Hvala Allahu, dž.š. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah, dž.š., uputi na pravi put niko ne može u zabludu odvesti, a onoga koga On ostavi u zabludi niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, koga je On poslao da donese radosnu vijest i da opomene ljude prije nego što nastupi Sudnji dan.
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'ani-kerimu kaže:
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13)
Poštovana braćo i sestre.
Danas je 23. zul-hidžže 1446. godine po Hidžri, odnosno 20. juni 2025. godine po miladu.
Vrijeme u kojem živimo obilježeno je teškim i nemilim događajima koje svakodnevno pratimo na televiziji i društvenim mrežama. Čovječanstvo je uznemireno stalnim nadmetanjem država u naoružavanju, ratovima, širenjem nepravde, ubistvima i samoubistvima, izbjegličkim krizama i ekološkim katastrofama. U svemu tome ugrožen je ljudski život – najveća vrijednost na ovom svijetu.
Na udaru su i univerzalne moralne vrijednosti koje određeni centri svakodnevno pokušavaju relativizirati. Moralne vrijednosti koje su Allahovom objavom dostavljene čovječanstvu ostale su nepromjenjive u svim povijesnim periodima. Tehnologija zastarijeva za deset ili dvadeset godina, ali univerzalne moralne vrijednosti koje su temelj ljudskog života, nikada ne zastarijevaju. To su životne mjere koje je Allah, dž.š., dostavio čovjeku putem Objave.
Važno je ukazati i na postojanje određenih kategorija ljudi u svijetu i našem okruženju koji nastoje relativizirati instituciju braka i porodice, koju su čovječanstvu prenosili Allahovi poslanici – od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s. Ovo su pokazatelji duhovno-moralnog sunovrata savremenog čovjeka, koji je zanemario ahiret i prihvatio dunjaluk kao jedinu životnu realnost.
Poštovana braćo i sestre.
U srijedu, 26. jula nastupa nova hidžretska godina. Hidžra je prekretnica u misiji Allahovog poslanika Muhameda, a.s., i životu prvih muslimana. Nakon Hidžre muslimani postaju organizirana zajednica koja je u stanju da djeluje na brojnim društvenim područjima. Naša hidžra danas je ostavljanje svega što je zabranjeno i sumnjivo te prihvatanje životnih vrijednosti koje su nam dostavljene u Kur'anu i sunnetu. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Muhadžir je onaj koji ostavi ono što mu je Allah, dž.š., zabranio.“
Poruka Hidžre je da muslimani trebaju jačati svoju vjeru, živjeti u granicama halala i morala, konsolidovati svoje redove, jačati svoj džemat. Naša hidžra danas treba se manifestirati u prevazilaženju podjela i slabosti, jačanju našeg zajedništva, prihvatanju korisnih znanja i usmjeravanju posebne pažnje na odgoj i obrazovanje svoje djece. Allah, dž.š., u Kur'ani-kerimu kaže:
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (El-Maide, 105)
Ne klonite duhom i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti ako budete vjernici! (Ali Imran, 139)
Poštovana braćo i sestre, u proteklih 200 godina hidžra je bila sudbina Bošnjaka. Bošnjaci su evropski narod prema kojem povijest, nažalost, nije imala milosti. U posljednjih 200 godina i više suočavali su se s velikim teškoćama kao što su: prisilne migracije, uzurpacija i uništavanje imovine, rušenje i skrnavljenje bogomolja, skrnavljenje časti naših majki i sestara, masovni zločini s elementima genocida. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, Bošnjaci su se vratili na svoje. Prije toga, u prethodna dva stoljeća, odakle su protjerani, nikada se više tamo nisu vratili. Nestali su tragovi njihovog višestoljetnog života na tom području.
Dok su brojni evropski narodi razvijali strategije napretka i prosperiteta, Bošnjaci su krajem 20. stoljeća – Allah najbolje zna po koji put – suočili s pitanjem “biti ili ne biti”. Pamtit ćemo to vrijeme po ubistvima nevinih civila, skrnavljenju časti naših majki i sestara, uzurpaciji i uništavanju imovine, rušenju džamija i vjerskih objekata. Pamtit ćemo pokušaj da se Bošnjaci – njihova vjera, kultura i tradicija – izbrišu iz evropske povijesti. Nije to bio samo napad na ljude – to je bio napad na život, vjeru, kulturu i postojanje.
Iako je savremena povijest, nakon holokausta nad Jevrejima, rekla “nikad više”, nad Bošnjacima je počinjen genocid u zaštićenoj zoni UN-a u Srebrenici, kao i masovni zločini s elementima genocida širom Bosne i Hercegovine.
Dok su roditelji širom Evrope školovali djecu i ulagali u njihovu budućnost, naše majke i sestre su tragale i još uvijek tragaju za kostima svojih sinova, muževa, očeva, braće i sestara, da ime se klanja dženaza i da ih na dostojan način pokopaju.
Ipak, prvi put u našoj povijesti o genocidu nad Bošnjacima i drugim zločinima koji su počinjeni nad njima istina je sačuvana u naučnim studijama, knjigama, svjedočanstvima i videomaterijalima. Po prvi put naš narod se izborio za pravo da o tome govori, istražuje, piše i javno svjedoči. Posebna ulogu na tom planu su imali naši šehidi i gazije.
Poštovana braćo i sestre, povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima, tokom ove godine se realiziraju brojne aktivnosti. Naša obaveza je da doprinesemo afirmaciji kulture sjećanja i memorizaciji genocida kako bismo pokazali našu spremnost i poruku da se takvo zlo nikada i nikome ne ponovi. Naši stavovi o ljudskom životu, o drugima i drugačijima, temelje se na izvorima naše vjere, Kur’anu i sunnetu. Allah, dž.š., u Kur'ani-kerimu kaže:
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13)
Zadaća svih nas je da doprinesemo ublažavanju posljedica genocida i ratnih zločina. Jedan od načina borbe s posljedicama ovih tragedija je da čuvamo svoj identitet, da se duhovno osnažimo, da odgajamo i obrazujemo generacije koje će donijeti velike rezultate u izgradnji pravednog i prosperitetnog društva.
Naš imperativ je da podižemo brojno potomstvo. Nemamo vremena da čekamo neka bolja vremena. Naša zadaća je da djelujemo ovdje i sada i da postignemo maksimum u vremenu u kojem živiomo u svim segmentima. Naši preci možda nisu imali veliko materijalno bogatstvo, ali su bili bogati u potomstvu. Citirat ću riječi jednog našeg hadžije, rođenog 1925. godine, koji je znao govoriti omladini: „Šta je s vama, gdje su vam djeca? Ja i moja dva brata smo u tri avlije imali 21 dijete. U našoj mahali tada je živjelo 20 porodica sa približnim brojem djece. Imali smo po tri i više sinova. Ta djeca su odbranila ovu zemlju, vjeru i domovinu. Ponosni smo na svoj doprinos.“
Pitanje koje svaki musliman treba sebi postaviti glasi: ”Na koji način ja mogu u svom vremenu doprinijeti jačanju svoje domovine i snaženju svoje vjere?“ To su prije svega snažna duhovnost, kvalitetno obrazovanje, brojno potomstvo i snažna ekonomija. Naš imperativ je da svaka porodica ima u prosjeku najmanje 2,1 dijete, odnosno troje djece. Ako nastavimo današnjim trendom, siječemo granu na kojoj stojimo.
Na kraju, kao poruku hutbe citirat ću 31. ajet sure El-Isra:
Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine! Mi ćemo i njih i vas opskrbiti. Uistinu, ubiti ih je veliki grijeh.
Poslanik, a.s., kaže: “Ženite se i rađajte djecu, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima.” (Ebu Davud i Nesai)
Gospodaru naš, ne dopusti da naša srca skrenu s Pravog puta nakon što si nam već Uputu podario, i daruj nam Svoju milost, jer Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje.
Gospodaru naš, ukloni iz naših srca netrpeljivost, a usadi u njih ljubav i milost prema ljudima. Gospodaru naš, uputi nas na pravi put. Amin.
Hatib dr. Mensur-ef. Husić
