Piše: Ehlimana Suljić

Hvala pripada Allahu, dželle šanuhu, salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda, alejhi selam, njegovu porodicu i ashabe.

U mjesecu ramazanu su velike blagodati za vjernike i vjernice. U ovom mjesecu je počela Objava, u njemu se ispunjava islamski šart – post, desile su se značajne bitke u povijesti islama. Sve ovo čini mjesec ramazan vrlo bitnim kod muslimana. To je prilika da se učini veliko dobro kroz ibadete, a najbolje što se može učiniti u ovom mjesecu jeste da se posti. Ali zbog određenih okolnosti dužnost posta se ne odnosi na određene grupe kao što su putnici.

Jedan od propisa ramazanskog posta je vezan za post musafira ili putnika, osobu koja je pošla iz svoga mjesta u drugo mjesto, koje je udaljeno 90 km ili 18 sati pješačkog hoda. Ako se radi o istinskoj potrebi da osoba putuje u toku mjeseca ramazana, onda ona ima izbor – olakšicu da ne posti.

Uzvišeni Allah je rekao: (…) a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, toliko drugih dana (…)[1]

Putniku je dozvoljeno da prekine post tek kada napusti svoje mjesto, jer je tako postupao i Muhammed, alejhi selam, kada je putujući sa ashabima dobio vijest da ljudi teško podnose post. On je prvi prekinuo post, a to su zatim učinili i ashabi. Isto tako u ajetu se ne preciziraju poteškoće na koje nailaze putnici.

Džabir, radijallahu anhu, prenosi: „Resulullah, alejhi selam, otišao je do Meke u ramazanu prve godine oslobođenja Meke, postio je dok nije stigao do mjesta Kerail-Ganim. Ljudi su, također, postili s njim. Tada je zatražio čašu vode, podigao je tako da su je ljudi vidjeli, ispio je vodu i poslije toga su mu rekli: ‘Neki ljudi su postili’, a on će na to: ‘Neposlušnici, neposlušnici!’”[2]

Ulema smatra da je post musafira (putnika) mekruhi-tahrimen ukoliko ga slabi. Poslanik, alejhi selam, kaže: ”Onaj ko posti a izlaže sebe propasti je poput onog koji jede i boravi u svome mjestu.”[3]

Jedne prilike Muhammed, alejhi selam, je ugledao grupu ljudi koji su se okupili oko jednog čovjeka praveći mu hladovinu pa je upitao: „Šta je to?“ Prisutni su odgovorili: „On je postač.“ Poslanik, alejhi selam, je rekao: „Post na putovanju nije dobročinstvo.“ Ovo se svakako odnosi na one situacije kada postač osjeća veliki napor ili kada treba pomoć od drugih ljudi da upotpuni svoj post.

Putovanje je Kur'anom precizirano opravdanje kojim se obaveza posta prolongira do prestanka ovog razloga. Razdaljina od 90 kilometara tretira se razdaljinom čije prelaženje ima status putovanja na kojem je dozvoljeno koristiti olakšice predviđene za slučaj putovanja. Osoba koja koristi olakšicu da ne posti tokom putovanja ne bi trebala javno jesti ni piti, jer to može djelovati izazovno i negativno na postače ili bar neke od njih. Uz to, može se smatrati i javnim nipodaštavanjem ramazana.

Musafir ima pravo koristiti olakšicu da ne posti tokom putovanja te da naposti propuštene dane, ali dio ajeta: a da postite, bolje vam je, mnogima je bio razlog da ipak poste ukoliko su mogli izdržati. Ipak, poznato je da se ovaj dio ajeta odnosi na one koji ga teško podnose, a ne veže se direktno za postača dok je na putu. Konstrukcija da je bolje postiti, može se razumijeti kao veliko dobro koje je u postu, gdje se nalazi bereket. Ovdje se može govoriti i o elementima odgoja volje, jačanju mogućnosti, zdravstvenim aspektima itd.

Od Enesa b. Malika se prenosi da je rekao: „Putovali smo s Poslanikom, alejhi selam, pa postači nisu zamjerali onima koji su mrsili niti su oni zamjerili postačima.“[4] Smatra se da je onima koji imaju snage prepušteno da poste, dok je onima koji osjećaju slabost zbog posta na putovanju bolje da prekinu post.

Dani u mubarek-mjesecu ramazanu su posebni. Iako će postom u drugim danima otkloniti svoj dug, musafir neće dostići vrijednost propuštenog dana, jer su ramazanski dani takvi da se ne mogu uporediti sa danima u bilo kojem drugom mjesecu.

Oni koji preferiraju post putnika se pozivaju na samopreispitivanje zdravstvenog stanja i teškoće puta, čime se određuje hoće li prihvatiti olakšicu ili ne. Ovo je često i stav uleme koja daje odgovore na pitanja o postu kod putnika. Ovaj odgovor je usko vezan sa olakšanim putovanjem danas. I tome se i pribjegavalo u odgovorima.

Allah, dželle šanuhu, kaže:  (…) a onaj ko bude bolestan ili na putu, neka isti broj dana naposti. Allah vam želi lahkoću, a ne da poteškoća imate.[5]

Ovo je glavno pravilo ovog propisa u cjelini. U svemu se osjeća olakšica, a ne poteškoća. Vjernik nekada može biti spriječen u izvršavanju svojih obaveza, ali tu je rješenje koje je uvijek u njegovu korist. Ako ne može postiti, napostit će čim nastanu uslovi za to. Ako ni to ne može, nahranit će siromahe. Tako da je vjernik uvijek u dobru hvala Allahu Uzvišenom!

[1] El-Bekare, 184.

[2] Muslim, Tirmizi.

[3] Ibn Madže, Tirmizi.

[4] Buharija i Muslim.

[5] El-Bekare,185.

(Edukativni magazin “Moj ramazan”, broj 7, mart 2025.)