U srijedu, 19. marta 2025. godine, muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović je u emisiji „Stil života u islamu“ (Hayat TV) govorio o putokazima i uputama koje nalazimo u Kur'anu Časnom, vrijednosti čovjekovog života, odgovornosti i zahvalnosti, te izazovima i iskušenjima.

„Uzvišeni Bog je objavio Svoje putokaze, cijeli život poslanika Muhammeda, alejhi selam, božijih miljenika prije njega, su svjedočanstva istine, najbolje upute na putu kojim nam valja hoditi. Islam je put, i mi smo uvijek u kretanju. U jednom kur'anskom stavku se kaže: Gospodar naš je Onaj koji je svemu onome što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo (Ta-ha, 50). Allah, dželle šanuhu, je Svojom mudrošću stvorio svjetove i u tim svjetovima je pozicionirao čovjeka. Ibn Haldun je govorio o tzv. ‘idealnoj svrsishodnosti’ cijelog svijeta i svega što je u njemu stvoreno. Svoju svrhu ima i najsitnija čestica u svemiru pa kako onda da tako ne bude i sa čovjekom“, kazao je muftija Fazlović, govoreći o svrsi čovjekovog života.

Život čovjeka ima posebnu svrhu i najveća je vrijednost u odnosu na sve drugo.

„Život je čovjeku dat s jasnom i velikom svrhom. Mi smo bića koja su ovisna o svom Stvoritelju i zato Mu se moramo stalno obraćati, jer ne samo da nam je život dao, On nam neprestano pruža Svoju milost i pomoć. Allah, dželle šanuhu, u jednom vrlo sadržajnom kur'anskom ajetu kaže: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (Ez-Zarijat, 56). To je prva i najvažnija istina sa kojom valja otkrivati mnoge druge istine o nama samima, drugim ljudima, o važnosti života, vjere i svih neprikosnovenih vrijednosti u islamu. Život, vjera, potomstvo, razum, čast, imetak su u islamu zaštićene vrijednosti svakog čovjeka, svete i nepovredive. Valja nam doprinositi da se one čuvaju, unaprijede i da odgovorimo svrsi naspram koje smo stvoreni. Uzvišeni Allah kaže da je smrt i život dao da bi iskušao koji od vas će bolje postupati (El-Mulk, 2). To je zbilja odgovor o svrsi ljudskog života“, poručio je muftija.

Govoreći o kur'anskom načelu natjecanja u dobru, muftija Fazlović je naglasio kako je ovaj motiv prisutna u čovjekovom životu od najranijeg doba, te cijelog života treba stremiti dobru kao trajnoj i neprolaznoj vrijednosti.

„Živimo u svijetu materije, ali ne smijemo ostati uz tu dimenziju, valja nam spoznati ono što je suština ovoga svijeta da bismo ostvarili bogobojaznost, svijest o Gospodaru svjetova, te plemenitost prema ljudima i svemu što je Bog stvorio.

I nevolje su sastavni dio tog puta, dio života. Nema nikoga ko nije iskušan. Allah, dželle šanuhu, kaže: Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? (El-‘Ankebut, 2). Sve ljudsko je na provjeri pred licem Gospodara svjetova. Zato mi jasno i glasno pred svim svjetovima svjedočim ono što jesmo, što je naš kvalitet. Ako nema velikih iskušenja nema ni velikih djela. To je uglavnom tako. A ljudi su ono što su njihova djela. O našim djelima sude ljudi, a o našim djelima će biti suđeno na konačnom sudu, ako Bog da. Da budemo radosni uz naša djela“, poručio je mufitja Fazlović.

Odgovornost je u Kur'ani-kerimu iskazana u jedinstvenom kontekstu govora o čovjeku kao halifi, Allahovom povjereniku na zemlji, koji je prihvatio emanet da ponese odgovornost za svoju sudbinu, ali na razini ljudskih mogućnosti i za sudbinu svega drugoga što je Bog stvorio.

„Zanimljivo kazuje Nerjez Smailagić kada promišlja o Fatihi. On kaže da je Fatiha, zbog važnosti njenih poruka, u simboličkom smislu, cijeli Kur'ani-kerim. Fatiha je, kaže on, izraz pradavne veze između Boga i čovjeka. Tri ajeta u ovom prvom kur'anskom poglavlju pripadaju Bogu, tri pripadaju čovjeku, a jedan ajet ukazuje na odnos između Boga i čovjeka. Smailagić kaže da kada čovjek uči Fatihu on zauzima svoje iskonsko mjesto pred Gospodarom svjetova i obraća Mu se, ne samo u svoje ime nego i u ime svih svjetova. Stoga su svi glagoli u Fatihi u množini.

Neminovno se odgovornost čovjeka veže veže za njegov moral i etiku. Najvažnija je moralna, etička odogovrnost. Ona je podloga za svaki drugi vid odgovornosti. U ovom vremenu kada smo mnogo više jedni s drugima, kada posmatramo ljude oko sebe i imamo mnogo više samilosti za potrebe i nevolje ljudi, u isto vrijeme se vraćamo nama samima i intenzivno razmišljamo o našoj odgovornosti na ovom svijetu“, poručuje muftija.

Jedna od tema o kojoj je muftija Fazlović govorio je i zahvalnost. U Kur'ani-kerimu se vjerovanje i zahvalnost spominju jedno pored drugog, a Muhammed, alejhi selam, je isticao posebnu vrijednost ljudskih srca koja su zahvalana.

„Zahvalnost je dragocjena i vrijedna osobina, a zahvalni ljudi su sretni. Oni zapravo ukazuju na svoje duhovno raspoloženje, vedrinu i nesebičnost. Zahvalni ljudi nisu sputani svojim egom i nisu otuđeni.

Naša zahvalnost je prije svega upućena Allahu, dželle šanuhu, koji nam je neizmjerno mnogo blagodati dao. A Uzivšeni Allah je zadovoljan kada mu se ljudi zahvaljuju. Štaviše, Uzvišeni Allah pruža svoje obećanje pa kaže: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati. (Ibrahim, 7)

Čovjek treba da bude zahvalan i drugom čovjeku. Zahvalni smo svojim roditeljima, ne smijemo zaboraviti na njihovu pažnju, svojoj porodici, učiteljima… Ali to nisu samo riječi zahvalnosti, to je jedno lijepo ljudsko stanje. Zahvalnost nas podstiče da uzvraćamo i da od sebe pokušamo dati i više nego što smo dobili.

Doista je važno da u vremenu kada srećemo potištene ljude, sa zahvalnošću vraćamo nadu i vedrinu u njihova srca. A uvijek ima nešto na čemu se možemo zahvaliti, na lijepom pogledu, osmijehu… Uzvišeni Allah kaže: …i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! (El-Beqare, 152). Čini se kao da u potpunosti ne shvatamo koliko je zahvalnost lijepa riječ dok pored nje ne stavimo i riječ nezahvalnost. A nezahvalnost je teška…“ poručio je muftija Fazlović.

Cijela emisija je na linku: