U Behram-begovoj medresi u Tuzli večeras je promovisana knjiga „Na strani čovječnosti“ autorice Ajše Hafizović-Hadžimešić. Knjiga predstavlja značajan dokument autorice Hafizović-Hadžimešić koja je kroz svoj rad i praćenje rada Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, zabilježila iskustva i profesionalne borbe u dokazivanju genocida u Srebrenici nekih od najistaknutijih pojedinaca. Djelo sublimira jedan historijski kontekst uloge Haškog tribunala u dokazivanju genocida, ali i ulogu haškog naslijeđa u borbi protiv negiranja genocida, kroz intervjue onih koji su istraživali, dokazivali i presuđivali zločine genocida u Srebrenici. O knjizi je, pored autorice govorila i Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenice i Žepe”.

Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović izrazio je duboku zahvalnost i poštovanje prema majci Muniri Subašić i autorici Ajši Hafizović-Hadžimešić, naglasivši da tu zahvalnost ne upućuje samo u ime prisutnih, nego u ime brojnih generacija koje prepoznaju veličinu njihove misije. Posebno je istakao značaj činjenice da je Behram-begova medresa konačno ostvarila namjeru da majka Munira govori učenicima, nešto što su dugo željeli.

– Večeras smo to ostvarili, a svakako da nije posljednji put. Nauk koji možemo da dokučimo, da usvojimo uz Muniru Subašić, uz majke Srebrenice, majke Bosne, majke šehida je iznimno veliki. To je toliko značajno da naše riječi, ma koliko ih birali nisu dovoljne da to kažu. Ovo je borba za budućnost, sa zalogom onih koji su svoj život založili, bosanskih šehida, šehida iz agresije, masovnih zločina i genocida iz devedesetih godina – kazao je muftija Fazlović.

Muftija Fazlović je naglasio da je nakon majki Srebrenice, nakon Munire Subašić značenje riječi „majka“ drugačije te da u njenoj snazi prepoznajemo Allahovu pomoć i misiju koja joj je dodijeljena, misiju koja simbolizira dostojanstvo bošnjačke majke.

Muftija Fazlović je podsjetio i na trenutak obilježavanja 30. godišnjice genocida, kada je majka Munira govorila pred više od dvije hiljade prisutnih, među kojima su bili brojni državnici iz cijelog svijeta.

– Majka Munira je, između mnogih govornika, državnika iz cijelog svijeta govorila pred dvije hiljade slušalaca, a onda nakon nekoliko njezinih rečenica, majčinskih, ljudskih, zbog istine, pravde, zbog života, vrijednosti, zbog čovjeka, svi prisutni su ustali, niko nije ostao da sjedi, da pozdrave i iskažu priznanje majci Muniri – kazao je muftija Fazlović.

Munira Subašić je u svom obraćanju snažno govorila o namjeri zločinaca da, osim što su željeli oduzeti živote, izbrišu i tragove postojanja ubijene djece. Istaknula je da svaki čovjek ima pravo na svoje obilježje i identitet, te da je nestanak, neizvjesnost u kojoj porodice godinama čekaju istinu, bolniji čak i od spoznaje o smrti.

Govoreći o potrazi za najmilijima, naglasila je da su majke išle na svako otkopavanje masovnih grobnica, nadajući se da će pronaći tragove svoje djece. Prepoznavanje je bilo bolno, ali sigurno, majke su svoju djecu prepoznavale, a kasnije je DNK analiza potvrđivala njihovu nepogrešivost.

– Majka bi poznala svoje dijete, ili po kaišu, ili po dugmadima, ili po košulju ili nečemu drugom – kazala je Subašić.

Istakla je da se pored tuge suočila i s negiranjem zločina, ali da bol nije slomila već ojačala majke, koje su odlučile preuzeti borbu za istinu i pravdu.

– Nismo sjele da plačemo, to bi dušmani najviše voljeli. Plačemo mi, ali ja nikad nisam pred mojim sinom, jednim kojeg imam. Znam da će mu biti žao kad plačem, a ovi koji me mrze kad plačem oni će uživati – rekla je Subašić.

Naglasila je važnost zajedništva, međusobnog poštovanja i istine kao temeljnog principa za budućnost.

– Nama Bošnjacima ne treba ništa drugo, samo istina. Treba da budemo zajedno, da se pazimo, da poštujemo jedni druge, poštujte druge i drugačije, poštujte svačiji život – poručila je Subašić.

Govoreći o knjizi čiji sadržaj svjedoči o pravdi i ulozi onih koji su je donosili u Haškom tribunalu, podsjetila je da je bilježenje svega što se dogodilo obaveza prema generacijama koje dolaze.

– Sve što se desilo i što smo preživjeli mora se zabilježiti. Ova će knjiga govoriti poslije nas. Najvažnije je da mladima njihovi roditelji prenose istinu – kazala je Subašić.

Autorica knjige, Ajša Hafizović-Hadžimešić, pojasnila je da knjiga predstavlja svojevrsno svjedočanstvo jednog vremena i rada ljudi koji su decenijama gradili međunarodnu pravdu.

– Ova knjiga je skup intervjua koje sam radila sa istražiteljima, tužiteljima, sudijama Haškog tribunala. Na koricama stoji da je autorica ove knjige Ajša Hafizović-Hadžimešić, ali autori su svi ovi djelatnici Haškog tribunala. Knjiga ima za cilj da sačuva uspomenu na ove ljude koji su radili 15, 16, 17, 20 godina da bi dokazali i dobili ove presude za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine počinjene ne samo u Srebrenici, nego i u Prijedoru, Višegradu, Foči, Mostaru, Ahmićima i drugim općinama – kazala je autorica Hafizović-Hadžimešić.

Naglasila je i ključnu važnost Tribunala kao institucije koji je postavio sudski potvrđene, neoborive činjenice iza kojih stoje godine rada, dokazivanja i prikupljanja materijala. Autorica je poručila da knjiga ima zadatak da afirmira naslijeđe Tribunala, koje i danas predstavlja nadu žrtvama širom svijeta, prije svega one koje danas vidimo u direktnom prijenosu genocida u Gazi. Podsjetila je da je, tri decenije nakon Dejtona, došlo vrijeme da se dosadašnji rezultati i sudske pobjede konačno tako i posmatraju, kao pobjede.

– Trideset godina od Dejtonskog sporazuma vrijeme je da pobjede koje smo izvojevali vidimo kao pobjede, da od pobjede ne pravimo poraze kako smo radili do sada. Ono što je uradio Haški tribunal, to je naša pobjeda zato što su mnogobrojni dokazi zasnovani na svjedočenju naših žrtava, onoga što su pripremale naše službe, kao što su presretnuti razgovori – istakla je autorica.

Hafizović-Hadžimešić je istaknula važnost ponosa, ali i odgovorne upotrebe potvrđenih činjenica.

– Mi se moramo naučiti ponositi ovim našim uspjesima i konačno, koristiti ih, jer su oni temelj istine, onoga na čemu insistiraju i Ujedinjene nacije nakon usvajanju rezolucije u Generalnoj skupštini, moramo insistirati da činjenice usvojene na ovom tribunalu uđu u udžbenike, postanu lekcije u regionu, ne samo u Bosni i Hercegovini – kazala je Hafizović-Hadžimešić.

U ime organizatora, Behram-begove medrese i Magazina za ženu i porodicu Bosanska Sumejja, obratila se Amina Đulović te se zahvalila Muniri Subašić i Ajši Hafizović-Hadžimešić. Ona je istakla značaj ove knjige i važnost što je njihova izlaganja slušao veliki broj mladih.

(Alem Dedić/Preporod.info)