvi dan Kurban bajrama 19. oktobra 1980. godine, i ukopan je u haremu Tupajića brdo u Maslama (Vukovije Gornje).

Organizatori ovog značajnog događaja bili su Medžlis Islamske zajednice Kalesija i BKC „Alija Izetbegović“ Kalesija, a moderator je bio akademski glumac Nermin Hodžić.