Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prof. dr. Enes-ef. Ljevaković pozvao je da budemo iskreni u svojoj vjeri, ustrajni u promicanju dobra i suzbijanju zla, strpljivi u iskušenjima, nepokolebljivi u borbi za istinu i pravdu, za vjeru i domovinu.

Na Musalli Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari zamjenik reisul-uleme danas je kazivao hutbu.

Podsjećajući da je iza nas obilježavanje 29. godišnjice genocida u Srebrenici i okolnim mjestima, on je kazao da nas “genocid koji je počinjen na ovim prostorima, kao i brojni drugi zločini koji su sistematski činjeni u raznim dijelovima naše domovine na samom pragu 21. stoljeća, obavezuju na trajno pamćenje i podsjećanje radi uzimanja pouke kako se slični zločini više ne bi ponovili u našoj domovini”.

– Sjećanje i podsjećanje na važne, prelomne događaje u povijesti naroda i zajednica, kur'anska je obaveza i nalog muslimanima – poručio je Ljevaković.

Velikom broju okupljenih vjernika Ljevaković je ovom prilikom kazivao o poruci hadisa “Vjera je savjet, vjera je savjet, vjera je savjet”.

– Allahov Poslanik tri puta spominje ovu kratku rečenicu. Čini to kako bi potakao pažnju ashaba, te kako bi naglasio značaj i ulogu savjetovanja u vjeri s ciljem da da njen sadržaj ashabi, a potom i sve kasnije generacije muslimana dobro zapamte. Na osnovu citiranog hadisa možemo zaključiti da je jedna od bitnih odlika vjere, odnosno osobina vjernika upućivanje dobronamjernog savjeta u mjeri da se taj njen izraz može identificirati sa samom vjerom. Kao da je rečeno, islam  po svojoj suštini jeste iskren savjet i savjetovanje – naglasio je on.

Nakon što je Vjerovjesnik, a.s., tri puta rekao: Vjera je savjet, ashabi ga znatiželjno upitaše: “Kome, Allahov Poslaniče?” on tada reče: “Allahu, Njegovoj Knjizi i Njegovom Poslaniku, predvodnicima muslimana i njihovom narodu”.

– U ovom hadisu Poslanik koristi posebnu metodu kojom želi naglasiti značaj savjeta i umjesto da odmah odgovori na pitanje kome je vjera savjet on odgovara na nepostavljeno pitanje a koje je veoma bitno za prihvatanje vjere kao savjeta a to je: od koga je ona savjet. Dakle, on prvo odgovara od koga je vjera savjet, pa tek onda će reći kome je vjera savjet – naveo je zamjenik reisul-uleme.

Dodao je da vjera savjet od Allaha, ukazavši šta to konkretno znači u našem životu.

– To znači da vjeru trebamo prihvatiti kao savjet za uspostavljanje iskrenog odnosa između čovjeka i Allaha, a ne odnosa varanja i pretvaranja; da čovjek bude iskren prema svom Gospodaru, da izvršava Njegove naredbe, da izbjegava Njegove zabrane, da zastane kod Njegovih granica, da voli radi Njega, da prezire zlo radi Njega, da širi mir radi Njega. Kratko rečeno, ako čovjek prihvati vjeru kao savjet od Allaha, onda treba ispravno vjerovati u Njega i biti iskren u svojim postupcima – istaknuo je on.

Savjet (nasihat) Njegovoj Knjizi znači vjerovanje u nju i djelovanje u skladu s onim što je u njoj, objasnio je Ljevaković.

– Da bi to postigao čovjek treba da uspostavi iskren odnos prema Časnom Kur'anu kojeg je Allah spustio kao lijek za srca, uputu i milost vjernicima. Allah ga je objavio da bi ispravio iskrivljena vjerovanja, pogrješne prakse i izopačenosti, da bi uputio ljude na najispravnija načela. On je nebeski zakon za uputu na Zemlji i uputstvo Stvoritelja za preporod ljudi. Allahova Knjiga je čvrsto uže ispruženo između nas i našeg Gospodara. Onaj ko se bude držao za to čvrsto uže, kome kidanja nema, bit će spašen na oba svijeta – kazao je Ljevaković u hutbi.

Savjet (nasihat) Njegovom Poslaniku znači vjerovanje u njegovo poslanstvo, dosljedno slijeđenje njegovog sunneta i puta koji je zacrtao, dodao je.

– Allahov Poslanik obznanjuje Njegov vjerozakon. Kada nešto naređuje ili zabrajuje on ne predstavlja samog sebe već Onog koji ga je poslao. Istinu je rekao Allah kada kaže: “On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje”. Tek nakon što je Allahov Poslanik, ukazao i naglasio odakle nam dolazi vjera spomenuo je kome je ona savjet: ona je savjet  za vođe muslimana i njihov narod! Vjera je, prema tome, savjet za vođe muslimana, za njihove čelnike, vladare. Ona ih savjetuje kako da se odnose prema svome narodu. Ko postupi po savjetima vjere sigurno će biti pravedan i koristan za svoj narod i lakše će položiti račun na Sudnjem danu.  Vjera je, nakon svega toga, savjet za muslimanske mase, za obične ljude – izjavio je on.

Akcentirao je da je naša međusobna obaveza da jedni druge dobronamjerno i iskreno savjetujemo bez obzira na trenutni položaj i ulogu.

– Svako od nas treba da savjetuje svoga brata muslimana. Savjetovanje je svojstvo vjerovjesnika. Naime, vjerovjesnici su prije svega bili upućivači i savjetnici svojim narodima. Ovom prilikom naglašavamo da uspješno savjetovanje ima svoja pravila, a ključno je da pravimo razliku između savjetovanja i sramoćenja/diskreditacije. Savjetovanje ne smije prijeći u sramoćenje. Naši dobri prethodnici su kazali: “Savjet između tebe i brata tvoga u tajnosti jeste savjet, a njegovo obznanjivanje među skupinom ljudi jeste sramoćenje, diskreditacija”. Savjet je dakle, da uputiš osobu na dobro, da je usmjeriš na istinu, ali na primjeren način, u odgovarajuće vrijeme i na prikladnom mjestu. Kada upućujemo savjet nekoj osobi poželjno je da što manje ljudi to vidi i čuje, jer smo tada iskreniji, a i veće su šanse da će onaj koga savjetujemo naš savjet bolje prihvatiti – naglasio je zamjenik reisul-uleme.

Mi svakodnevno raspravljamo o našim problemima,  ali neka se svako od nas zapita kada je posljednji put nekog dobronamjerno po/savjetovao, a isto tako kada je možda i nesvjesno nekoga osramotio, poručio je on.

– Dešava se da spominjemo ili ukazujemo na probleme, ali ne onome ko je zadužen za njihovo rješavanje, nego drugim osobama, kao da nam je cilj samo pričanje i navođenje problema, a ne njihovo rješavanje. Pravilo je da se prvo obratimo onome ko je zadužen za rješavanje problema, jer svima nam treba biti cilj njihovo rješavanje a ne zlurado naslađivanje njihovim isticanjem. Ispravnim razumijevanjem poruka ovog hadisa možemo popraviti prije svega naše međuljudske odnose, jer nećemo jedni druge vrijeđati i sramotiti, a nakon toga i naše stanje na dunjaluku, jer niko nije toliko savršen da nema nedostataka i da mu ne treba savjet, kao što svako od nas ima određeno znanje i iskustvo koje može podijeliti s drugima – izjavio je Ljevaković.

U kontekstu govora o davanju i slušanju savjeta, dodao je on, treba imati na umu da ima i zlonamjernih savjetodavaca, pa treba paziti od koga se savjet uzima.

– Kur'an nam navodi primjer neiskrenog, zlonamjernog savjetodavca u liku šejtana koji je lažnom zakletvom da je iskren savjetnik obmanuo naše praroditelje Hazreti Adema i Havu i naveo ih na kršenje Božije zabrane. “I zaklinjaše im se: ‘Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni! I na prevaru ih zavede…'” (El-A'raf, 21,22) Prema tome, zaklinjanje i pozivanje na autoritet vjere ili nekih visokih (moralnih) principa nije samo po sebi garancija iskrenog i dobronamjernog savjeta. Zato vjernici trebaju biti pažljivi i obazrivi u pogledu prihvatanja svakojakih “savjeta” – upozorio je Ljevaković.

U Potočarima je poručio – “naš savjet svima nama ovom prilikom jeste da budemo iskreni u svojoj vjeri, ustrajni u promicanju dobra i suzbijanju zla, strpljivi u iskušenjima, nepokolebljivi u borbi za istinu i pravdu, za vjeru i domovinu”.

– Svevišnji nas podsjeća u suri El-‘Asr (Vrijeme) da na gubitku neće biti “samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje” – zaključio je u hutbi zamjenik reisul-uleme prof. dr. Enes-ef. Ljevaković.