U suri Et-Tevbe Allah, dž.š., govori o događaju iz života Poslanika, a.s., kada su licemjeri sagradili džamiju ali im nijjet nije bio da to bude mjesto ibadeta, negoda izazovu razdor među vjernicima. Ta džamija je bila poznata kao mesdžid dirar – lažna džamija. U njihovom nijjetu nije bilo iskrenosti i bogobojaznosti, nijjet im je bio potpuno suprotan tome. Poslanik, s.a.v.s., nikada nije u njoj klanjao, jer Allah mu je objavio: “Ti u njoj nikada nemoj molitvu obaviti!”
A onda Gospodar ukazuje na drugu džamiju, Mesdžidul-Kuba i kaže: “Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često čistiti, a Allah voli one koji se mnogo čiste.” (Et-Tevbe, 108)
Prava spomenuta džamija je kasnije srušena, ni fizički se nije održala, ova druga je i danas tu. Oni koji posjećuju Medinu, gotovo uvijek posjete i Mesdžidul-Kuba.
I naša Bijela džamija u Gračanici, vakuf Ahmed-paše Budimlije, već četiri stoljeća stoji u ovom gradu kao svjedok iskrenog nijjeta i vakufa učinjenog radi Allaha. Kroz stoljeća postojanja, mnogi su je, kao što to i mi danas činimo, održavali, adaptirali da bi time stekli Božije zadovoljstvo. Bilo je i onih koji su željeli da je nema tu. Prije tačno 30. godina, posljednjom granatom ispaljenom na Gračanicu, njena munara bila je potpuno srušena, a džamija oštećena. Ali još jednom smo svjedočili da ono što je građeno na takvaluku ne može nestati. I zato, nakon nekoliko godina, 11. oktobra 1997. ponovo je svečano otvorena, obnovljena i lijepa kakva je stoljećima bila. To je živi dokaz kur’anske istine – da ono što je sagrađeno na bogobojaznosti ostaje, a ono što je sagrađeno na nepravdi – nestaje.
Tako je i sa našim djelima i našom vjerom, mogu opstati i odoljeti šejtanskim vesvesama samo ako im je temelj bogobojaznost.
Šejtan ne može srušiti djelo koje je iskreno radi Allaha, ali lako sruši ono što je sagrađeno na egu, ponosu ili interesu. Zato moramo svakodnevno provjeravati svoje nijjete, čuvati srca od neiskrenosti i obnavljati svoj takvaluk.
Jer takvaluk je temelj svake duhovne građevine – on čuva naše ibadete od oholosti, naše riječi od smutnje i naša djela od propasti.
Molimo Allaha, dž.š., da učvrsti temelje naše vjere kao što su čvrsti temelji naših iskrenih bosanskih vakufa.
Iz hutbe Abdulah-ef. Husića
Bijela džamija u Gračanici
