Almedina Imširović

 

Ako zastanemo i pogledamo sve ono što je Stvoritelj čovječanstvu podario, vidjet ćemo da su mnogobrojne Njegove blagodati: život, razum, ispravno vjerovanje, sluh, vid, govor, porodica, prijatelji… Međutim, u trci za dunjalučkim dobrima i uspjesima na njemu čovjek često zaboravlja date mu blagodati. A kada ih nismo svjesni, kada ih zaboravimo, postajemo nezahvalni.

Stručnjaci smatraju da upravo ta nesvjesnost, nezahvalnost na svemu što nam je dato i što imamo izaziva sve više prisutno nezadovoljstvo i nesreću današnjeg čovjeka.

Šta je zahvalnost?

Zahvalnost se definiše kao pozitivan osjećaj ili stav, kao odgovor na iskazanu dobrobit.  U islamu ona podrazumijeva zahvalnost Stvoritelju, Allahu, dž.š., ali i zahvalnost ljudima kao Njegovim stvorenjima. Od vjernika se traži da svoju zahvalnost Stvoritelju iskazuju svakodnevno i u svim prilikama, u dobru i zlu, jer nas vjera uči da Uzvišeni Bog iskušava ljude na različite načine, nekada sa određenim nedaćama i problemima, a nekada i raskoš i blagodati bivaju vid iskušenja. Oni koji se strpe u momentima iskušenja i zahvaljuju Bogu bit će nagrađeni, ali i onima koji u momentima općeg zadovoljstva, također, budu zahvalni, Bog će im još više dati i njihovu radost uvećati. O ovome govori Poslanik, a.s., kada kaže: “Čudan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe je dobro za njega, a to nije slučaj ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost on se na njoj zahvali, pa zato biva nagrađen, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi pa i za to biva nagrađen.” (Muslim)

Jer, iskušenja nas jačaju, nakon njih uvidimo koliko neke stvari podrazumijevamo, koliko smo nesvjesni datih nam blagodati. Tako, naprimjer, čovjek koji je obolio, iskušan bolešću, shvati kolika blagodat je zdravlje.

U iskušenjima se sjećamo našeg Stvoritelja, obraćamo Mu se, tražimo od Njega pomoć, izlaz, vraćamo Mu se. Pa zar da Mu ne budemo zahvalni na tome iako je u pitanju trenutna tegoba?!

S druge strane, zahvalnost u blagostanju je garancija za uvećanje istog, a njen izostanak razlog zbog koga Allah prijeti kaznom. Uzvišeni kaže: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti. (Ibrahim, 7)

Pripisuje se Aliji, r.a., da je rekao: “Blagodat se produžava zahvalnošću, što se više zahvaljuje blagodat je veća. Allah neće prestati da povećava blagodat sve dok rob ne prestane da zahvaljuje.”

Bitno je naglasiti da osim svom Stvoritelju čovjek treba biti zahvalan i ljudima, i to jedno drugo ne isključuje. Allah nas na mnogim mjestima u Kur’ anu poziva na dobročinstvo i zahvalnost ljudima za učinjeno nam dobro.

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Lukman, 14)

Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Ko nije zahvalan na nečemu malom, nije ni na velikom; ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu. Spominjati i govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ne govoriti o njima je nezahvalnost.“

Kako biti zahvalan?

U predajama stoji da su pitali jednog našeg dobrog prethodnika: „Šta za tebe znači zahvalnost očiju?“ Odgovorio je: „Ako vidim dobro ja ga obznanim, a ako vidim zlo ja ga sakrijem.“ „A šta je po tebi zahvalnost ušiju? – pitali su ga dalje. Odgovorio je: „Ako čujem dobro trudim se da ga zapamtim, a ako čujem zlo odbacim ga.“ Zatim je upitan: „Šta za tebe znači zahvalnost ruku?“ Odgovorio je: „Da njima ne uzimam ono što mi ne pripada i da ne uskraćujem Allahovo pravo koje ima u njima?“ Na kraju je upitan: „A šta je za tebe zahvalnost nogu?“ Odgovorio je: „Ako znaš nekog čovjeka koji je umro, a ti mu zavidiš na dobrim djelima koja je radio na ovom svijetu, onda idi njegovim putem. A ako ga znaš po lošim djelima, onda nipošto ne idi tim putem. U oba slučaja ćeš biti od onih koji su zahvalni Allahu.“

Allahov Poslanik, a.s., uči nas da zahvalnost ljudima iskazujemo tako što ćemo na dobročinstvo uzvratiti istom mjerom. Ako nismo u mogućnosti istom mjerom, onda u mjeri u kojoj možemo, a uvijek možemo spominjati dobročinitelja po lijepom među ljudima ili za njega uputiti dovu Allahu.

Dakle, koristiti blagodati za dobro, a ne na štetu sebi ili drugima, govoriti o njima – čin je zahvalnosti na istima. Tako smo zahvalni na blagodati zdravlja kada se suzdržavamo od svega što bi ga moglo ugroziti; na blagodati govora kada govorimo lijepe riječi i suzdržavamo se laži, ogovaranja, sumnjičenja, klevete, proklinjanja i svakog drugog ružnog govora, kada se zahvaljujemo ljudima na učinjenom dobru, kada govorimo o dobru, ističemo dobro kod drugih; na datoj nam djeci kada ih odgajamo u duhu pozitivnih vrijednosti; na roditeljima kada brinemo o njima; na blagodati pitke vode kada je ne rasipamo i kada ne zagađujemo izvore; na imetku kada udjeljujemo iz njega za našu porodicu, siromašne, učenike; na datom nam znanju kada druge podučavamo; na ugledu, datoj nam funkciji kada odgovorno obnašamo povjerene nam funkcije; a posebno da – kada vidimo nekoga ko nije upućen ili nekoga ko čini neko loše djelo – ne upiremo prstom na njega i ne presuđujemo, nego da budemo zahvalni Bogu što nam se smilovao i sačuvao nas iskušenja zablude i činjenja loših djela.

I možda baš zato što nam je danas većina toga nadohvat ruke nismo ni svjesni blagodati našega vremena. Zastanemo li i razmislimo: nikada ranije nismo imali ovako izobilje hrane, pristup obrazovanju, mogućnost putovanja, olakšanu komunikaciju, ugodnost stanovanja… a općenito djelujemo nezadovoljni! Da nam je više, bolje, drugačije. I uredu je težiti ka tome, ali pod uslovom da smo svjesni i zahvalni na onome što sada i ovdje imamo.

Nalazimo se u mubarek-mjesecu ramazanu, koji je prilika za promjene, prilika za razgovor sa sobom, za popravljanje sebe. Pogledajmo oko sebe, fokusirajmo se na ono što nam je dato, a ne na ono što nemamo, razmislimo koliko smo uopće svjesni datih nam blagodati, da li smo zahvalni na njima, šta možemo na tom polju promijeniti, poboljšati? A uvijek možemo! Bogu zahvaljujemo i iskrenom dovom.

U mjesecu posta, kada se dova postača ne odbija, iskoristimo moć dove. U njoj se zahvalimo, tražimo oprost, molimo za sve što je dobro za nas (i one oko nas) i tražimo zaštitu od svakog zla. „Gospodaru naš, pomozi nam da se Tebe sjećamo i da Tebi zahvalni budemo i da Tebi na najljepši način pokorni budemo!“

(Edukativni magazin Moj ramazan, broj 6, mart 2024.)