„Gospodar tvoj zbilja zna da ti klanjaš manje od dvije trećine noći, i polovinu njezinu i trećinu njezinu…“ (El-Muzemmil:20)

„I oni koji bdiju radi Gospodara svoga ničice padajući i stojeći.“ (Furkan:64)

Buharija navodi hadis kojeg prenosi Abdullah b. Omer: „Za života Vjerovjesnika s.a.w.s., bio je jedan čovijek koji bi  – kad bi nešto usnio – san svoj pričao Allahovu Poslaniku s.a.v.s., pa sam i ja poželio da mi je šta usniti i ispričati Allahovu Poslaniku s.a.v.s. Tako sam jedanput, dok sam još bio dječak – dok sam u doba Allahova Poslanika s.a.v.s. spavao u džamiji – usnio da su me dva meleka uzela i odvela do vatre koja mi se učinila da je obzidana kao bunar i da ima dva stupa. U njoj sam vidio neke ljude koje sam odranije poznavao , pa sam počeo učiti: “Utječem se Allahu od vatre”! , pa nas je sreo još jedan melek koji me je upitao: “Šta ti je? Što si se prepao”?  San sam ispričao Hafsi, a Hafsa ga je ispričala Allahovu Poslaniku s.a.v.s., koji je rekao:

„Divan li je Abdullah čovjek , samo da još noću ustaje i klanja”!

Poslije toga on je spavao samo, sasvim mali dio noći.“

Od Ebu Hurejre , r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao vjernike na obavljanje noćnog namaza u ramazanu, ali ne u formi naredbe. Poslanik a.s., je govorio:  „Ko obavlja noćni namaz u ramazanu vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni dotadašnji grijesi.“

Poslanik, s.a.v.s., klanjao je teravih-namaz u svojoj džamiji, skupa sa ashabima, ali ne u svim ramazanskim noćima. Izostanak redovnog skupnog obavljanja ovog namaza Poslanik, s.a.v.s., objasnio je bojazni da ga Uzvišeni Allah ne propiše vjernicima kao obavezu.