Šta potamnjuje a šta osvjetljava srce

Srce je, govore islamski mitici, u odnosu na ostale organe tijela, poput  zapovjednik među vojnicima. Svi od zapovjednika dobijaju naređenja. Zapovjednik ih pokreće i vodi gdje i kako hoće. Svi se oni za njim povode. U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s,  je rekao: „U ljudskom tijelu ima jedan organ, koji, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je i cijelo tijelo?! Taj organ je srce?!”

U jednom obraćanju vjernicima Hazreti Alija, r.a.,  govori je o srcu kao, najzačudnijem dijelu čovjekova bića:

“…o arteriji čovjekovoj visi jedan komad mesa, koji je najzadivljujući dio organizma njegovog a to je srce iz kojeg izviru i u kom se nalaze trunci mudrosti i trunci gluposti. Ako se ohrabri u nadanju svome, postoji velika opasnost da će ga pohlepa njegova u poniženje odvesti, i ako bude ustrajno u toj pohlepi, njegova grabežljivost će ga u propast odvesti, a ako ga obuzme očaj i beznađe, za njega postoji opasnost da umre u žalosti. Ako je srce ispunjeno srdžbom i grubošću, one će prerasti u neprijateljstvo i mržnju. Kad ga obuzme radost i zadovoljstvo, zaboravlja oprez i postaje nemarno, a ako ga strah napadne, pretjeran oprez suzdržat će ga od bilo kakva djelovanja. Čim se nađe u ozračju sigurnosti, obuzme ga san varljivi, a ako dospije u nevolju i teškoću, njegova nestrpljivost i slabost donijet će mu sramotu. Ako imetak veliki stekne, osjećaj materijalne sigurnosti naredit će mu nepokornost, a ako ga siromaštvo i oskudica snađu, teškoće koje oni porode ispunit će čitavo biće njegovo.”

Ashab Abdullah ibn Mesud, r.a., je rekao: „Četiri stvari pomračuju srce:

Hranom pretrpan stomak o kojoj se ne vodi računa da li je dozvoljena ili zabranjena; druženje sa nasilnicima; zaboravljanje prošlih grijeha; uzaludno nadanje.

A četiri stvari rasvjetljavaju srce:

Gladan stomak koji se čuva od zabranjene hrane; druženje sa dobrim ljudima; ne zaboravljanje prošlih grijeha; ostavljanje nade u dug život.“