Hvala Allahu, Uzvišenom Gospodaru svjetova i Vladaru svega znanog i neznanog. Njegova milost natkriljuje sve i njoj se sva stvorenja nadaju.

Salavat i selam neka su na Njegovog miljenika i poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i sve časne sljedbenike.

Allah, dželle šanuhu, iz Svoje milosti je obznanio svjetovima Kur'an plemeniti. Jedna od najcjelovitijih Njegovih poruka sazdana je u ajetu o čestitosti i dobročinstvu, el-birru, u kojem se kaže:

Nije čestitost (niti dobročinstvo) u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su ( i dobročinitelji) oni koji vjeruju u Allaha i u Onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekjat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.

(El-Bekare, 177.)

U ovom ajetu je vrlo jasno razdvojena bit i suština vjerovanja i ponašanja od forme i formalizma u vjerovanju. Izloženi su najvažniji postulati vjerovanja i postupanja, odnosno, najvažnije konstituante ljudske bogobojaznosti (takvaluka).

Čestitost i potreba da čini dobročinstvo su imanentni čovjeku i bit su života svega postojećeg. Cijeli životni tok je, ustvari, to svakodnevno pregnuće da se čini dobro, oplemenjeno tevhidom, vjerovanjem u jednog Boga, i iskrenim nijetom.

El-birr, dobročinstvo, zasniva se na vjerovanju u Stvoritelja svjetova Allaha, dželle šanuhu. Vjerovanje i dobročinstvo uzdižu ljudsku dušu na prijestolje časti i dostojanstva, i svjetlo su koje obasjava ljudski život u cijelosti. Kada je uzdignuta na tu deredžu, duša je zaštićena od pada u provaliju nevjerovanja i nemorala i od poniženja na oba svijeta.

Sastavni dio takvaluka je i vjerovanje u Dan sudnji. To je vjerovanje da će se račun polagati za sve što je u srcima i dušama ljudskim, ali i nada u nagradu za učinjeno dobro, pa makar koliko je trun jedan.  

Vjerovanje u meleke, Allahove objave ljudima i u Njegove poslanike, također su dijelovi veličanstvene harmonije takvaluka.

El-birr u djelima predstavlja dobročinstvo prema ljudima. Ono podrazumijeva vlastito žrtvovanje i dijeljenje svog imetka radi postizanja Allahovog zadovoljstva i sreće Njegovih stvorenja. Na tome putu vjernik ima snažan oslonac – namaz. On ga snaži u njegovim svakodnevnim naporima i čvrsta je njegova veza s izvorom sve moći, Stvoriteljem svih svjetova. Namaz je pouzdana brana od griješenja i tvrđava koja štiti od nemira i straha.

Zekjat i sadaka, kao obavezno i kao dobrovoljno davanje imetka, pouzdani su putevi za otvaranje duše vjernika i za njeno oplemenjivanje ljepotom nesebičnosti. Vjernik se svojim davanjem i darežljivošću oslobađa od ropstva prolaznom i nestalnom, te ostavlja najljepši spomen na svoje ime i djelo u generacijama koje će doći.  

Čestitost i dobročinstvo u međuljudskom ophođenju jeste čuvanje datog  povjerenja i odgovornost prema obavezama. Vjernik uvijek čuva povjerenje i preuzete obaveze odgovorno ispunjava. To dolazi iz njegovog imana i dostojanstva. On to čini predano i strpljivo. Strpljivost je izvor najpostojanijih ljudskih kvaliteta i put je koji vodi pobjedi i uspjehu.  

Stoga su čestitost i dobročinstvo koje isčitavamo u navedenom kur'anskom tekstu: i naše vjerovanje, i djela, i ponašanje. To je takvaluk, naša bogobojaznost. To je suština svrhe života koju najbolje dosežemo u ibadetima, posebno u ibadetima namaza i posta.

Zato je ramazan bio naša najbolja škola bogobojaznosti, takvaluka, i odrazit će se, ako Bog da, u vremenu koje je ispred nas.

Braćo i sestre, dozvolite mi da vam s ovog mjesta prenesem i dio bajramske poruke Reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića: 

Braćo i sestre.

Jutros smo ozareni bajramskom radošću. Ona ispunjava naše domove, naše avlije i ovu lijepu domovinu.

I u ovoj svečanoj prilici, valja nam misliti o biću našeg naroda i njegovoj budućnosti.

Život ima svoje zahtjeve; on hoće da raste i da se razvija. Isto je i sa zajednicom i narodom. Svaka generacija je održavala svoj duhovni hod, ostavljala svoj biljeg na tlu i svoj zapis u vremenu.

Zajednicu određuje duh koji je stasao u vjeri u Boga i jeziku predaka, kojim su se prenosile vrijednosti iz prošlih vremena. Na tim vrijednostima smo i mi gradili naše zajedništvo.

Ako ova generacija ne ostavi iza sebe svoj duhovni miraz, pitam se od čega će živjeti sljedeća. To bi trebalo da bude briga umnih ljudi u našoj zajednici.

Ponekad čujemo kritike na račun naših vjersko-tradicijskih formi i običaja. Niko pametan se ne odriče blaga koje su mu ostavili njegovi roditelji. Nije razumno svoje nuditi budzašto, a tuđe plaćati po visokoj cijeni.

Ko ne zna izgraditi most iznad provalije neka ne ruši ono što je prije njega izgrađeno da bi ljudi prelazili na drugu stranu, kretali se i napredovali.

Često nam se pod imenom islama nameću nama nepoznata i daleka učenja i forme, za što se nude upitni argumenti. Zato pozivam naše mladiće i djevojke da se posvete izučavanju islamske tradicije u Bosni i da svoje vrijeme ispune radom, naukovanjem i istraživanjima.

Neka znaju da mi nismo repa bez korijena, niti zajednica neukih i neodgovornih koji su olahko i napamet usvajali ono što nam se danas često osporava. Naša tradicija ima svoje temelje u Kur'ani Kerimu i Vjerovjesnikovom sunnetu.

Iz tih korijena je naša ulema izvela i definirala imanske i islamske šarte, našu etiku i edeb, načela našeg odnosa prema drugim ljudima.

Islam je lahko razumljiva vjera. Jedan od njegovih temeljnih učenja je poziv da se čini dobro, a izbjegava zlo, i da se supostavi nepravdi i zulumu. Bog Svemogući od ljudi traži da se svačije pravo poštuje. Sretna i napredna društva se snažno zalažu i bore protiv diskriminacije i nepravde među ljudima. Ovo moraju znati oni koji su ponijeli odgovornost da upravljaju našom zemljom. Svjedoci smo grubog nasrtaja na temeljna prava ljudi i identitet našeg naroda. Postoji li danas u Evropi područje u kojem se na tako grub način vrši nasilje nad djecom, kao što se to čini u Bosni i Hercegovini?

Pozivam odgovorne da u ime Boga odbace zlo i nasilje nad djecom u cijeloj zemlji. Grijeh kojeg čine možda sada pogađa samo jedne, ali Bog sve vidi i o svemu je dobro obaviješten.

Na zulumu niko nikada nije uspio da izgradi vlastitu sreću. Svi dobronamjerni ljudi bi morali dići svoj glas i osuditi nasilje nad djecom. Podsjećam sve na obavezu da se zlu suprostavimo, da ga osudimo i da se za svoja prava i dostojanstvo pobrinemo.

Allah, dž.š., kaže:

Sve što vam je dato samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju, za one koji se grijeha i razvrata klone i koji, kada ih ko rasrdi, opraštaju; i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. (al-Shura, 36-39)

Nasilje nad ljudima je zlo, a nasilje nad djecom je najveće zlo koje se može počiniti. Hoćemo li šutiti o njemu?

Možemo li pristati na to da se negira nevino ubijen čovjek i dostojanstvo što mu pripada; da ga se učini mrtvim robljem, da se negira žrtva i veliča zločin, da se o svemu šuti, nijemo, bez morala i odgovornosti? Hoćemo li ponovo posmatrati dok ih mrtve negiraju i odvode iz našeg sjećanja? Zar o tome neko od nas smije šutjeti? Zar Srebrenica nije naša najveća bol i naše trajno sjećanje? Ili – zar ne bi trebala biti i bol cijeloga svijeta? Zlo je zlo, ono mora biti imenovano i osuđeno i s njim se nije moguće pomiriti.

Između dobra i zla nikome se ne pruža veliki izbor: ili smo na jednoj ili na drugoj strani.

Žrtva u Srebrenici se mora poštovati, nju se ne smije negirati niti nad njom vladati. Oni koji to zagovaraju, opravdavaju zločin. Zato, braćo i sestre, ispunimo svoju obavezu prema šehidima. Njihovo dostojanstvo, u prvom redu, moramo sačuvati mi, njihovi najbliži!

Moramo se pobrinuti o sebi, kako nam i Uzvišeni Bog zapovijeda:

O vjernici, pobrinite se o sebi; neće vam naškoditi oni koji vam dobro ne misle ako vi budete na pravom putu! Također nas podsjeća: Nema mržnje osim prema zlikovcima!

Braćo i sestre.

Živite u miru i budite od onih koji navješćuju ljudima mir i dobro. Musliman je samo onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi ljudi, govorio je Vjerovjesnik, a.s. Musliman ne može ogovarati druge, govoriti neistinu o ljudima i širiti je. To potkopava zajednicu, unosi slabost i predaje je u ruke onima koji joj ne žele dobro.

Čuvajte se tuđeg haka. Nemojte nikada uzurpirati pravo drugoga i ne ugrožavajte ljude i njihovu imovinu.

Znajte da je Allah u svakome od nas ugradio Svoju mjeru, koja tačno vaga i registrira ono što je ispravno i ono što nije.

Sve će biti na vidjelu, i veliko i malo ljudsko djelo, kaže se u Kur'anu Mudrom. Pred Božijim sudom bit će opravdanja i spasa samo uz Njegovu milost.

Pobrinite se za svoju čeljad! Ona su plod ljubavi koju nam je Allah podario na čuvanje. Roditelj je prvi i najbolji učitelj i odgajatelj. Nemojte zanemariti kućni odgoj, jer ga ništa ne može zamijeniti.

Važno je da u svojoj djeci probudite dobrotu i ljubav za druge ljude; da budu marljivi i odgovorni u ispunjavanju obaveza i zadataka. Neka znaju da život nije igra i zabava, već odgovornost pred Stvoriteljem za svoj život i život svog bližnjeg.

Živite u miru sa svojim komšilukom. Komšiluk je najvažnija zajednica ljudi. Kur'an nas poziva:

Roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljim, i drugu koji je uz tebe i putnicima namjernicima. (al-Nisa, 36)

Znajte da komšija, ma ko on bio, ima pravo na našu pomoć, posebno kada je zatraži. Bajram je prilika da podijelimo svoju radost s komšijama, da ih ugostimo i pokažemo poštovanje i toplinu.  

Braćo i sestre!

Sutra je Dan šehida. Posjetimo njihove domove, šehitluke, i u zajedničkoj dovi se prisjetimo njihove žrtve. Neka su nam oni uvijek u našim dovama, jer su položili svoje živote za ovu dobru zemlju i časnu slobodu.

Poštovana braćo i sestre!

Čuvajmo naše tradicionalne vrijednosti u porodici. Najveću plemenitost dugujemo prema roditeljima, a djeca su naš emanet zauvijek.

Širimo i snažimo naša prijateljstva.

Budimo uz ljude u nevolji: uz slabe, siromašne i bolesne.

Pokažimo u danima Bajrama čestitost i ispunmo ih svojim dobročinstvom.

Neka svi ljudi oko nas osjete naše uzorno vjerničko ponašanje. 

Svima vam želim lijepo zdravlje i puno uspjeha u dobru koje činite.

Neka se radost Bajrama useli u vaša srca, domove i porodice.

Bajram šerif mubarek olsun!